Nase Novine, May 24, 1978

              S
1
;
3I
!И
ft
Hi
IV, I
1
In)i
Mi
H
Iffi
I£
IS
Шa
lM
husem vogo:
'
, --. c
Taj posao ona povjeri svome
bratu Ibrahimu, ugledn.pm trgovcu
Iz Fo6e. On ]e poslao jednog svog
druga, kojemu je dao troSak i
Konja, pa le qvaj obiSao .Hotovje,
JelaSce, 2ербе, Jabuku, Donje
Odzake, Crkavlje, Zefovi6e, Cele-bfe- e
i druga mjesta. Na lijep i
zgodan na6in razlofio je ova]
pbslanik prilike na dvoru alajbego-v- u
i jspred Fatime hanume zamo-li- p: da porade svim sredstvima,
kako bi alajbeg pristao na zelju
syoje zene i k6eri — jer "Ali-be- g
Ljubovid je mladi, IjepSi i od bolje
porodice... Osim toga: Ali-be- g je
viSe "naS", Nevesinje je puno blize
Zagorju od Mostara pa rodbinstvo i
sloga Cengica sa Ljubovi6lma ima
bolje I praktldnlje uslove I Izglede".
Uo6i petka zalsta je doSlo neko
deset-dvanae- st domadina, najviSe
sa Rataja, u kojima je I najblizi rod
alajbegov. Medu gostima nalazio
se I brat Fatime hanume, Ibrahim.
Povela se rije6,medu ljudima.
Umihana, njezina majka i joS tri-6et- iri rodice bile su u susjednoj
sbbi, paosluSkivale, Stace ko red).
I ko god je Sta kazao u prilog
Ljubovi6u,. alajbeg je spominjao
protlvno u korist Mustaj-begov- u.
.— Vi ga, ljudi, ne znate —
govorio alajbeg. To vidim... dok
tako govorite. A da ste ga vidjeli
skoro u Sarajevu, kada smo mi bezi
imali svoj sobet i da ste 6uli kako
mudro i јипабкј govori... vi biste
svi bill za nj kao i ja. Ljubovid je tek
momCuljak!
— AH je koljeriovid! dobaci
jedan.
— Pa i LakiSic~,je! odgovara
alajbeg.
— Ama je LakiSi6" petnaest
godina stariji od Ume!.. javi se
drug!. %
,— Sta to smeta? MuSkarci su
:;6'bi6no stariji — veil alajbeg — i
аб za to, Sto je on stariji, on je
pametnijl i ugledniji, pa 6e njego- -
voj zeni biti bolje.
'— Pp demu.bolje? pitao tre6i. t
.,— Po svemu! On бе je- - viSe
vol jet i, a mladi ljudi za godinu
dylje... pa okrenu glavu od fene I
ohladne prema njoj.
Amidza alajbegov робе recitovati
pbznati stih iz narpdne pjesme: ' "Svi su bezi na Hercegovinl,
— Al kad dode beze LjubovkSu,
viSe bega od lijeka nema!"
-- Na iaj navod alajbeg donese
tirugi u prilog LakiSI6a, jer se i ova
porodica, uz gusle hvali:
"Beg LakiSI6 Ibindiju klanja, siv
mu soko na serdzadu pada"... pa
ohda tuma6i: Da, Dal Na serdzadu
pada! To je jedna islamska poro-dica...
,- i- Pa i LJubovl6i su! neko
povika. Vi.Cast,imi,ja ne haSanuA gdje
lm je u bdzaku dzamija? pitao
alajbeg.
(LJUBAVNI ROMAN IZ18 VIJEKA)
— A gdje munara? bpet 6e
alajbeg, pa nastavi hvaliti Mbstar:
vaija u njemu zivjeti mjesec,dana
no u Nevesinju godinu, a u Odzaku
tri godine. Onolike d2amije, кибе,
medrese, onake dade, ohake baS-б- е,
pa Radobolja, pa svako vo6e:
smokve, bajami, groide; pa one
trave po brdlma, pa ha'va, tolike
hodze i hadzije, trgovci i zana6i-je..- .!
Ih, bacite, ljudi vi taj govor!
Nisam ja dusVnanin svoga djeteta,
ne bojte se! Ne dajem ja svoju Umu
na selo ili kakovu seljaku no u
бепег i za koljenovi6a, zak"Orla" iz
Mostara, kako ga narod zove.
— Sve je tako, alajbeze, ali
Umihana nije ni vidjela Mustaj
bega, ne vol! ga... гебе jedan iz
JelaSca.
— Kad ga vidi — pclgovara
alajbeg — zavoli6e ga. One zdrav,
krupan, rumen, jak... pravijunak.
U taj 6as otvoriSe se vrata od
susjedne sobe i u sobu upade
Fatima hanuma sa Umlhanom. Svi
pogledase na njih. Nasta Sutnja.
Hajdar alajbeg upro o6i u njih kao
da pita: Sta je to sad?
— Govori Umo! — veli joj mat!.
— Evo tebe, a eto naSe rodbine, ne
stidi se nikog! Govori, ja sad ja
ikad: — Koga voliS?
— Volim samo Ali-beg- a.
— I Sta joS?
— Od njega sam i prsten uzela!
— i tu ga pokazala.prisutnima.
— Kada? Kada?'vikao alajbeg.da.
se 6ulo na cestu.
— Onu ve6er, kada si ti otiSao u
Sarajevo.
— Eto, eto... ljudi... Eto vam
danaSnjemladezi! I prsten primiti,
a ocu ne kazati, a kamo li ga pitati !
Htio je alajbeg da ustane, ali svi
prema njemu sko6iSe, pa ga zadr-zaS- e.
Govorahu mu:
— E, kad je dotlen doSlo, prista-n- i,
alajbeze!
— OgrijeSi6eS duS'u, alajbeze!
— Ljubav je ljubav, alajbeze!
— Pai mi bi voljeli "komSiju" ..;
— Pristani!
— Blagoslovi!
— Reel: "Amin!"
Ovolika i ovako slozna navala
natjerala bi i lava u gvozde a kamo
li ne bi pokrenula sree jednog oca.
On se pornaknu sa mjesta, uSuti i
робе trti glavu i lice 6evrmom, jer
ga znoj spopao podrzavajuci dis-kusj- ju
u porodi6nom vije6u sa
nerazmjernim sil'ama: svi protiv
njega. - '
Opazfli 6lanovi porodice da je
uspjeh blizu, pa opet stall naval ji-v- ati da popusti, da se smiluje.
Fatima hanuma poturi Umihanu
naprijed, da poljubi oca u ruku.
Ona to i ucini.
— Stanite, bra6p moja, da malo
odahnerrf: Otvori jedan prozor! —
zapovjedl zeni. Nekolike je minute
Sutio'l razmiSljao, pa; onda prdgb-vor- i:
— VI ste, gospodo, svi
РЦдЦЕВвнв
Cengili, ili od Cengi6a, svi ste bezi
i svi vi znate, Sta zna6i neSto, kada
se obe6a. Ja nisam, dragi moji
ahbabl i rodaci, lagao kad sam bio
momak, pa kako 6u to u6initi sada,
kada su me okupile sijede kose.
Nemogu6e je da br6em Sto sam
postavio, da zaboravim Sto sam
rekao i da zahaSam Sto sam dao. Ja
sam s toga u teSku polozaju: kao
6ovjek ho6u da odrzim svoju пјеб
— a opet bih zelio da svojoj k6eri
iziderh u susret. Jer zaista trebao
sam i nju pitati, pa je onda davati
— drugom.
— Tako je! — zavi6e nekoliko
giasova.
Alajbeg nastavi: — Ali je teSko
to dvoje sastaviti, pa da bude i vuk
sit i ovce na broju. Ne moze se
dati... pa ne datl, red! . . . pa poreci,
ste6i... a nemati._Nego da ovo
re6em:;Jasam dao svoju Umihanu
LakiSI6u i on je rekao: da 6e sutra
do6i njegovi prosci. Sad: jedno za
drugo! Dodu li sutra prosci, viSe je
s tim pitanjem svrSeno. Ne dodu II
upravo,sjutra, neka Umihana 6ini
, Stahoce, neka ide za kog zeli. Jell
ovako pravo, moje rdde?
Nekolika rekoSe "jest", ali je
vecina Sutiia, dvojica su i glavom
klimala. Jedan od ovih posljednjih
dobaci: — Kako пебе sutra prosci
do6i? Lijepa djevojka i od roda
dobra! To je sigurno da ce do6i...
— Pa nije baS ni tako sigurno! —
javi se Ibrahim, brat Fatimin,
odnosno Sura alajbegov.
— Po бет sudiS? -- - opet 6e onaj
prijaSnji.
— Sudim po tome, Sto je Mostar
daleko od Borija I Sto evo dva dana
pada kiSa i vjetar puSe.
U ovom razgovoru i nagadanju
protekao je joS Citav sat, pa se
onda ljudi raziSli u svoje sobe da
spavaju. Sa alajbegom je u Istoj
sobi prva rodbina sa Rataja, ostali
su sa Ib'rahimom na tredem boju.
Umihana i majka spava6e zajedno.
Predlog, Sto ga je iznio alajbeg,
nije zadovoljio rodbinu, ali je ipak
ulijevap bar neke nade u korist
Umihane.
XIII.
Jedan dobro zamjsljen trik.
Cim su se gosti raziSli, upade
Ibrahim u sobu svoje sestre. Tu se
Fatima hanuma razgovarala s Um-lhanom,
koja je bila sva klonula. —
Samo. Bog — govorlla ona — ako
dadne neko 6udo... moze mi
pomo6i i viSe niko drugi!
— Pa i ti si nas izdao? — predba-cival- a, Fatima hanuma svome bra-tu.
— Kako sam izdao?
— Rekao si da bi se moglo
dogodjtl da ne dodu sutra Miistaj-bego- vj
prosci.
— Pa si time pogodovao alajbe-g- u
I ostalo je sve kako je on
posluSaju, Sta ce im kazati:
Nisam ja — govorio im — zadzaba
ono rekao; Mi smo dobro proSli.
— Ma kako dobro? — pitala
Umihana.
— SluSaJte: mi mpzemb vrlo lako
omesti dolazak prosaca.
— Kako? Kako? — brzo 6e
Fatima hanuma.
— Evo ,.kako! -- Sutra porano
poSalji Bajrii i joS koga s njim,
neka idu putem prema Mostaru, pa
6im sretnu Mustajbegove prosce,
neka im ka2 u: da je djevojka uzela
prsten od Ali:bega Ljubovica i da
пебе nikog driigog, a to je istina, je-ll?
—- Jest! Ja пеби Mustajbega! —
veli Umihana.
— Sad dalje: б!т бији prosci da
je tako, on I бе se vratiti, jer пебе
htjeti na Borije, kad dpznadli, Sta
je sa djevojkom.
— Tako je! Izvrsno! — potvrdi-val- a
Fatima hanuma i od radosti
zagrli svoga brata uskliknuvSi: —
Nema niko ovakog brata kao ja!
— SluSajte dalje: Kad Bajro
odvratl svatove, neka odmah krene
put Odzaka i neka javi Ali-beg- u, da
6asa ne 6asi, ve6 odmah da krene u
subotu amo po Umihanu, neka je
vodi!
— Oh, dragi daidza! — klikne
Umihana i prisko6i mu ruci. — Bog
tl dao svako dobro!..
A Ibrahim je nastavljao: — Ne
moraju tu biti kakvi svatovi..
Glavno je: da se Uma odvede, da
onavpode za onoga koga vol i... ~ 2ivio, brate!
— 2ivio, daidza!
— ...A ni vi ovdje — on se
okrenu po sobi —- ne trebate pravith
duga veselja i kojekakve kerefeke
begovske, ve6 kad svati stignu —
ako Bog da! — u subotu, isti dan
neka i odu! Je li? .
— Ah, dlvno! — klicale obje.
— Dakle: ovdje je glavno, da se
sve to brzo syrSi i da ti, sestrb
potajno vec sutra spremiS Bajru...
— I Rfstu Cyijetina! — domede
Umihana.
— Dobro, — kaze Ibrahim —
poSaljite koga ho6ete, neka putuju.
Podajte im konje, da Sto dalje
sretnu prosce, kako bi se lakSe
vratili. Oni neka o tome nikom
niSta ne kazuju. Razumije se — sa
smijeSkom гебе Ibrahim — da 6ete
ljude dobro nagraditi.
— Hocemo! Hocemo! — кИби
obje.
— I joS kako! — opet 6e
naknadno Umihana.
— Eh, sad vas pitam:, vaija li
ovo?
— Ne moze biti bolje! — odgo-vara
Fatima папитаГ Iza toga
nabra malo svoje бе!о I upita: — A
Sta 6e biti, ako poslije doznadne
Mustajbeg za ovu ujdurmu naSu?
— Sta da kaze? Poslije boja
kopljem u trnje! Kada se Uma
odvede... za nj je sve svrSeno, jer u
varen pilav ne treba vodu sipati.
Najposlije: nije laz kad kazemo, da
je ona uzela prsten od Ali-be- ga i da
voli samo njega.
— Tako je! — odobravala Fatima
hanuma, pa opet upita: — Da ne
bi, poslije, Mustajbeg okrivio alaj-beg- a
i nanio mu uvredu?
— Ah, пебе... Mustajbeg je
pametan; vi znate, da je momku,
kad. bude odbijen, najgore, ako se
govori o djevojci, koja ga je odbila.
— A da пебе on u6initl Stogod
Ali-beg- u? — upita Umihana.
— Sta da mu u6ini? Ali-be- g u
ovoj stvari ne moze biti ni6im . okrivljen... On i ne zna za ovaj naS
plan. On se smije zakleti na ovo
pred svim kadijama i najtezim
jeminom. Zar je on kriv, ako mi,
bez njegpva znanja, radimo u
njegovu korist?
(Nastavlt ce se)