Nase Novine, July 03, 1986

              тш. 'i%,-ir-~Ш Шw: Џ 45-CHft,iJ-Ai
1 мп1,%ЛчиНЛ. wit.w4i!S£ii6!r4A V 1 1
ш M4fcf
1зд
u-а- Д wt gy&aVaH.itfttnWgifaP SUDJENJE $vш,l ЛЋ IN MEMORIAM I
Dear Brother Gacic:
lam enclosing a memorial salute
to brother Leo Bacich who passed
away on April 6th along with a li-sting
of those who have made con- tributions to Nase novine in his me-mory.
These donations are here-with
enclosed.
With best regards to you and your
staff, I remain,
Fraternally your,
Bernard M. Luketich
National President
Brother Leo Bacich of Asto-ria,
New York passed away
April 6, 1986. He was a lon-gtime
member and officer of
Croatian Fraternal Union
Lodge 326, Astoria, NY and
was a delegate to many CFU
National Conventions. Brother
Bacich was well-respect- ed among the membership of the
Croatian Fraternal Union and
is survived by his wife, Sophie,
who serves as the Secretary — Treasurer of CFU Lodge 326
and by his son, Leonard, who is
the former CFU National Trea-surer.
Brother Leo Bacich was
a lifelong champion ofall labor
movements in the U.S. and Ca-nada
and was a very strong sup- porter of the Progressive mo-vement
in these two countries.
He was a personal friend ofall
of ours and, as a token of our
appreciation for all he contri-buted
throughout his life for
his fellow man, we offer the fol-lowing
donations in his memo-ry:
CFU National President and
Mrs. Bernard M. Luketich
and Family, Pittsburgh,
Pa. $50.00
CFU National Secretary
Treasurer and Mrs. John P.
Plesh and Family, Pitts-burgh,
Pa. 50.00
CFU National Vice Presi-dentMember
Services and
Mrs. Joseph Brigich and Fa-mily,
Pittsburgh, Pa. 50.00
John and Amelia Strizich,
East Pittsburgh, Pa, who
were longtime friends of
brother Leo Bacich 20.00
John and Mary Stanich, Ver-sailles,
Pa. 10.00
TOTAL CONTRIBUTED
IN MEMORY OF BROTHER
LEO BACICH $180.00
U SPOMEN LEO BACICU
Sjecam se Leo Bacica iz mladih
dana, kada je cesto dolazio u
McKecsraks Pa. Bio je 6estit drug i
valjan organizator. Imali smo lepo
potporno drustvo od M.R.R. Inter-national
Workers Order sa 150 61a-nov- a.
DruStvo je postojalo 20 godi-n- a,
koje je pomagalo celi radnicki
pokret — narocito je bila nuzna po-mo- c
celicnim radnicima i Narod-nooslobodilack- oj borbi u Jugosla-vij- i.
OstajeS u nasem sjecanju Dragi
Leo!
Zare S. Werlinich
Pittsburgh Pa.
i JOSO BILJAN I
Dajem do znanja prijateljima, po-znanici- ma i drugima da je u Ric-hmond-- u,
B.C. 21. aprila 1986. godine
umro — presao u vjednost, dugogodi-snj-i
6italac naseglista i boracza rad-nidk- u stvar Joso Biljan. Kako vidite
nas mirni i postcni Joso u 84-t- oj go-di- ni
zivota париШ ovaj svjet.
Joso Biljan je roden 18. oktobra
1902. u selu Musaluk Lika. Kako je
poznato u Lici se oskudjevalo u pre-hra- ni i uzdrzavanju golog zivota kao
mnogi od Lidana tako i Joso Biljan
razmUlja Sto i kako da dode do boljeg
komada kruha. Kanada iAmerikapo-pularn- a
po citavoj Lici jer tamo su
dobre zarade kruha na razbacivanje,
tamo tece med i mleko.
Ali kako otici i nastaniti se u toj
bogatoj zemlji, tojejosu najvisemu-6ilo- ,
to su veliki troskovi, dobiti ula-zn- u
vizu, platiti kartu za put, i dr.
Kad je njegov otac primetio da i
drugi odlaze, veli slusaj Joso, zalozi-cem- o baru i dobicemo novae koliko
bude trebalo za tvoj odlazak, tj. za
putnu kartu i za sve ostale troskove.
Niko nije bio sretniji i veseliji od Jo-sh.
On se opraSta zbunjeno od rodite-lja- ,
braca i sestara i svojih Skolskih i ostalih drugova i drugarica, s ko-jim- a je cuvao ovce.
Ali Kanada je puna novaca i za ne-koli- ko godina eto me kuci, razmi-slja- o je Joso, pakujuci kofere. Maja
meseca 1927. dolazi u Kanadu i na-sta- ni
se u Alberti gde je upucen na
rad na farmi u Medicine-Hat- . Neko-lik- o
mjeseci radio je sa seljacima,
dokje vidio da tu nema srece ni blizu
onoga sto su mu pricali u Jugoslavi- -
ji--
U potrazi za radom, za nekoliko
mjeseci potrosioje stoje zaradio na
farmi i Jos' se prilicno zaduzio i ko-nac- no dobije rad u rudniku. Plata je
dosta mala, ali nema kuda i tu nas
Joso radi prilicno dugo iprovodi naj-viS- e
zivota u rudniku. Kadje uvideo
da nemapovratka u staru domovinu,
ocu i materi, a djevojka kojuje zaru-6i- o
vec se udala, ozeni se ovde sa Re-gino- m
(Nina) Stasiak i ostali vjerni
jedno drugom do kraja. U braku su
imali dvoje djece, cerku Judi i sina
Edi.
1951. Joso i Nina Biljan dolaze u
Richmond i tu se zakucili i ziveli do-br- o
do Josina odlaska u vjednost.
Brate j druze Joso laka ti kanadska
zemlja, a tvojoj Nini, cerki Judi i
sinu Edi sa zenom Sunjom, bratu i
sestri u Jugoslaviji i familiji, kao i
prijateljima nase iskreno saucesce.
John Sulentich
Vancouver, B.C.
20. aprila 1986. navrsile se
4 godine od kako je u Win-dsor- u brat, druugmiroprijoattaecl,j Ssutpervugo, 3Vtagic, i sahranjen je u Windsoru, Ontario, Kanada.
Svima koji ga se secaju i po-sjecu- ju njegov grob, ljudski i
drugarski hvala.
OialoScena supruga Mira
sinovi Damir i Ervin
braca Tomo i Djuro
sestra Marica i ostala
rodbina i prijatelji
iz Kanade i Jugoslavije
if
Ш
1ШШШШШШШШКШШШШШШШИШШШШШШШШ1ШШШШШШШШ11ВШШШШШШШШШШШШКи
VOJNICIMA
BUENOS AIRES . (Tanjug) — Pred-sjedni- k Raul Alfonsin zatrazio je od
Vrhovnog vojnog suda da ubrza pro-ce- s
protiv vojnih osoba osumnjiSenih
da su sudjelovali u "nestajanjima"
ljudi. Ukoliko vojni sudovi ne budu
efikasni, Alfonsin ce kako se navodi
zatraziti od gradanskih sudova da
preuzmu postupke. To je vec ucinio
kada se sudilo clanovima bivSih voj-nih
hunti.
Sudenje devetorici generala za ne-dje- la pocinjena u "prljavom ratu"
protiv gerile, kao i na tragican proma-§a- j
rata s Velikom Britanijom za Mal-vinsk- o
(Falklandsko otocje u Juznom
Atlantiku), nije dakle smirilo duhove,
iako je to bio prvi slucaj u politickoj
povijesti Latinske Amerike da vojnici
odgovaraju za sve ono sto su ucinili
ili propustili uciniti dok su bili na vla-st- i.
Tako nesto moglo se, uostalom i
ocekivati. Jer, iako je pokretanje pro-ces- a
protiv clanova triju bivSih vojnih
hunti bilo do6ekano s odobravanjem
u najsirim slojevima, njihov zavrse-ta- k
mnoge nije zadovoljio. Za rodake
"nestalih" izrecene kazne, a osobito
nekoliko oslobadajucih presuda,
nisu bile dostatne da se рокибаји za-borv- iti
svi uzasi koje je zemlja priti-snut- a
vojnom cizmom prezivjela.
Sluzbena drzavna komisija, cijim je
radom po nalogu predsjednika Alfon-sin- a
rukovodio poznati knjizevnik Er-nesto
Sabato, registrirala je gotovo
devet tisuca muskaraca, zena i djece
koji su "nestali" u cistkama rezima.
Ima medutim dosta onih koji tvrde
da je broj "nestalih" daleko veci, pa
se jos uvijek barata i s brojkom od
trideset tisuca zrtava rezimskih na-stojan- ja da u zemlju vrate "red i mir"
i spasu je od "subverzije".
To je i bio jedan od razloga zbog
kojeg su "Majke s Majskog trga" sto
su godinama kruzeci ispred predsjed-nifck- e
palace trazile istinu o svojoj ne-stal- oj djeci i muzevima i tako sprije-6il- e
vojnike da velom zaborava poku-Saj- u prekriti dogadaje iz "prljavog
rata" zavrsetak sudenja generalima
popratile novim demonstracijama.
Smatrale su da su kazne preblage, ali
takoder i to da se osudom generala
ne moze i ne smije zaklopiti to tuzno
poglavlje argentinske povijesti.
Jer, iako su generali nedvojbeno
najodgovorniji za sve ono §to se do-gada- lo, sasvim je sigurno da cistih
ruku u svemu tome nisu mogli ostati
ni mnogi drugi koji su po njihovim
naredbama ili s njihovim blagoslo-vo- m
mnoge argentinske obitelji zavili
u crno. Sudenje generalima nije, da-kle,
moglo biti krajem, vec samo po-detko- m pranja prljavog rublja vojne
diktature. Vrijeme za konacnu tocku
— punto finala — na to razdoblje ar-gentinske
povijesti po njima nije jos
doSlo.
S tim se raspolozenjem u sirokim
masama morao suglasiti i predsjed-ni- k
Alfonsin izdavSi nalog za pokreta-nje
novih postupaka pred vojnim su-dovi- ma.
U obrazlozenju te odluke
koju je Vrhovnom vojnom sudu pro-sljed- io ministar obrane German Lo-pez,
kaze se da se тибепја, hapsenja
bez sudskih nalog a i ubijanje nepo-6udni- h
osoba nikako ne moze prvdati
"posluSnim izvrsavanjem duznosti".
Takva poslusnost ne samo da moze,
vec i mora biti kaznjiva.
Alfonsin je svjestan otpora i neza-dovoljst- va
koju ce ta njegova odluka
izazvati u oruzanim snagama, bez ob-zi- ra
na to sto i u njima ima onih koji
se slazu s njegovim stavom, da se svi
krivci moraju kazniti na efikasnim i
brzim sudskim procesima, kako se na
vojsku u cjelini u Argentini vise ne
bi gledalo s tolikim podozrenjem. No
izmedu mogudih prijetnji vojnika i
zahtjeva §irokih masa, morao se opre-dijeli- ti
za ovo posljednje. To mu je
nalagalo i njegovo videnje potreba za
moralnom obnovom zemlje i uevrsde-nje- m
demokracije u Argentini.
Zvonko TOMIC
OTO BIHALJI
--MERIN
Spanjolski kralj Juan Carlos ne-dav- no je odlikovao Ota Bihalji-Me-rin- a
za istaknuti njegov doprinos zbli-zavan- ju kulture Jugoslavije i Spa-njolsk- e.
Knjizevnik i likovni kriticar Oto Bi-halji-Me- rin ostavio je vrlo opsezno i
raznovrsno knjizevno i publicisticko
djelo. Pisao je eseje, romane, kazali-Sn- e
komade, reportaze, knjizevne i li-kov- ne kritike, politicke i informa-tivn- e
clanke. Neko vrijeme, nepo-sredn- o prije dolaska Hitlera na vlast,
bio je urednik lista "Linkskurve", or-gan- a
lijevih pisaca Njemadke. Za-jedno
s bratom Pavlom osnovao je u
Beogradu 1928. izdavacko poduzece
"Nolit" i uredio nekoliko prvih bro-jev- a
casopisa "Nova literatura".
Na razlicitim jezicima i u raznim
zemljama, zaklju6no sa 1980. godinom
objavio je ukupno oko 700 biblograf-sk-i
jedinica. Najvazniji su mu knji-zev- ni radovi: "Juri§ u vasionu", "Spa-nij- a izmedu smrti i radanja" i "Do-viden- ja
u oktobru". Poznate su knjige
eseja "Misli i boje" i "Susreti s mojim
vremenom, te kontemplativni putopis
"Mala zemlja izmedu svetova", sto ga
je napisao zajedno sa suprugom Li-zo- m
Bihalji-Meri- n.
Najvazniji od Bihaljijevih radova
odnosi se na likovnu umjetnos.
Oto Bihalji-Meri- n roden je 1904. u
Zemunu. Nekoc soboslikarski radnik,
pohadao je umjetnicku skolu u Beo-gradu,
a poslije Umjetnicku akade-mij- u
u Berlinu, gdje se nastanio i zi-vi- o
od slikanja i pisanja. Godine 1924.
pristupio je Komunistickoj partiji Ju-goslavije,
a zatim KP Njemacke. Po
dolasku Hitlera na vlast 1933. prelazi
u Pariz. Kada je po povratku iz Mos-kv- e, gdje je sudjelovao na Kongresu
sovjetskih pisaca 1934. morao napu-sti- ti Francusku, prelazi u Svicarsku i
tu zivi do 1936., a onda odlazi u &pa-njolsk- u.
U toku 1939. boravio je u Ita-lij- i. Neposredno pred rat vratio se u
Jugoslaviju. kao rezervni oficir za-roblj- en je u aprilskom ratu 1941. Go-dine
1941-194- 5. proveo kao ratni za-roblje- nik
u Njemackoj. U zagrebac-ki- m
logorima (Osnabrick, Niinberg,
Strij), bio je u rukovodstvu legalnog
pokreta otpora. Po okoncanju rata
vraca se definitivno u zemlju i zau-zim- a
vidno mjesto u javnom i kultur-no- m zivotu.
PIK "BEOGRAD" GRADI
CETIRI FABRIKE
U KUBANU
MOSKVA, april (Tanjug) — Zamenik
predsednika vlade Ruske Federacije
(RSFSR) Lav Jermin prilikom prijema
predsednika Poslovodnog odbora PIK
"Beograd", Milojka Veljovica istakao
obostrano zadovoljstvo uspesnim po-cetko- m
saradnje jugoslovenske grade-vinsk- e
opertive i proizvodaca opreme
sa Ruskom Federacijom u izgradnji no-vo- g
agroindustrijskog kompleksa'u Ku-ban- u.
Beogradski poljoprivedni kombinat,
kao nosialc svih tih poslova, zavrSio je
sve projekte za taj buduci sovjetski po-ljoprivre- dni
gigant. Gradnja stambenih
zgrada i jednog holela, koji je poverena
beogradskom "Energoprojektu" vec je
u toku i svi objekti bice zavrSeni pre
utvrdenog roka.
Postignut je sporazum sa investito-ro- m
da odmah zatim робпе- - izgradnja i
cetiri prve fabrike od kojih ce tri pro-izvod- iti
ambalazu, a jedna konditorske
proizvode. Vrednost ovih poslova je oko
60 miliona dolara.
Paralelno sa ugovaranjem svih inve-sticion- ih
i drugih poslova, koje ce izvo-di- ti
jugoslovenska preduzeca, poceli su
i pregovori o izgradnji jo§ dva poljop-vredn- a
kombinat au blizini Moskve.