Nase Novine, December 21, 1977

              ч
'In
II
II
i КГГЂЧ
r. November 16, 1977 V ' ""!"„ '1 '' J 'V 1
'--
's J .,.,„ , J-- JS
SA PUTA PO STAROM KR AJU (2)
7К1Г!ГЈТГтијј=П5и:..1.1:аЕ; - --r f
egg] (g)
El E3
741i'??"! i'uiy'.4ijwf;fa™)Fljwww И"'И1Ш" imjijuiiiuim пшццш
гјгаи aaii j аИ E3
Ne mogu a da ne spomenem
posjete spomenlclma пабе najsko-rij- e
proSlosti — Memorljalnom mu-zej- u
Jasenovac I legendarnoj Koza-r- l.
Spomenicima irtava fa§isti6kog
terora. lako sam o njlma mnogo
sluSao i vjerovao da dosta znam,
tek sam se tamo, na Ifcu mjesta,
uvjerlo da nlsam znao nl djell6 stra-hot- a
koje su svojevremeno, za
Cetiri ratne godlne, nadkrilile ova
mjesta.
lako je blla nedjelja, vjerovao
sam da cu zatedi nekoliko posjeti-lac- a,
koji su, kao i ja, zeljeli da se
upoznaju sa dijelom najtuznije po-vije- sti
jugoslovensklh naroda. Bio
sam ne malo iznenaden kada sam
se zatekao u rijeci automobila i
autobusa, pojedinaca I grupa koji
su hrlili ka mjestima nekada§nje
tragedije — danas dlvno uredenlm
parkovima sa spomenicima koji se
urezuju u sjecanjaza vJeClta vreme-n- a.
Miodrag Кестап jedan в
od mnoglh svjedoka ustaSklh
zlodina na Kozari.
Ljiljana Cikota, sada profesor, koja je
u kozarskom zbjegu.
ВДДМИМД№
иЈјиаЈЈ£иЈЕј2 -- .. . ,- - .. ..,-- , ,.-,- f.. ..,.., ,„ ._,.Д„..у ,
Prije ulaza u Memorljalnl muzej u
Jasenovcu raspolozenje je bilo
obifino, glasni razgovori, Sala,
smijeh. Pred samom zgradom
muzeja zastaje pogled posjetilaca
na skulpturi "Mrtvi logoraS", a
zatim se ulazi u zgradu Memorijal-no- g
muzeja, gdje se u jednom
odjeljenju prikazuju fllmovl, origi-naln- i,
o mucenju i ubijanju logora-ба- ,
a u drugom se mogu vldjeti
eksponati-predme- ti koji su nekada
pripadali logoraSlma. Tu su pisma
koja nikada hisu urucena, fotogra-- f
ije koje su logorskl strazarl snima-l- i
za vrijeme mudenja i ubljanja
nevinih Zrtava I drugih svjedocan-stav- a
straSnijih i od najgroznijih
6inova srdenjevjekovne inkvlzicije.
Za vrijeme razgledanja izlozenih
predmeta, fotografija i druge doku-mentaci- je
— bilo je nemoguce cuti
glasnu rijec. Vladala je tiSina, u
kojoj Je i po koji Sapat zvucao skoro
kao pucanj. Svecana ti§ina vladala
je citavo vrijeme obllaska spomeni-k- a
palim Zrtvama, spomenlka koji
kao da iskazuju prkos prema zloCi-n- u
i zlocincima, spomenlka koji se
svojom visinom daleko izdigao
iznad praSine divljaka I divljaStva.
Spomenlci su podignutl kao spo-me- n
na 68.000 zrtava sa Kozare.
Medu njlma je bilo 23.858 djece, I
beba koje su tek ugledale svjetlo
dana. No I ta nevina djeca blla su
meta manljaka, koji su nad njima
zeljeli da pokazu svoju snagu,
svoju moc.
Put nas je dalje vodio na Kozaru,
u nacionalni park koji su uredile i
Izgradlle omladinske radne brigade
iz svih krajeva Jugoslavije, park
koji bi mogao-d- a posluil na 6ast
svakom kutku na zemaljskoj kugli.
Bio bi on divno mjesto za odmor i
razonodu, valjda najbolje mjesto
da se zaborave sve teSkoce na
ovom svijetu. All spomenik u cen-tr- u
parka, na brezuljku koji se dize
s majkom bila
t~"7''-- ' "', ,', '",,,,""''""' '', ',"?' "77"'''' '"Si "У'''УЉ,7"1ЈУ'Ј'''" "'""r',''
Pise: Seval Dedic
Ц.и-"Ј1- -ЦЧ
ж-т-г-
тт" "' il2llg
iznad modernog hotela, podsjeca
da je Kozara bila popriSte strahota
rljetko zabiljezenih u istorlji 6ovje-fianstv- a.
Na betonskoj ogradi dugih ste-peni- ca
urezani su stihovi srocenl za
vrijeme rata, stihovi koji su slmbo-lizova- li
moralnu snagu Когагбапа,
koji su cetiri godine bill u opsadl, a
nikada nisu bill pobjedeni.
Vrh brda, na kome se nalazl
spomenik I spomen zld, predstavlja
prifiu za sebe, pricu koja nikada ne
bi Imala kraja — kao ni ponosna
istorlja Kozarcana. Tu, na zidu, na
kome su na metalnim ploclcama
isplsana imena svih boraca —
partizana koji su poginuli na
Kozari, posjqtlocl prisustvuju, sva-kak- o
najvedem i najmasovnijem
casu istorije, fiasu za vrijeme koga
nema "nemlrnih", fiasu koji se
sluSa da bi se zapamtio za citav
zivot.
Za trenutak 6u prekinuti cas
istorije da bi se osvrnuo na plofiice
sa imenima poginulih boraca na
Kozari. Na njima su urezana imena
ne pojedinaca, ne porodica — ure-zana
su imena stanovnika cltavih
sela ili zaseoka izginulih u borbi
protiv faSlsta. I nigdje se ne moze
vldjeti usamljeno prezime. Po tri,
pet, deset Istih prezlmena nalazi se
jedno Ispod drugog na splsku
jedne opStine I svake redom. Imena
su srpska, hrvatska, muslimanska i
drugih nacija koje se srecu na Ko-zari.
Po dnu zida uvijek je puno
vljenaca od svjezeg cvijeda, a za
plocice su okaceni mnogi cvjetovl
jarkih boja. Prezivjeli rodaci, all I
Zena hrabrostl: Mlra Cikota,
uhvadena je if kozarskom
zbjegu, osudena na smrt i
objeSena u prljedorskom
parku avgusta 1942.
ттмжша
№.%% Ш
w-w- js ЛКИ1"ЉтлгаВД,кЉЧЈвЖљ №откЕХЖ1'.л&м '
Jasenovac — Spomenik irtvama
Bogdana Bogdanovida)
vw. ZPiiZ
У,' ,, ?'?' " ;#%:. '
. ' .j. A- - v v.. ' ' ,"Л''''''
--, '7;ш„:?.' ,
::. '"№&,
'!&'?.:: .''Ж". 27T~n,., T
mi&zm. . J
Skulptura — "Mrtvi logoraS"
skoro svakl posjetilac, staraju se
da uz spomenik uvijek ima svjezeg
cvije6a.
Grupe dolaze iz svih krajeva
Jugoslavije. I za svaku grupu, kojoj
se prikljuCuju i pojedinaini posje-tioc- i,
IstoriCari odrzavaju predava-nj- e
o Kozari o borbi Kozarcana za
Cetiri ratne godine, kao i zrtvama
kojesu pale u toj borbi. Predavanja
nisu suvoparna, nisu bazirana
samo na brojkama. To su zivl
casovl Istorije, u kojima se korlste
autentlcni materijali iz tog perioda.
Citlraju se pisma pronadena kod
ubljenih, posljednje poruke rodbinl
koja Ih пајсебсе nikada nije dobila,
jer je I do rodbine smrt stigla prije
pisma. Citlraju se svjedodanstva
malobrojnih prezivjelih, koje I
danas progone strahote kroz koje
su proSli. Tu je i jedan od posljed-nji- h
prezivjelih, koji je ofievidac
drame§toseodigrala9. maja 1942.
A evo kako je ona izgledala:
Kadasu ustaSe, togajutra, upale
u selo Miljakovce, zatekll su u kuci
Jose Kecmana samo njlh troje:
baba Staku, staricu od 65 godina,
29-godi§- nju Radojku i djecaka Mio-drag- a,
koji je tada imao §est godi-na.
Onda, kao da je grom udario u
ognjigte kuce, sve se smracllo.
UstaSe su prvo sjekirama, koje su
пабМ pred kucom, posjekli baba
Staku, dok je Radojka, oduzeta od
straha, viSe za sina Mlodraga nego
za sebe, bila prisiljona da sve to
gleda. Tada su sasjekli i nju. Na
Miodraga, kao da su zaboravili.
Medutlm, pre6av6i preko dvori6ta,
faSlstidkog terora (rad arhitekta
''7.
г'ГЉ.1у1
г?к?'.7т;;гг?г~и l?MvZ%z~ ri
UK.
Jr
'&".
Jedan usta6a se vratio i sjekirom
јоб krvavom od Radojkine krvi, na
panju gdje su se cijepala drva,
odsjekao Miodragu desnu ruku.
— Neka ne moze pucati kad
odraste — rekao je zlofiinac.
Ispriiali smo ovo, jer Miodrag,
jedan od najmladlh ratnih invalida
na Kozari, sa Clanskom kartom
Udruzenja civilnih zrtava rata pod
brojem 75, nerado govori o danu
kada je izgubio baku, majku i dio
svog djetinjstva.
Medu mnogobrojnim porukama
nekako se najteze prima poruka
majke pred smrt.
Evo tih redaka, sltno ispisanih
na llstu hartije sa llnijama, koja je
1гпебепа Iz "Crne kuce" u klupCetu
vunice, a koja se danas Suva kao
kopija istinskog dogadaja:
"Draga moja mama,
Ргоб1о je mnogo mjeseci kako Ti
nlsam pisala... I evo poslije vi6e
mjeseci ja Ti piSem, na 2alost, pos-ljednje
pismo. Osuda je izreCena.
Sjedim u 6eliji i бекат da dodu po
mene. Nisam ovdje sama. Razgo-var- a
se, pjeva, zamiSljeni smo,
dodu6e, ali vjeruj mi, mama, nije ni
stra6no, pa zato Ti рјбет. Htjela bi
Vam svima reci da se ne zalostite.
Dok je covjek na slobodi, izgleda
mu ovakav polozaj straSan, ali nije,
uzivila sam se u ovo stanje, a
pomisao da je ovako zavrSilo joS
hiljade i hlljade IJudi, ublazuje
moju bol i 2alost za zlvotom. Cula
sam da je moja divna Ljiljana kod
Vas. To mi je u tolikoj mjeri о1акба-l- o
ovo stanje, mirna sam, jer ona