Nase Novine, August 28, 1986

              " ' " J- - 'W fi. -- v-" --лу. " ""' (I'T ' Ц iKf-- "Vf
Ш ,„" J"
№.
SMRT ГЛТШЈАПНЛ DOKTOR I BALERINA
Kobno preticanje: Arhiepiskop
Angelarij
Nasi su putevi i dalje takvi da na
njima ginu i ljudi poput Angelarija,
poglavara Makedonske pravoslavne
crkve. Arhiepiskop Angelarije (1911),
ostace zapamcen kao covek koji je
1967. posle Treceg crkvenog sabora u
Ohridu, uspostavio autokefalnost Ma-kedonske
crkve, odvojivsi je od nek-dasn- je matice Srpske pravoslavne cr-kve,
koja ne priznaje odvajanje. Ko-nac- na
odluka prepustena je Vase-ljensko- m
saboru, no on nece zasedati
u ovom veku. U meduvremenu, naj-vis- e
zahvaljujuci zalaganju Angelari-ja,
MPC dobila je svoju bogosloviju i
Teoloski fakultet, i osam dobro orga-nizovan- ih eparhija — sest u Makedo-nij- i
i dve u Australiji i Sjedinjenim
Drzavama Amerike. Poznat po zalaga-nju
za realisticki pristup stvarima,
Angelarije je vise puta isticao da bi
"odlaganje resavanja mesta i uloge
Makedonske pravoslavne crkve, kao
i medusobnih odnosa sa Srpskom
pfavoslavnom crkvom, znacilo po-voden- je
za idejom da bi eventualni
Vaseljenski sabor ukinuo postojanje
ove crkve, pa time i ove nacije, a to
nema nikakve veze ni sa istorijskom,
ni sa kanonima, niti sa nasom sveu- -
kupnom stvarnoscu".
Za vreme pro§logodisnjeg tradicio-nalno- g
prijema, povodom 29. novem-bra- ,
u Palati Federacije, sreli su se,
poslednji put, arhiepiskop Angela-rije
i patrijarh German i medusobno
nazdravili casicom pica. Nakon toga
Angelarije je, komentarisuci intere-sovanj- e
koje je izazvao susret, nagla-si- o kako je sve bilo srdacno jer — "u
pravoslavlju, pored Vere i Nade, Lju-ba- v
je najdublje hriscansko i ljudsko
osecanje. Njegova Svetost patrijarh
Srpski German i ja, kao ljudi od vere
i jos vise kao poglavari dveju pravo-slavni- h
crkava, negujemo to oseca-nje.
Sto se mene tice, bio bih srecan
kad bi se prevazisle sve one smetnje
koje sputavaju i prakticnu primenu
te jevandeoske ljubavi u zivotu nasih
crkava, jer zaista samostalnost ogani-zaciono- g
ustrojstva nije razlog da se
ne zivi u jedinstvu Duha i Ljubavi
pravoslavnog ispovedanja vere. Zato,
po nasem misljenju, potrebno je sto
cesce i sto blize da se susrecemo i
razgovaramo o svemu sto bi otvorilo
puteve saradnje i uzajamnog povere-nja- .
Tim vise sto su i nasi narodi i
nase crkve grane jednog istog stabla
— slovenskog, i jedne i nedeljive Cr-kve
— pravoslavne."
Srpska pravoslavna crkva, (kao i
druge pravoslavne crkve) nije izra-zil- a
zvanicno zaljenje zbog smrti pa-trijar- ha Angelarije, uprkos "ljubavi,
nadi i veri" kao osnovnim sadrzajima
pravoslavlja.
Milos VASIC
ш m yk
"Tell the press everything's normal. "
Astrid Turin i dr Davor Stefan
Od 1979. kad se povukla sa scene za-grebac- kog
Hrvatskog narodnog kazali-st-a
Astrid Turina zivi u Torontu. Sve sto
se o njoj zna jest da je sretno udana za
Zagrepcanina, dr Davora Stefana, vla-snik- a
tvornice "Penn Kote Ltd." — co-vje- ka koji se u peminuta mora zavolje-ti- ,
kako je rekla za naseg nedavnog su-sre- ta
u Torontu.
— Naglo ste prekinuli karijeru u Jugo-slavij- i.
Mozemo li .barem sada saznati
zasto? — zapoceli smo razgovor s Astrid
Turinom.
— Kako sada da se opravdam — na-smija- la
se siroko. U casu je pogledala
supruga, koji je. bio zaokupljen drugom
enigmom. Karlo Gliha i Darko Sturman,
Jugoslaveni koji su u Torontu takoder
postigli zavidan uspjeh, odlucili su da
ga nauce preferans, jer im je trebao
treci igrac. — Sa zanimanjem sam pra-til- a
vas razgovor s Karlom i Darkom, jer
su ti nasi ljudi na ovom kontinentu ne-st- o
postigli. No ja sam se ovdje nasla u
obrnutoj situaciji. Na neki nacin htjela
sam pobjeci iz slicnog stanja u kojem
sam bila kao balerina u Jugoslaviji, od
tzv. uspjeha koji za mene nema osobitu
vrijednost.
Otisla sam prerano, upravo u tre-nutk- u
kad sam mogla dati nesto kvali-tetn- o,
kad sam bila donekle upoznala
sebe i dostigla zrelost. Ali to i jest pro-blem
plesaca, pa i sportasa, sto im tijelo
pocinje pomalo otkazivati bas onda kad
saznaju tko su, sto su i sto mogu, odno-sn- o
sto su trideset godine zivota zapravo
silazne godine karijere. Tijelo je sa-vrse- no
izbalansirano, izrutinirano, ali
bioloski vec usporeno i tesko podnosi
fizicki napor. I kad se taj fizicki i psi-hic- ki
faktor sretnu, kao §to se kod mene
dogodilo, nastaje neminovno lom, ako
ga covjek ne preduhitri.
Umor
U ono vrijeme nisam bila svjesna ko-lik- o je za profesionalnog plesaca opa-sn- o
da radi nekoliko poslova istodobno.
Snimala sam TV-spotov- e, nosila modele
na revijama, koreografirala za revije,
nastupala u dramskim predstavama iz-v- an maticne kuce, organizirala svoje
privatne koncerte i radila u svojem ka-zalist- u,
sto je, a to se i pokazalo, bilo
nemoguce izdrzati.
Bila sam zapala u stanje stalnog urao-ra- ,
krize, sto li? Htjela sam raditi sve,
mislila sam da sve mogu, ali vraga! S4e-t- a, nije bilo nikoga kraj mene tko bi mi
mogao dati savjet, usmjeriti me. I inace
u Jugoslaviji su plesaci vrlo osamljeni.
Nemaju pravog vodica koji bi ih mogao
kontrolirati i uvijek je neko stanje va-kuu- ma
u kojem je najvaznije tko ce biti
sljedeci direktor baleta. Buduci da uvi-jek
nisu donesena najsretnija rjesenja,
stradavali su mladi plesaci koji su se,
kao sto sam i ja bila, prepustali sami
sebi.
U Torontu je zavrSila studij suvreme-no- g
plesa. Bilo je to promucurno rjese-nj- e,
kojim je mogla doskociti svom turi-sticko- m
statusu u Kanadi, ali i izraz po-treb- e
za kontinuitetom vjezbanja. Jer
tko jednom postane plesac, taj to ostaje
cijelog zivota, reci ce.
Medutim, ne krije da je stvaralacki
nemir pomalo nagriza. Ve6 trecu go-din- u
ne plese, sto ne znaci da ce tako i
ostati. Upoznala je mnoge ljude u Kana-di,
umjetnike, koji cekaju da se "zbroji"
, f.-- , -,".- -',iu,"' . -- .'A
-- i'.% .;:; .''.'-- : '," '"';
.",'.!,-- ; .' ;;'r ','1
i odluci, pa i pronade na relaciji udana
zena — kreativni radnik. Zasad, culi
smo, aktivno sudjeluje u radu kazaliSne
grupe "Gusle", koja ce u zivotu Jugosal-ven- a
u Torontu vjerojatno, imati
odredeni znacaj.
Gusle
— "Gusle" je lani osnovao Zagrepca-ni- n
Danilo Varga, prof, knjizevnosti i
tcatrolog. Profesor u Torontu nije mo-gao
biti, a "Gusle" je pokrenuo i iz vla-stit- e
potrebe i ljubavi prema kazali§tu,
cime ce, dakako, uciniti mnogo i za nasu
etnicku grupu ovdje objasnila je Astrid
Turina. — Rad grupe je joS uvijek ama-tersk- i.
Uz nas petoro profesionalaca
radi jos pet-se- st amatera, no svi se na-dam- o
da cemo za nekoliko godina us-pje- ti
stvoriti dobar teatar. Na reper-toar- u
imamo vec jednu predstavu,
"Klupko" Pere Budaka, a za jesen pri-prema- mo
"Gospodu ministarku". A po-lak- o
nam i publika dolazi, podrzava nas,
bodri. Sve u svemu, kao hobi, to je vrlo
zanimljiv rad.
Put njenog supruga, dra Davora Stefa-na,
bio je sasvim drugaciji. U 22. godini
zavrsio je Kemijsko-tehnolos- ki fauitet
u Zagrebu, nakon cega se odmah zapo-sli- o
u OKI-jevo- m istraznom centru, gdje
je zatekao, kako kaze, jedan od najsu-vremeni- je
opremljenih laboratorija u
nas, vrlo povoljne uvjete i klimu za
znanstveni rad. Kao OKI-je- v stipendist
medu prvima je zavrsio postdiplomski
studij iz biokemije na TehnoloSkom fa-kulte- tu
u Zagrebu. I sa 26 godian nasao
se u Torontu. Kako?
— Putem medunarodnog natjecaja za
postiplomski studij u Torontu, objavije-no- g
u jednom strucnom casopisu. Taj je
program subvencionirala vlada Ontari-ja- .
Uspio sam uci u najuzi izbor. Prije
svega, zbog dobrih preporuka i ocjena
iz Jugoslavije. I kad sam obranio magi-starsk- u
radnju, bilo je gotovo prirodno
da idem dalje. Doktorirao sam 1972. na
temi iz oblasti plasticnih masa i guma,
sto me je vec za studija u Zagrebu izu-zetn- o
zanimalo i na cemu sam kasnije,
kad sam otisao s fakulteta i kad sam se
osamostalio, zanosvano vlastitu proiz-vodnj- u.
Nisam pogrijeSio, jer tzv. poli-mern- a
tehnologija ima veliku buduc-nos- t.
Vlasnik
Vlasnikom tvornice "Penn Kote Ltd"
dr. Stefan postao je koncem 1978. Prije
toga radio je u njoj godinu dana kao teh-nic- ki
a od 1974. kao generalni direktor.
Bio je prvi covjek privatne kompanije
dioni6arskog druStva, koje mu je, kad
vise nije znalo Sto bi s torn tvornicom,
omogucilo da je otkupi na kredit, Sto je
prvi primjer takvog ukazivanja povjere-nj- a
jednom strancu u Torontu.
U to vrijeme upoznao je i Astrid u Za-grebu.
Nekoliko mjeseci komunicirali
su "na daljinu" i onda, 1979. odlucili da
budu zajedno.
Astrid bi htjela raditi, stvarati, ali ne
po cijenu obiteljskog doma za koji je
jedino ona odgovorna. Zasad joj je dru-zin- a
"Gusle" hobi, a koreografija, o ko-j- oj
intenzivno razmislja, tko zna, mozda
ce to biti njena buduca profesija. U sva-ko- m
slucaju, vrijeme radi za nju. A ni
talent nije istroSila.
Andelka MUSTAPIC
"Arena"