Nase Novine, July 26, 1978

              1%'1Ш1Г1ЈГП1П ШТта" I
ШШг-- Ж W W ▼' М Ш"7 ;„, M'.'
Nastavak sa st. 11
malih zemaljau korjst vellkih јоб u poCecima
obnove. U takvlm uvjetima Jugoslavija i Tito
traiili su svo] viastiti put — na 6elu s Titom,
Jugoslavija je, premasvojim uvjetima i potre-bam- a,
zacrtala svoju ekonomsku i politifiku
praksu i svoju buducnost. U tim trenucima,
dok su KP Jugoslavija i socijalizam "polaga-li- "
sv'oje prve ispite u slobodi, iznenada je
naiSao pritisak KP susjednih zemalja, poseb-n- o
KP SSSR-- a. Tito je imao hrabrosti-d- a se u
inqe m lade Jugoslav! je u obnovi Jzjasni protiv
ideoloSko-politidko- g monopola Staljinizma.
Imaju6i uz sebe potpunu podrSku naroda,
Tito je nastaviQ proleterski socijalistifcki put i
tako realizifao stoljetne bitke naSih, jugosla-venski- h
naroda, u pobjedu nacionalne svije-st- i.
Jugoslavija se vec vise od trideset godina
svestrano zalaie za dobre medususjedne
odnose. Zahvaljuju6i Titu revolucionaru i
vodi, danas u Socijalistl6koj Federativnoj
Republic! Jugoslaviji svi narodi zive ravno-pravn- o
u jednoj zajednici. Radnicko samo- -
— Istiniti dozivljaj —
Ne mogu toCno da se sjetim kada je bio
izgraden asfaltnl put do Karadordeva, poz-nato- g
loviSta u jufnoj Backoj, koje su
koristili Karadordevici prije rata, a posllje
je foviSte predlo u narodno vlasniStvo.
Sada se ovo koristi ne samo za lov prillkom
posjeta stranlh drzavnika, zatim iitavog
diplomatskog kora akreditovanog u Beog-rad- u,
vec i za razgovore bilo bl lateral ne ill
zapovremeno odrzavanje sjednica пабед
driavnog rukovodstva.
Cini mi se da je put dovrSen 1959. godi-n- e.
Da ne bi ometao normalan saobracaj u
mjestima, on prolazi pored njih. All ga
koriste i druga Ilea sa vozilima. Na vl5e
mjesta je ispresjecan poljskim putevima
koje koriste poljoprivrednlci sa zapreZnim
kolima idu6i ka svojim bogatim njivama i
vracajudi se natovareni pSenicom, kukuru-zo- m,
repom, djetellnom I druglm. Put vodi
kroz mjesto Futog, pored Glozana, Cela-rev- a
i drugih manjih sela. Zovu ga Tltov
put, jer i drug Tito cesto prolazi njime.
LovlSte u Karadordevu (dobilo ime po
vodi Prvog srpskog ustanka od 1804. god.
Karadordu Petrovlcu) je jedan divan uglav-no- m
Sumovit predlo nedaleko od Dunava,
gdje zivi razna divljac, poCev od jarebica I
fazana do srna i jelena. Tu je i lijep pros-tra- n
dom, kao i druge zgrade. I
{
}
v
5
m
I
s
s
{
}
{
s
в '
--- , ш-337,г57-
2
upravljanje u Jugoslaviji da-nas
je primjer odnosa u
svijetu. Po svojpj nesvrstanosti, zbog svoje
miroljubive politike i zbog svestranog zala-gan- ja za dobro radnih ljudi Sirom svijeta,
Jugoslavija je danas mriogima primjer koeg-zistenci- je
i uzajamnog pqStovanja.
Tito je ve6 odavno bib ispred nas Jugo-slave- na
i ispred naprednog covjedanstva —
nama, njegovim suvremenicima preostaje
jedino da ga slijedimo. Tito i dan-dan- as
najrade zasufie rukave i lati se svog tokar-sko- g
stroja. I dan-dan- as Tito vol i prirodu i
ljude, posebno voli djecu i omladinu, kojoj je
tako nesebidno posvetio sve najteze i najdra-z- e
trenutke svog dugog 2ivo-t- a.
Kao svestrani poznavalac svjetske kultu-r- e,
Tito je najbolji domacin i najdraii gost.
Danas, i u svojoj 86-t- oj godini, Tito je amba-sad- or mira.
Tito je dio nas — on je cvrsta, neraskidiva
spona bogatstva moderne historije... Tito je
6ovjek, prijatelj i drug.
Vladimir I. De Tonya
Chicago, 10. svibnja (maja) 1978.
UCIteljevao sam u selu Kulpinu, od kojeg
je u ono vrijeme do Glozana vodio kameni
put. (Sada su svi putevi asfaltirani). Uslijed
obilnog kori§6enja, kao i od kiSa, bio je
izrovan I pun rupa.
Preko Ijeta sam sa prljateljlma biciklom
odlazio na Dunav. Vezali bismo po nekoli-k- o
duga6klh stapova za pecanje o biclkle i
rano izjutra kretali prema rijeci, puni nade
u ulov.
Posllje mukotrpnog truckanja (oko 25
kilometara) preko Backog Petrovca Glo2a-n- a,
dolazili smo do Titovog puta. Da malo
uzivamo u voinji, skretali smo na ovaj put i
produzavali njime do sela Celareva. Zatim,
pro§av§i Celarevo, skretali smo u lljevo
praSnjavIm putem pravo do Dunava.
Mogu da kazem da je u ono vrijeme ulov
bio dosta obilan i da smo se rijetko kada
vracali bez rlbe. Sada je Dunav zagaden
otpadnim vodama iz svlh zemalja kroz koje
proti6e. Prema tome, danaSnji ribari, peca-ro- Si
ill profesionalci, nijesu baS sretne
ruke.
AM ovo je bilo samo radi objaSnjenja.
Jednog dana smo ja i moj prijatelj Jan
krenuli na pecanje. PraSina, seljacka kola.
Prije izlaska sunca. Imao sam neki 6udno-va- t
predosjedaj da ce se ne§to desiti. O
tome sam rekao I Janu. All, IzduSlla mi je
guma nazadnjem tofiku. Jan mi je Ironicno
rekao:
50 CHARTER LIJETOVA U 1978.
ZAGREB, LJUBLJANA,
BEOGRAD I
BORAVAK OD 3 NEDELJE DO 3 MJE?ECA
CIJENE OD $419. - DO $499.
SA JET AVIONIMA BEZ PRESJEDANJA
Uslijed ATC propisa, rezervacije se primaju najkasnije do 45
dana prije polaska aviona. Javite se za Vase rezervacije pra- -
vovremeno, dok jos ima slobodnih mjesta.
Za dolazak Vase rodbine u posjeti iz Zagreba, imamo veliki
izbor jeftinih charter lijetova sa boravkom u Kanadi od 1 do 6
mjeseci.
INCOME TAX
Avionske karte na redovitim linijama, APEX.— Youth Fares.
Rentanje automobila. Pravljenje pasosa i viza.
Javno biljeznicki ured.
B. Cosulich, Notary Public
.sS
LTD.
1240 BLOOR ST. W.'
TORONtO, ONT., CANADA M4H IN3
Otvoreno radnim danom od 9.30 do 6.00 p.m., subotom do
2.00 p.m. N
gUwvvv.vv
Socfjalistfdkoj
najdemokratskijih
revolucionarnog
SKOPJE
Tumi, sruviti:
vS I
V
}
{
j
s
}
i. ' I
. r . .1, I- -
Ispra6aj Stafete mladosti iz Zagreba
— Eto, desilo ti se... — bio je pomalo
nervozan, jer je morao da me ceka dok sam
baratao oko bicikla. Za to vrijeme je nate-za- o
iz moje flaSe sa rakijom i ispuSio pola
pakla cigareta. Nije mi baS bilo pravo, jer je
dan bio duga6ak, a pijuckati I puSiti se
moralo'za one kojl su na to navikli.
All, nekako smo krenuli i sa malozakaS-njenj- a
se.na§li na Titovom putu. Duvao je
topao all dosta snazan vjetar, tako da smo
teSko pokretall to6kove. Pro5l! smo valjda
oko dva kilometara, kad su nas uz zvizduk
sirena zaustavila dva uniformisana moto-blclklist- a.
— Stanltel Predite na lljevu stranul —
odsjeCno su zapovjedili.
Nijesmo znali zaSto. Samo nakon minut-dv- a,
ugledali smo kolonu automobila za
nama. Kretali su se brzo. All baS tog tre-nut- ka
asfaltni put su prelazila selja6ka
kola. Kolona se zaustavila. Takode i seljaC-k- a
kola. Odmah zatim, iz drugih ill trelih
kola iziSao je 6ovjek kojeg sam odmah
prepoznao. Potom јоб nekoliko ljudi. I njih
sam prepoznao.
Drug Tito sa SeSlrom u ruci je priSao
seljackim kolima. Pruzio je ruku seljaku
kojl je bio ofilto zbunjen, ali nije prepoznao
пабед Predsjednika. Cuo sam njihov raz-govo- r:
— Kako ide? Je li zetva uspjela?
— Jes'... Jes'...
— Da li imate zadrugu u selu?
— Jes'... Jes'...
Zena tog seljaka se okrenula, zagledala
se u covjeka pored kola i odjednom uzvlk-nul- a:
— To je Tito. .I
Ja sam se okamenio...
— Ovdje je plodna zemlja. Da II ste zado-volj- ni
sa 2etvom?
— Jes', druie Tito...
— Da li ste u zadruzi ill suradujete?
— Jes', mnogi, i ja... Iskreno, trebalo bi
viSe.
— Znam. Moramo ufcvrstiti poljoprlvred-ri- e
zadruge i kooperirati sa individualcima.
Na5a poljoprivreda mora da bude veoma
rentabilna uz ротоб struinjaka.
U ono vrijeme je bilo malo seljafcklh rad-nih
zadruga, jer su se pokazale kao neren-tabiln- e.
Prloritet je jiat poljoprlvrednim
zadrugama. "
Pored njih je stajao I drug Rankovic.
Zatim je priSao i drug Milan Zezelj, koji je
kao pratnja Imao zadatak da 6uva druga
Tita.
Tito se pozdravlo I krenuo ka svojim koli-ma.
Seljak je ргебао preko puta. Pozadi
kola sjedila su djeca. Svi su mahali drugu
Titu. All, ugledavsi i nas, drug Tito je
zastao, ne§to je rekao Soferu i — pri§ao
nam jel Nikada necu zaboravitl taj trenu-ta- k.
Rekao bih da je bio srednjeg, бак
malog rasta, u odnosu na mene. Rid i ride
kose (da II se to men! samo tada uCinilo?),
a ne takav kakvog sam ga vldlo na slikama.
- m
Rekao je:
— A, vi, drugovi, kuda cete?
— Idemo malko na Dunav...
— Ima li ribe tamo?
— Poneka zagrize, — rekao je Jan.
— Sta radite kad mozete ici u ribe?
— Mi smo u6itelji.
— A, prosvjetari! Kako plate?
— Nije lo5e, — rekosmo u horu. (A plate
su bile doista male).
— Da, znam. I tu se mora neSto ufilniti.
— Ja predajem ruski, a moj kolega
slovadki...,
— O, vl gavarite po ruski! — pitao je
drug Tito. — Kak idjot delo?
— Нагабо, tovariSc Tito...
Bilo mi je veoma drago §to sam sa njim
progovorio bar neSto ruski, premda sam
znao da Tito odlifino govori tim jezikom.
Drug Tito se nasmijao:
— I ja bih sa vama na pecanje! Ali
moram sa drugovima. Njima svima se 2uri.
Moramo da razgovaramo.
— I ja bih sa vama... — Ne znam. To mi
je bila najhrabrija rijeC u iivotu. Kako sam
je samo mogao Izgovoritl? Valjda pod utis-ko- m
tako srdacnog razgovora.
— Izvolite.
— Ali ml ne moiemo sa vama, druie
Tito...
— Ko kaie?
Drugovi Rankovic 1 2eielj su poslije toga
porazgovarali o necem sa drugom Tltom.
— Pa, dobro, vidjecemo se, — rekao je
kao da fall.
Sjeo je u kola i maSu5i nam posao sa
kolonom.
Ostali smo na putu ni ne znam koliko
dugo, dok se nijesmo pribrali. Krenuli smo
prema Dunavu.
Razgovor je trajao svega minut-dv- a. A mi
srrib zelell da traje dugo, dugo. Kakosmo
samo bill sebicnl. Ta, Citav narod je бекао
na njega!
Toga dana, kao za inat, nijesmo ni§ta
uiovllUCitavo vrijeme smo mislili na susret
sa Titom. Da, on je bio sa nama citavo
vrijeme na pecanju. I kao da nam je rekao:
— Ima vremena i za to. Treba prvo prlv-red- u
podici. Na5 zlvot! to je iznad svega.
Vracajubl se kuci, neko nas je upitao:
~ Ima li neSto u vreci?
— Jes', viSe nego ikada! Drug Tito je bio
sa nama na pecanju. Rekao nam je da
cemo bolje da zivimo...
— Drug Tito?! — Kakve veze ima on sa
vaSim pecanjem?
Nljesam dugo objaSnjavao. O tome sam
ispridao djeci kada smo u jesen poSli u
§kolu. Svi su bili odarani mojim dozlvlja-jem- .
Kolega Jan je to isto u6inio.
Ali on mi je vi5e puta dobacio:
— Da II se jo5 IjutiS zbog raklje i cigare-ta?
Pogledao bih ga ozbiljno I rekao:
— A da nljesam imao gumi-defek- t, ne bi
nikad razgovarali sa njim!
Daniel Pixiades