Nase Novine, January 05, 1983

              Ovaj dlanak napisao je Sean Griffin,
urednik lista Pacifik Tribune koji
izlazi u Vancouveru.
Jednog popodneva u februaru
1935., na ulicama Nanaima, Britan-sk- a
Kolumbija, pojavio se jedan novi
list. Bio je grubo mimiografiran, a
na vrhu su bile krupnim slovima
napisane rijeci We Too. Tu je bio
nacrt... Rudari koji su ulazili i izlazili
iz banke i saluna mogli su kupiti
primjerak za pet cent! — prvo
izdanje bilo je brzo razgrabljeno.
List je brzo putovao — cesto puta
t3jno — u druga rudarska naselja
oko grada, Extension, South Wellin-gton,
cak i Ladysmith. Sin jednog
rudara raznosio ga je na biciklu
medu rudare bez znanja policije ili
upravnika rudnika.
Tajnost je bila vazna; ovaj novi
borbeni list je bio anatema vlasnici-m- a
rudnika, koji su se vise od pola
stoljeca uporno odupirali unioniza-cij- i
ugljenokopa Vancouver Islanda.
Pedeset godina kasnije, We Too
je bio inspiracija i naziv za novu
dramu o borbi rudara Vancouver
Islanda. Ali sada, ovog sesnaestog
februara 1935., We Too je imao
prakticniju i borbeniju svrhu: pro-glas- io
se "sluzbenim glasilom nap-redn- ih
rudara Nanaima", objavljuju-c- i
da "izgradnjom jake organizaci-je.- ..
mozemo da predstavimo jak
masovni front upravljacima i tako
poboljsamo nepodno§ljive zivotne
uvjete koje imamo danas".
"Nitko nije dosao u Nanaimo,
mahnuo carobnom lepezom i rekao
'Vi ste organizirani'. Tako se ne
dogada", napisao je jedan rudar u
prvom broju.
"Ali ako budemo slozni, ako
odbacimo osjecaj nepovjerenja, mi
demo takoder moci da nesto kazemo
o upravljanju ovim rudnicima. Vod-stv- o
je tu i Mine Workers Union je
nebrojeno puta pokazala da je na
dobrom putu".
Mine Workers Union of Canada;
rijeci su vlasnicima rudnika, osobito
njihovom predstaVniku pukovniku
C.W. Williersu slicile na crvenu
zastavu. MWUC, koja je rodena kad
je United Workers Union of America
odbila da se bori protiv snizavanja
nadnica u Alberti, a krStena u vatri u
Estevanu, Saskatchewan, 1931. go-din- e,
kao dio Workers Unity League,
koju su predvodili komunisti, prokr-cilajesv- oj
borbeni put u tri zapadne
provincije. Sada je na redu bio
Nanaimo.
lako je 1935. imala samo deset
godina, MWUC je bila nastavljac
dugacke, ponosne tradicije borbe
ugljenokopaca Vancouver Islanda.
Oni su vodili dugacak strajk 1877. u
Wellingtonu protiv snizenja pla6e za
20 centi po toni koju su udarili
vlasnici rudnika, Dunsmuir, Dingle
and Company. Milicija i ratni brodo-v- i
su upotrebljeni za razbijanje
strajka, uspostavljajuci uzor za oru-zan- u
intervenciju 1891., kad su
rudari organizirani u Miners and
Mine Laborers Protective Associa-tion
stupili u borbu, i opet na
pocetku stoljeca.
Dunsmuirov klan je prodao svoje
interese u rudnicima 1902. i novi
vlasnici su osnovali novu kompaniju
pod imenom Canadian Collieries
(Dunsmuir) Ltd. Sa promjenom vlas-nist- va
nastavljeno je i Dunsmuirovo
neprijateljstvo prema unijama.
Godine 1903. opet je voden strajk
— uzalud — za priznanje Western
Federation of Miners. Tek Strajk
I
v_
1912. — 1913., voden po United
Mine Workers of America, koja je
pocela organizirati 1903., ostavio je
dubok uticaj na rudnike i na svijest
samih rudara. Pocevsi kao obustava
rada u rudniku Extension zbog
opasnih slojevaplina, strajk je ubrzo
zahvatio ostale rudnike na Islandu i
postao zadivljujuca borba rudara i
UMWA na jednoj strani, i vlasnika
poduprtih po sudovima, tri regimen-t- e
milicije i jedne armijske regimen-te- ,
na drugoj.
Rudari su se junacki borili da
sprijece rad strajkolomaca, ali
konacno, 1914., kad su mnogi rudari
bili zatvoreni i kad se Federacija
rada B.C. podijelila na pitanju
generalnog strajka u korist rudara,
bili su prisiljeni dasevrate na rad —
stotine ih je bilo stavljeno na emu
listu.
Za dvadeset godina poslije veli-ko- g
strajka, vlasnici su upotreblja-val- i
spijune i diskriminaciju da
sprijece dolazak unije.
Tek 1930., kad je Workers Unity
League, koja je godinu dana kasnije
primila MWUC u svoje redove,
zapocela organizacionu kampanju,
koristeci i nezaposlene, ideja o
potrebi unije pocela je da se siri u
rudnicima Nanaima. Potstrek je
opet bio veliki Strajk 1912. — 1913.
Joe Laskovic, koji je postao rudar
kad mu je bilo 16 godina sjeca se
pocetka u South Wellingtonu: "Moj
otac je sudjelovao u Strajku 1912. —
sjecam se kad su policajci doSli da
ga odvedu — i tako covjek raste s
idejom Jnije. Kad su organizatori
MWUC dosii u mjesto, mi smo bili
spremni".
lako su place opetovano snizivane
da kompanije zadrze svoj profit iako
je prodaja opadala, ljude je na
organiziranje potaklo gonjenje pit-baso- va
koji su rudarima stalno
govorili: "Ima dosta ljudi koji ce
raditi ako vi necete".
"Isuse, oni su bili spremni da te
otpuste ako nisi dobro razdijelio
kosu", kaze rudar Jock Gilmore, koji
je u rudnik usao 1915.
Na poticaj Thomasa Greenwella,
f44-Vl-VlV4t-V4-
r4
тл453t £F& £$& £
R (don .ci nivcnh riogada.ia
J pu mrrnu ndliacnaiki biionziuolinnae,sumlnijfj-ki.-vi o
protiv ieferne buiesti fdiia- -
hftes;v) "VUvK-in- a .if dotle bila bespo--
mncrid nr.MHito u dvrsnjm fazama ove
iTtwKti. U-jin- a dijabclicna znatilt je
K'rai i ni?b 7.nu sin rt. Godinama s-- u umirrJle tiucf ciiiftbe'icaia u toi faxi
boleu. г l'K'cmci su boznadno poku- -
pavfii razn;m davaniem intravenoznih
infuz:ja. obifno rastvara biitarbonala,
da odeodc neumi'ni ishod. Nekakvih
sredstava z: spas ix Iconic nije bilo.
Schema hoiost jc bila u uspoiui prije
prvoc .vjetS'o VcJ'.a. narocito u
--.so:.m :v.4nim 'fandLrdom.
Rat it-- 'лкЈа sv r-i-
.-j
.--
di £i:mi- - пац!о
prekinur tn nrttiiila-.i- k rii.';ib lujara.
Isio tako pn.ie лпсц! n jotskog raid,
eccerna bolct --je zbo obiino prehrani
uopoe. i svo vece upotrebo prijevon'h
redstaAv, ; manjenja Cizickoi kretama.
oosla naalim usponom. Rat .io opet
M'ojim "iiietcilnim-- . refnkcijama. u-orl- jivo smanno priliv diiabetiara u
cjjelom s'i,i.'lu. Konacno u ovih псЧо-''rk- o decpnijri no,,",.i гп:.-.- . poraitnni
Mandbrdrt : ргсп.пП" ur nove рп!оце
moaernlh tfhnli.ia u smanienju
flziclco rada 1 kie:ar.a — focerna bo-ie- st je ti novom porstu u svieitu. Ali
I
koji je bio zatvoren u Strajku 1912.,
MWUC je pocela da upisuje clanstvo
u South Wellingtonu. Cak i u
rudnicima pojavili su se napisi koji
su pozivali rudare da se upisu u
uniju.
Sastanci od pet-se- st ljudi, koji su
se odrzavali potajno, ubrzo su se
povecali na 20 i 30 ljudi.
"I kad smo dobili prilican broj,
postal! smo odvazniji", prisjeca se
Laskovic.
Djelomicno zbog gubitka trzista, a
djelomicno zbog organiziranja unije,
kompanija je zatvorila rudnik u
South Wellingtonu i rudare preselila
u rudnik Reserve u Nanaimu. Ali
tamo je nastavljena unijska kampa-nj- a.
Kompanija je 1935. ponovo
neko vrijeme zatvorila rudnik. Neko-lik- o
rudara je bilo otpusteno na
spijuna. Medu otpuStenima
bio je i Tom Greenwell.
Danas, Greenwellov sin Dusty,
koji je bio rudar od 1938. do 1952.,
kad su rudnici stalno zatvoreni,
sjeca se priznanja seta policije u
Ladysmithu da rudnik Reserve nije
bio zatvoren 1935. zbog pomanjka-nj- a
trzista vec zbog unijske kam-panj- e.
U Cumberlandu, UMWC, koji
su predvodili Bob Kerr i "Shakey"
Robertson upisala je vecinu rudara i
1934. proglasila strajk za vecu
placu. lako je Villier bio protiv unije,
u novembru je potpisan ugovor koji
je predvidao da ce se rudarima
platiti za ugljen koliko se pla6a u
Nanaimu, da ce biti smanjena
stanarina na kompanijskim stanovi-m- a
i druge koncesije. MWUC, cije
vode su nazivali "boljSevi6ki agen-ti- ",
postigla je znacajan uspjeh.
Unijska kampanja se pro§irila na
Extension, juzno od Nanaima, i
Ladysmith, jos juznije. Tako je
MWUC uspostavila jaku bazu oko
grada.
Ali zaostajala je unijska kampanja
u rudniku broj 1 u Nanaimu. Razlozi
zato bili su historijski, asmetalaje i
anti-unijs- ka kampanja vlasnika
rudnika.
Jock Gilmore se sjeca da su se
Prof, dr MihaHo ANDREJEV1C
Rk
a$fofiMB
::e-"nlia- ma
tuzbu
%$?
fcM-te."- 4
zahyaljujuci inzulmu, pa i novini
medikamentima, koji su poslije njego-vo- g
naknoatdknrio6ap, romnnadoegnoi, ROsmdirntanoksatsnoidje. jos dija-bete- sa je postala izuzetno rijetka
2.
Iz Toronta, u Kanadi, jos je s proge-ria
1921. godine, stigla prva vijest u
medicinske krugove, da je grupa uce-nja- ka na Univerzitetu otkrila da se uz-r- ok бебегпрј bolesti nalazi u gusteraci,
poznatoj zHjezdi koja lzlufuje so-kov- e 7a probavu hrane. Dvojica ucenjaka,
Frederik Bating, kirurg po specijal-nost- i, star 30 godina, i njegov miadi
uradnik Carls Bet. 22-godis- nji asis-ten- t. imali su tu srecu da otkriiu tajnu
5ecerne bolesti
Bating je jedne noc'i, razmisljajudi,
dosao na ideju da provjeri slutnje o luelzoizitagjnuaStenraafseta, jakjaaonja ?lidjeijzadbeetau. Oknojojoj
sa svojim asistentom u laboratorija
profesora tiziologije dr J. Maklude. dok
ie profesor otisaio na godisnji odmor,
ostvario svoju zamiSljenu operaciju v.h
psu. Psu je izvadio gu§terad-u- , i odmah
su se kod psa pojavili znaci gecerne
January 5, 1983, NASE NOVINE --9
rudari u rudnicima u Nanaimu slabo
poznavali i zato je kompaniji bilo
lakse da ih ucjenjuje pomodu
spijuna.
U manjim mjestima je bilo druk-cij- e,
ljudi su se bolje poznavali i
spijunima je bilo teze izdati rudara
koji je susjed.
Dusty Greenwell iznosi jedan
razlog. Za razliku od rudnika Exten-sion
i Reserve, koji su u Ijetu bili
zatvoreni jer ugljen nije bio potreban
za grijanje, rudnik broj 1 je radio
skoro cijelu godinu i zadrzavao na
poslu sve rudare. Ali oni su morali
da proizvode vise.
A u centrima gdje je себбе
dolazilo do otpustanja, borba
UMWC se dopunjavala sa organizi-ranje- m
nezaposlenih i borbom za
pomoc.
Sve je to trebalo biti izmjenjeno
kad je MWUC bacila sve svoje snage
na organizacionu kampanju u Nana-imu
1935. i pokrenula list We Too.
(Nastavit cese)
]os ih ima koji se
boje istine iz
il svjetskog rata
KOPENHAGEN - Pokusaji danskih ro-nila- ca da u jednom jezeru u blizini grada
Silkeborga (gdje se nalazila komanda
okupacionih njemackih snaga za Dansku)
pronadu dokumente o okupaciji, izgleda
da se ne ticu samo njih i Muzeja danskog
pokreta otpora. U okolini jezera pojavili
su se ljudi kojima je ocigledno stalo da ti
dokumenti, baceni na dno nekoliko dana
prije dolaska saveznika, nikada ne izadu
na svjetlo dana.
O tome govore dva dogadaja. Nepozna-t- i
snajperisti prvo su pokusali uplasiti ro-nioc- e,
a potom je jedan camac pun nekih
ljudi kruzio jezerom u pokusaju da roni-oc- e odvrati od posla. Uslanovljeno je da
je snajperjst, najvjefojatnije, jedan bivsi
kolaboracionist, dok je camac bio pun
njemackih turista, koji su ovaj kraj
Danske ocigledno poznavali jos prije ceti-r- i
desetljeca. Pretpostavlja se da drago-cjen- i
dokumenti na dnu jezera sadrze de-talj- ni, svakodnevni opis rada okupaci-onih
njemackih trupa i podatke o dan-ski- m
kvislinzima.
m шш
bolesti: uzasna zed, jaka malak&alost i
pospanost, koja je nagovjestavala ko-m- u. Cim je ponovo vratio gusteiau na
svoje mjesto u tijelo psa i uspostavio
la'votok, pas se probudio i uzurbano
kvoljduocmdiujagbaestieosazelde.zaJoasunogujseterbaicloi. da je
Slijedeci eksperiment je bio u tome
da se umjesto vracanja gugterace, ekstrakt iz njegovog ikiva da p.Mi. Me-duti- m. tu je Eaning promasio. Pas je
Drogutao ekstrakt. ali efekta nije bilo.
Pao je u komu. Jer, ekstrakt mora da-- ti
u krv, u venu. i dobio je pravi efekat
izvla6enja psa iz kome. Za izvjesne
st an ice slozene u otocice (inzule) na-zva- ne Langerhansove, pretpostavljalo se ia izlu6uju taj 6udni ekstrakt, nazvan
sioga inzulin- -. Tada je dosao do izra-za- ja
i mladi Best, koij je uspio da
kemijskom analizom utvrdi da se radi
o hormonskom soku, koji iz gusterae, kad covjek uzme hranu, idp direktno
u krv, te se tako regulira metatolizam
secpra u organizmu.
Prvi pacijent Leonard Tompon jo u
janunru 1922. godine dobio taj nr.vo-pronade- ni
hormon ekstrahiran iz telc-c- e
gusterace i sigurno je spasen od
smvti u dijabeticnoj komi.