Nase Novine, February 23, 1977

              i!i
;
к
ВИИШИДГРесетђег 14, 1977
SUSRETI-RAZGOVO- RI
МОЈА POEZIJA SAM JA IZRAZEN RIJECIMA
L,J.lN.JLIllUl.lTi'llLil.llW1l';','l'¥ll.1..l''lliai-l!llJll''iMl,'H'.'iBW!Wl- i
Kako pesnik prica o sebi u prozi?
Da li smo radoznali da to saznamo?
Oduvek smo bili. Da mu postavlja-m- o
pitanja?! Koja? Kollko?
Za pesnika ceo zivot je veliko
ispitivanje i preispitivanje. I odgo-vo- ri
su prema tome beskrajne vari-jaci- je
definisanih i nedefinisanih
misaonih kategorija, u skladu s tlm
u kolikoj su meri pesnifike preoku-pacij- e
vezane za konkretne zivotne
pojave.
A kako moze da izgleda razgovor
sa Vladimirom I. De Tonyom
obavljen za "NaSe novlne". Na koja
pitanja je najradije zeleo da odgo-var- a
pesnik koji veoma dobro poz-na- je
паб list, koji mu je veoma
odan I koji je mnoge svoje pesme
pisao za njega. Bio je raspolozen
da za nase i njegove citaoce priia
od poCetka. Zato su moja pitanja
tekla hronoloskim redom:
— Vladimire, gde si roden?
— Rodio sam se u malom selu,
Hrgovi Donji, izmedu Brfikog i Gra-dacc- a,
1945. godine — a gdje
drugo ve6 u Bosni.
— Iz kakve porodice si ponikao?
— Iz radniCke. Iz tipicne velike
radniCke porodice. Moj otac je
zidar; majka je vodila brigu o djeci i
јоб uvijek se brine za svakoga od
nas (a nas ima petoro brace i tri
sestre).
Da, rekao blh da sam vrlo pono-sa- n
da poticem upravo iz radniCke
porodice — cini mi se da je upravo
zbog toga 1акбе prici onom obi6-no- m
Covjeku. Volim oblcne ljude.
ne ljude.
— Kali nam neSto o tome kada
si doSao u Ameriku i Sta je a
dolazak znadio za tebe?
— U Ameriku sam dosao u
prosincu (decembru) 1968. godine.
Jos kao gimnazijalac u Vinkovcima
imao sam odredenu predodzbu o
iseljenickom zivotu, zahvaljujuci
uglavnom nasim pjesnicima. Kas-nij- e,
pogotovo dok sam kao stu-dent
hrvatskosrpskog jezika i povi-jes- ti
u Pedagoskoj akademiji u
Osijeku uglavnom "trosio" vrijeme
piSuci poeziju u parkovima i pokraj
Drave, nlje mi nikad ni palo na
pamet da nesto ne znam o Americi,
1Ц-ИЈЈШ.Ц'ЈЛ'Ц"И-
1. m.J4lIUJW.4!H'j;.'WHI!.l"'M
pogotovo da bih jednog dana u njoj
i osvanuo.
— AH kad si jednom ved
doSao u Ameriku, koji utisak ti je
bio prvi i najjati?
— SJecam se toga, sjecam —
nije bilo sunca. Nlje bilo sunca ni
za lijek. Nebo mi se bilo ucinilo
nekako nisko, preblizu. Pa i ovaj
grad, Chicago, ucinio mi se tako
velik, a opet nekako zbijen — kuce
i neboderl kao da staju jodni
drugima na noge. Da, sunce je bilo
ono sto mi je odmah nedostajalo.
A ja sam joS od djetlnjstva bio
naprosto lud za izlascima i zalas-cim- a
sunca. Eto, i Jugoslavija je
tamo gdje sunce izlazl — nlkako ne
mogu da se otmem dojmu da mi
sunce dolazi upravo iz Domovine.
— Odlaskom iz Domovine Sto si
najviSe izgubio, odnosno Sta si
najviSe dobio?
— Hja, mnogo toga sam "izgu-bio":
roditelje, bracu, sestre, puno
prljatelja... Ono sto najvise boli,
jest Cinjenica da je presjeCen
direktni kontakt sa kulturnim tradi-cljam- a
u domovini... Nedostaje ml
i to sto ujutru ne mogu reci: "Dobro
jutro, komsija". Ponekad, kad uju-tr- o
prolazim autom kroz grad
na posao, otvorim prozor pa
viknem, onako namjerno; "Zdravo
zemljace!", a)' ljudi ni da se okre-n- u.
A ja, sta cu, udari u mene neka
nostalgija, "odvrnem" od bijesa
neko makedonsko oro ili sevdalin-k- u
i otvorim sve prozore pa kazem
sam sebi: "Pjevaj, pjevaj mi, Safete
— jos sam ja ziv", pa onda "odvr-nem"
јоб jace. Ваб tako... Cini mi
se da te mi sve zile na sljepoocni-cam- a
popucati. Kasnije, kad se
malo "ohladim", kad se malo
zasitim nase pjesme i njezinog
asikluka, umirim se pa sutim, ko
da me vid ostavio. Na nesrecu,
nisam ja jedini. . Nije samo meni
tako... Sto se pak tice onoga sto
sam stekao — pored brzog tempa
zivota, za cim nikad nisam zudio,
stekao sam jos i nekoliko prijate-Ija- .
Jednom kad so smrkne ovdje se
ne seta... Cak se i nasi ljudi tesko
priblizuju jedni drugima.
— Prema tvom iskustvu, zaSto
Р[ШпШ1ШИЛ T25e4leMfoanrl7e89-e717- A9 ve., Toronto, Ontario 1
ВЈШИшВаЈДЕЈДрмиДНР Na vecer poslijc 7 satni,a ikliucnmedjteelljeofmon II
se naSi ljudi teSko pribhiuju jedni
drugima?
— Prije svega, mnogi nasi ljudi
dolaze ovamo iz ekonomskih razlo-g- a.
U prvih nekoliko godina za njih
se i ne zna: rade i dan i noc i drhte
nad dolarima. Kad jednom i pocnu
da traze svoga, cesto zaborave tko
su I odakle su — Cak im ne padne
na pamet da ce ovdje I umrijeti, i
§to je јоб gore, da se nece znati
nlkada potpisati. U posljednje
vrijeme imamo razloga za optimls-tickij- e
gledanje na nase sudbine.
Trenutno, Cini mi se, postoje izvan-red- ni
izgledi da se iz nase sredine
iskristallzlra jedno predstavnicko
tijelo i da se tako zapocne sa
jednim masovnim jugoslavensklm
kulturnim i zabavnim centrom u
Chlcagu i okolicl.
— Ti si u Chicagu nastavio
Skolovanje. Da li postoji vellka
razlika izmedu univerzitetskog Sko-lovanje
U Jugoslaviji i Americi?
— Na University of Chicago —
odjel za slavlstiku, diplomirao sam
1972. godine i dobio Magisterij na
podrufiju hrvatske i srpske knjizev-nost- i.
Najveca razlika u studljama
je u tome sto ovdje student sam
odlucuje o tome kako ce uciti I na
koji ce naCin dolaziti do literature.
Veza izmedu studenata i profesora
je vrlo labava. Na svu srecu,
University of Chicago ima jednu od
najbolje opremljenih blblioteka za
slavistiku u Americi. Pored ruske,
poljske, себке, slovacke i bugar-sk- e
literature, moze se naci radove
gotovo iz citave jugoslavenske knji-zevnos- ti.
Cak postoje i posebni
odjeli hrvatske, srpske, makedon-sk- e
i slovenske literature. Jugosla-vensk- a
povijest je takoder lijepo
obuhvacena.
— Da 1 1 postoje izvesni prevodi
dela naSih pisaca?
— Nazalost, nasa jugoslavenska
literatura nije јоб prodrla na ame-rick- o
trziste u nekim vidljivim raz-mjeram- a,
posebno poezija. Inace,
tu i tamo mogu se naci prijevodi
poznatljih djela Andrica, Krleze,
Marinkovica i Lalica.
— PiSeS li, pored pesama, joS
neSto?
— Pored poezije, koja se objav-Ijuj- e
od 1967. godine, imam u
pripremi knjigu pripovijedaka i
jedan roman. Takode piSem kritike.
. . — Mnoge tvoje pesme imaju
poruku. Kakvu JoS poeziju piSeS?
— Tocno je da mnoge moje pjes-me
sadrze poruku, osobito moja
socijalna i rodoljubiva poezija.
Uvijek pokuSavam da kazem пабет
covjeku, da ga opomenem, da, bez
obzira na to gdje se nalazimo, ne
zaboravimo tko smo i §to smo.
Historijski, mi Jugoslaveni ne za-boravlja- mo
svoje. Na§ tempera-ment
i naCin na koji zivimo bili su
vrlo tipicni kroz stolje6a. Tek nakon
drugog svjetskog rata пабе osobi-n- e
i vrijednosti kao narodnosti I
nacije uspjele su po prvi put da se
ispolje u punoj Ijepoti I prirodnosti.
S obzirom na vrlo slozen put do
suvremone jugoslavenske realnos-ti- ,
nije uvijek lako pisati sa poru-ko- m.
AM eto, ja volim da se ne uda-Ijuje- m
od naseg covjeka — ako
nema svijeco, mora se kresati
шШШШШж
шШгШШшшШт
штШШШш
ШшШШжжШк
kamen... Inace, moram priznatl da
mi najviSe vremena "oduzima" Iju-bav- na
poezija, pogotovu na engles-ko- m
jeziku — zivim onako kako
osjecam i, naravno, vrlo cesto
patim. U svakom slufiaju, po§tivam
zene...
— Znam da si objavljivao pesme
u mnogim jugoslovenskim literar-ni- m
i drugim dasopisima. Da li pri-prem- aS
neSto na engleskom jezi-ku?
— Trenutno prevodim moju
poeziju na engleski i sa engleskog
na hrvatskosrpski. Zelja mi je da
Sto prije izade moja knjiga kompa-rativn- e
poezije: na engleskom i na
naSem jeziku.
— Primetila sam da si u mnogim
pesmama zainteresovan za iivot u
Slavoniji. Da li te joS neki kraj
toliko inspirisao?
— Onima koji me poznaju, pa
cak ni meni samom, nije jasno
kako to da sam se uglavnom opre-djeli- o
za Slavoniju. Roden sam u
Bosni i volim planine, all sam
samo jednu pjesmu napisao o
mom rodnom kraju. Zivio sam u
Srijemu skoro petnaest godina, a'f
nisam ni jednu pjesmu napisao o
toj regiji. U Slavoniji sam zivio oko
cetiri godine i to je eto dovoljno da
me zbog moje poezije zovu Slavo-na- c.
— Reci nam, kako bi ti definisao
tvoju poeziju — Sta je tvoja
poezia?
— Prema onome kako ja osje-cam,
moja poezija sam ja izrazen
rijecima.
— A o poeziji uopSte?
— Za mene je poezija umjetnost
rijeci, umjetnost bez granica...
— Nabroj nekoliko jugosloven-ski- h
pesnika, tvojih ljubimaca
шшшшшшшшшшшшшшш®
1ШШШжт
тШШШШЛ
Ш1ШмШт шш1- -
— Pocet 6u s MatoSem. Volim
njegovu jednostavnost i neposred-nos- t,
pa makar to bilo i umiranje.
Za Silvija Kranjcevl6a me vezuje
ona nesretna tema vjecitih putnika
i beskucnika. Vrlo blizu ove dvojice
nalazi se i Dura ЈакбЈб. I u snu bih
rekao da su najznafcajniji jugosla-vens- ki
knjizevnici NjegoS i Mazura-ni-c
Veliko po6tovanje gajim prema
Andricu, a za Krlezu mislim da je
netko koga tek treba da osjetlmo.
Imam neki cudan osjedaj da cemo
u skoroj buducnosti mi Jugoslave-ni
imati u Krlezi копабпо пабед
Shakespearea.
— Kad bi imao priliku, Sta bi
menjao, odnosno Sta ne bi me-nja- o?
— Zlo bih odmah mijenjao za
dobro. Jedino sebe ne blh mijenjao
— ba6 se volim ovakav kakav
jesam.
— Kad bi ti neko dao vlast u
ruke, Sta bi sa njom radio?
— Odmah bi je dao nekom
drugom — naravno, prije toga bih
svu sirotinju nahranio, ukinuo bih
socijalnu nepravdu.
— MoieS li navesti neki dogadaj
iz tvoje ameridke biografije koji je
imao posebnog znaiaja za tebe?
— Nedavno sam citao moju
poeziju na engleskom jednoj grupi
od oko pedeset bolesnika u bolnici
u kojoj radim kao socijalni radnik i
savjetnik. Vjerovali ili ne, mnogi su
plakali, naprosto jecali, ne od tuge,
vec zbog toga б№ je, izgleda, moja
poezija na engleskom bliska obi£-no- m
covjeku. Eto, upravo tada sam
prozivljavao vjerojatno jedan od
najjaCih trenutaka u mom zivotu.
RAZGOVOR VODILA:
KATARINA KOSTIC
SEASON'S GREETINGS I
JW 0Ј&&љ
TUNE-U- P SPECIALIST - CLASS "A" MECHANICS
AUTOMATIC AND STANDARD TRANSMISSION
USED CVAR DEALER
550 Warden Ave. Tel.: 694-097- 2
Scarboro, Ontario
4
4
4
4