Nase Novine, August 28, 1986

              !1
Ч! Л ?_. -- 4l
w
'w ШФ
Јл. jt.4. "MfK Л i. '--
&. Yj, 'i,Kk Л( f ;. ,"(' л 'V '' И'' 4r r,~
f,F
1 1
.5 Л1
REAG1RANJA HISTORIOGRAFSKE BOMBICE
Akademik Vladimir Dedijer izaziva
ovih dana paznju. U opSirnom razgo-vor- u
koji je vodio s novinarima sloven-sk- e
"Mladine" opet je, s nekoliko "histo-riografski- h
bombica", izazivao. izne-nadenj- e,
nezadovoljstvo, bijes, ushice-nje- ,
javne napade, pa i demantije. Ma
koliko Dedijerove znanstvene metode,
vec bi bile razotkrivene prilikom ras-prav- a
o njegovim "Prilozima...", pa je i
dacima u osnovnoj skoli jasno da sve
sto dolazi iz usta ovoga istrazivaca treba
uzeti s mnogo opreza i rezerve, ipak ono
sto Dedijer govori ne ostaje bez odjeka
i posljedica.
Rijec je, naime o jednoj od najkontro-verzniji- h licnosti nase politicke i znan-stvene
scene ciji postupci obiluju do-sljedn- om nedosljednoscu i nepokoleb-ljivo- m
promjenjivoscu. Zato je i logicno
da je i odnos prema Dedijeru (osobito
stampe) bio slican: neposredno nakon
smrti Josipa Broza Tita slavljen kao je-di- ni autenticni tumac Titove volje, od
istih je redakcija i autora samo neko-liko
mjeseci kasnije razvaljivao kao la-za- c
i falsifikator.
Opravdano je na racun Dedijera izre-cen- o
mnostvo prigovora, a najozbiljni-ji- h
su oni koji govore da se ne mogu na
temelju neprovjerenih usmjernih svje-docanstav- a,
traceva, prepricavanja i us-putn- og osluskivanja stvarati znan-stvene
premise, a jos manje relevantni
zakljucci. Kod ovog je historicara stvar
jos kompliciranija jer se bavi temama
iz nase neposredne proslosti, u njih
uplice mnoge zive ili tek preminule
osobe koje ne mogu ili ne zele ponuditi
svoja objasnjenja i kontraargumente.
Sve to, dakako, ima sasvim opipljive po- liticke posljedice. I onda kad Dedijer
govori istinu, ali i onda kad insinuira i
izmislja. Na zalost, u njegovim je knji-gam- a
javnim istupima, pa i u ovom po-sljednje- m intrevjuu, bilo i jednoga i
drugoga.
Sto da misli o "utemeljenosti" Dedije-rovi- h otkrica onaj koji u "Mladini" pro-cit- a
profesorovu optuzbu da je jedan
omladinac pozivao na idejnom savjeto-vanj- u
u Beogradu na fizicku likvidaciju,
a buduci da je prisustvovao torn skupu
i slusao "inkriminiranu" diskusiju,
pouzdano zna da akademik Dedijer ne
govori istinu? Hoce li i na ostale izre-cen- e
tvrdnje ovog historicara moci rea-gira- ti blagonaklono? Hoce li mu vjero-vati- ?
Optuzbe bez dokaza
Problem je, naravno, u tome sto ci-tao- ci novina ne prisustvuju savjetova-njim- a,
a joS manje imaju uvid u sve
javne i tajne dokumente na koje se De-dijer
poziva, pa im preostaje samo da
vjeruje na rijec ili odmahuju rukom. A
obje metode su, zna se, poprilicno ne-pouzda- ne.
Kada bi neki medicinski strucnjak u
udzbeniku anatomije, na primjer, sa-svim
ozbiljno branio tvrdnju da ljudi
imaju osam ruku i deset nogu, imala je
vjerovatnost da bi dobio priliku da na-pis- e
jos koji prirucnik. Kada, medutim,
u drustvenim naukama (a osobito histo-riografij- i)
pod zaStitom "znanstvenog
rada" netko poput Dedijera brani naj-fantasticn- ije teorije bez ijednog dokaza
to se smatra — slobodom istrazivanja.
Bez obzira na sve moguce posredne i
izravne politicke posljedice takve ra-bo- te ipak nije lose da je tako. U suprot-no- m netko bi morao odlucivati o tome
sto je "ispravno", a sto "pogresno". Zna
se kuda bi nas to dovelo.
Dedijer je, dakle, svoj intrevju za-vrs- io
s nedvojbenom izmisljotinom.
Prije toga izgovorio je mnogo toga, sto
ce sasvim sigurno opet uzbuditi javnost,
a tek bi trebalo obrazloziti i dokazati.
Iako uvijek ponavlja da mu je samo do
istine i pravde, po onome sto i kako go-vori,
Dedijer ipak nije osobito pridonio
da se u nasoj javnosti istina bog zna ko-liko
prosiri. Tesko je, na primjer, ova-kv- u Dedijerovu konstrukciju pripisati
istinoljubivosti: prvi koji je govorio o, Jovanki Borz bio je Branko Copic 1951.
godine. Tito ga je osobno napao. Oko
njega su stvorili paranoicnu situaciju i
na kraju on se ubio.
Tako Dedijer. Po ovoj bi se "historio-grafskoj- "
ocjeni moglo zakljuciti slije- -
dece: Copic je govorio lose o Jovanki,
Tito je izvrSio takav pritisak da se co-vje- k
ubio. Ispada po Dedijeru, da je pa-ranoic- na atmosfera potrajala tridese-ta- k
godina i da je Tito direktni krivac
za Copicevo samoubojstvo. U to bi mogli
povjerovati samo oni koji nisu zivjeli u
ovoj zemlji znali da se Copic, sve te go-di- ne nalazio u skolskim lektirama, da
je jedan od najizvodenijih jugosloven-ski- h
scenskih autora, da je dobitniksvih
relevantnijih drustvenih priznanja, itd.
itd. O kakvoj je, dakle, paranoicnoj si-tuac- iji
rijec? Tko je, zapravo, stvara!
Na takav nacin o Titu pise "njegov
biograf covjek koji se zaklinje da sve
to radi zbog toga da se Tita ne bi prika-zal- i
kao "boga" ili "faraona". A u toj
borbi za istinom nas se historicar sluzi
i ovakvim opisivanjima Titovih metoda
politickogdjelovanja: "Kad je Tito 1963.
godine razgovarao s Rankovicem da bi
Kardelja trebalo zamijeniti, visila je
Kardeljeva glava o koncu.." Prije toga
Dedijer ce naglasiti da je "Titovo djelo
veliko", ali ce bez krzmanja i dokaza
nekoliko redaka kasnije optuziti glavnu
licnost svojih "priloga" za skidanje
glava najblizih suradnika i tjeranje na
samoubojstvo onih koji su prije tridese-ta- k
godine rekli, nesto lose o njegovoj
supruzi.
Ako je i od Dedijera kojemu dosita
mnogo toga otpisujemo na racun po-zna- te osobenosti — ipak je previse. Ovaj
publicist teSko moze danas bilo koga u
svojoj zemlji uvjeriti da ono sto radi,
doista cini u interesu Josipa Broza Tita,
njegovog djela i licnosti.
Avanturisticke vode
Dedijer je sklon i neobicnom izraza-vanj- u,
pa se citaoci njegovih intervjua
tesko mogu pozaliti na dosadu. Tako je
i ovoga puta, nastavljajuci pricu o tome
kako su slovenski rukovodioci jedin-stvenosc- u
"spasili Kardeljevu glavu"
rekao da "oni nisu bili fukare kao oni
moji: Crnogorci".
Aludirajuci na "slucaj Dilas" Dedijer
nastavlja lanac insinuacija jer zapravo
tvrdi da bi i ovoga puta sve bi bilo u
redu da su se crnogorski rukovodioci
suprotstavili Titu. Oni to nisu ucinili,
pa je Dilas stradao. Osim sto otkriva
svoju "istrazivadku metodu" Dedijer u
ovome pokazuje i kolika je, zapravo u
njega, dubina shvacanja druStvenih lo-mo- va
u пабој proslosti. On je i dalje oci-t- o,
uvjeren, da je "slu6aj Dilas" (kao i
neki drugi) samo stvar osobnih lomova
i obrane polozaja onih koji su drzali
vlast, a ne nuzan sukob s tendencijom
koja je u vrlo osetljivom trenutku saziv-ljavan- ja
socijalistickog samourpavlja-nj- a prijetila da cijeli taj epohalni dru-stve- ni
proces skrene u neizvjesne i
avanturisticke vode liberalizma i anar-hij- e.
Crnogorci su se, dakako naljutili sto
ih Dedijer naziva fukarama (titograd-sk- a
"Pobjeda" vec je objavila ostar ko-menta- r), ali 6ak bi se i to moglo Dedi-jeru
otpisati kao sitna bezobra§tina kad
ne bi bilo jasno da takvo brbljanje ima
sasvim operativnu, suvremenu upo-trebn- u
vrijednost.
Bas kao i "nova otkrica" o joS jednoj
Dedijerovoj omiljenoj temi o Hrvat-sko- j. Nas historicar, naime ne prestaje
s tvrdnjama o navodnoj nepromijenje-no- j
nacionalistickoj nastranosti hrvat-sko-g
komunistickog rukovodstva, pa
opet govori o planu i pregovorima da se
u tzv. NDH formira i komunisticka par-tij- a
NDH. U tim pregovoriam sa Buda-ko- m
i Lorkovicem navodno su sudjelo-val- i
Hebrang i jo§ jedan clan rukovod-stva
cije "ime ne smije reci". A da bi
zakljucio kako takva orijentacija komu-nist- a
u Hrvatskoj traje do danas, Ded-ijer
objavljuje i "krunski dokaz" — na
idejnom savjetovanju u CK SKH "na-padnu- ti
su uglavnom Srbi, a samo malo
Hrvati i Slovenci.
Vladimir Dedijer svojih je radovima,
bez sumnje na ovaj ili onaj nacin, prido-nio
da se o historiografskim temama iz
naSe neposredne proSlosti raspravlja s
mnogo vise interesa i strasti. Nakon nje-govih
"senzacionalnih otkrica" mnogi
su se, doista ozbiljnije poduhvatili is-trazivanja
nekih tema i dogadaja. Ali,
da bi ostao zanimljiv i uvjerljiv Dedijer
je prisiljen otkrivati sve nove i nove
senzacije. Polako ali cini se nepovrat-no- ,
to ga je sve vise udaljavalo od znan-stvene
akribije i guralo na podrucje po-litick- ih spekulacija i povrsnog senza-cionalizm- a. A kao sto to u slicnim sluca-jevim- a
gotovo uvijek biva, usput se za-borav- lja zbog cega se, zapravo, u cijelu
tu stvar uslo. Dedijer je, naime, ako ste
zaboravili izjavljivao da namjerava na-pisa- ti biografiju Josipa Broza Tita.
Nino PAVIC
JUGOSLOVENSKO-AMERICK- A
KULTURNA SARADNJA
&SSL S redni
Predlozeno da se iduce godi-ne
organizuje retrospektiva
jugoslovenskog film Ken-nedy-evo- m kulturnom centru
Washingtonu, na americ-ki- m univerzitetima da se obe-le- zi 200. godisnjica Vukovog
rodjenja.
WASHINGTON, jun (Tanjug) Me-sovi- ta radna grupa za unapredenje
kulturne saradnje Jugoslavije i SAD,
koja je ovih dana zasedala Washin-gtonu,
bila je jednodusna u zakljucku
da se narednom periodu na torn
planu ucini nesto vise, pa je u torn
cilju precizirala i neke akcije i pro-gram- e.
U okviru utvrdenog programa kul-turne
saradnje dveju zemalja na-red- ne dve godine najznacajnija ak-cij- a
je organizovanje velike izlozbe
srednjovekovne umetnosti Jugosla-vije
u SAD. Ta izlozba, koja ce biti
prikazana Washingtonu, New Yor-k- u,
Los Angelesu i nekim drugim ve-ci- m gradovima SAD, gostovace, za-pravo,
Americi od marta 1988. do
aprila 1989. godine.
U saradnji s Americkim institutom
za film ovde ce sredinom iduce go-dine
biti organizovana retrospek-tivn- a
smorta jugoslovenskog filma.
SrediSte te manifestacije bice
"Kennedyevom kulturnom centru",
Washingtonu, jednoj od najugledni-ji- h kulturnih institucija SAD.
Takode je dogovoreno da se iduce
godine na americkim univerzitetima
i drugim institucijama obelezi i 200.
godisnjica rodenja Vuka Karadzica,
koja je i od strane UNESCO-- a progla-Зеп- а
za svetsku kulturnu manifestaci-ju- .
Dve delegacije su se takode dogo-voril- e da se preduzmu akcije kako bi
se ovde obezbedio i siri plasman pre-voden- je
i izdavanje jugoslovenske
knjige i na taj nacin se ublazio deba-lan- s
koji na torn planu postoji izmedu
dve zemlje. Primera radi, valja pod-seti- ti
da je poslednje dve-tr- i godine
u SAD prevedeno samo desetak na-slo- va nasih autora, dok su Ameri-kan- ci
sa jugoslovenskim izdavacima
zakljucili ugovore za prevodenje i
stampanje oko 400 americkih knjiga.
IZLOZBA JUGOSLOVENSKIH
KNJIGA ULONDONU
LONDON, jun (Tanjug) — U medu-narodno- m odeljenju londoske knji-zar- e "Kolets" otvorena je izlozba no-vi- h
izdanja jugoslovenskih knjiga na
engleskom i jezicima naroda i narod-nos- ti
SFRJ. Tim povodom predstav-ljen- a
je knjiga profesora srpskohrvat-sko- g jezika i jugoslovenske knjizev-nos- ti
na Londonskom univerzitetu
Silvije Hoksvort "Ivo Andric: most iz-medu
istoka i zapada". 0 delu Silvije
Hoksvort, koje razmarta umetnicki iz-ra- z
i literarnu tehniku jugosloven-skog
nobelovca, govorio je profesor
srpskohrvatskog jezika i knjizevnosti
na Univerzitetu u Londonu Du§ko Pu-vaci- c.
10. juna 1942. —
KOZARAUOBRUCU
Sira oblast Kozare spadala je u pro-ljec- e
1942. godine medu najjafia zarista
oruzanog ustanka u zemlji. Tu je djelo-va- o
dobro naoruzani Drugi krajiski par-tizans- ki odred s oko tri i po tisuce bo-rac- a
koji je kontrolirao velik slobodni
teritorij i vrsio jak pritisak na kvislin-sk- e
garnizone u dolinama rijeke Une,
Vrbasa i Save. Pocetkom juna neprija-telj- u
je zadan tezak udarac: partizani
su zauzeli Prijedor i Ljublju, i tako one-moguc- ili
izvoz zeljezne rude, vaznog
stratesCkog materijala za nacisticku
ratnu privredu.
Njemacka komanda odlucila je da ja-ki- m
snagama obuhvati oslobodeno pod-rucje
i uniSti sve partizanske jedinice
a narod, koji je nesebicno drzao podr-sk- u
svojim borcima evakuira i odvede
u logore. U tu svrhu pocetkom juna 1942.
prikupljene su znatne neprijateljske
snage: 15 tisuca njemackih vojnika, 21
tisuca ustasa i domobrana, dvie tisuce
cetnika, a na Savi pet madzarskih ratnih
brodova.
Prvi je od Banje Luke prema Prijedo-ru- ,
s tenkovima artiljerijom i avijaci-jom- ,
u zoru 10. juna 1942. krenuo jedan
njemacki bataljon uz pomoc dvaju do-mobrans-kih
bataljona. Vec cetiri dana
kasnije Kozara je sa svih strana bloki-ran- a
jakim neprijateljskim snagama.
Potkraj juna borci na Kozari bili su
potpuno iscrpljeni i izmoreni u dano-nocni- m borbama. Njihove pokrete ote-zava- lo je oko pet stotina ranjenika, a
trebalo je stiti i oko 80 tisuca izbjeglica
koji su se skrivali u sumama opkoljene
planine. Nedostojalo je municije, hra-n- e,
i sanitetskog materijala. U takvoj si-tuac- iji stab Kozarackog odreda donio
je odluku o proboju prema slobodnom
podrucju pod Grmecom. Zadatak je bio
tezak, gotovo samoubilacki.
U dva nocna jurisa, koji po svojoj ze-sti- ni
i herojstvu boraca ulaze u anale
narodnooslobodilackog rata, veci dio
Odreda probio se iz okruzenja, a drugi
razbijen u manje grupe, ostao je na Ko-zari.
Buduci da u svojoj ofenzivi nije
postigao konacni cilj, neprijatelj se
tada okomio na bespomocni narod. Pu-ni- h
trinaest dana Nijemci, ustase i do-mobra- ni
pretrazivali su Kozaru i Prosa-ru- ,
masakrirajuci ranjenike, starce,
zene i djecu. Samo u dolini rijeke Milje-canic- e
ubijeno je 450 ranjenih partiza-na- .
Neprijatelj ski podaci govore da je
68.000 Kozarcana odvedeno u sabirne
logore, najvise u zlogalsne Jasnovac i
Strau Gradisku, gdje ih je cekala smrt
od ruku ustaSkih zlikovaca.
Od 18. do 30. jula пјетабка komanda
obnovila je napad na Kozaru, ali una-to- c
velikim gubicima nije uspjela poko-ri- ti
prkosnu planinu. Na torn bedemu
partizanaponovosejavio Drugi krajiski
odred, koji je do oktobra toliko ojacao , da je od njega formirana Peta kraji§ka
(kozaracka) brigada sa 1100 boraca.
Herojski otpor Kozarcana imao je ve-liko
znacenje za dalji razvoj situacije u
Bosni i Hrvatskoj, gdje je borba posta-jal- a
sve zesca. Umjesto da prema prvo-bitni- m
planovima ofenzivu nastavi u
pravcu Bosanske krajine, neprijatelj je
bio prisiljen zaustaviti se, razvuci svoje
snage i upotrijebiti ih u lokalnim ofen- -
zivnim operacijama. Njegova borbena
moc slomljena je upravo na Kozari.
10. juna 1826 — U Baji je roden knji-zevni- k
Bogoboj Atanackovic, koji se
smatra osnivacem srpske proze. Bio je
sentimentalni romanti6ar i pristalica
Vuka Karadzica, odusevljeni pobornik
njegovih reformi. Umro je 1858. god.
10. juna 1878. — Osnovana je Prizren-sk- a
liga, narodna organizacija koja je
povela masovni pokret za socijalno i na-cional- no
oslobodenje Albanaca od 6eti-ristoljetn- og
osmanlijskog ropstva, po-kret
za autonomiju, nacionalnu ravno-pravno- st
i nezavisnost. Krajem aprila
1881. Liga je ugusena u krvi.
10. juna 1949. — U Lilehanmeru u Nor-vesk- oj umrla je knjizevnice Singrid Un-dse- t. Rodena je u Danskoj 1882. Pisala
je najprije u impresionistickom duhu,
a zatim postaje izrazito realisti6ki pi-sa- c. Bila je istaknuti antifasist. Dobila
je Nobelove nagradu za knjizevnost
1929.
—. . —,„.
, 4 ,
м
' 4 ' ' ' X
1
—
—
a u
u a
—
u
u
u
u
u
u
u
u
—