Nase Novine, October 10, 1985

              р£ у&тг-жжФфак- г
m
' i' I
.
' u ' i --if ORDEN ZA ODANOST STOGODISNJICA URODENICKIH ZAHTJEVA I ZULJEVE
(Ovaj clanak napisao je Kimball Cariou koji zivi u gradu Regina
Saskatchewan)
U mjestu Batoche, na obalama ri-je- ke
South Saskatchewan, gdje je
prije sto godina vodena bitka, od 19.
do 28. jula o&rzan je sastanak posve-ce- n
100-godisnji- ci Sjeverozapadnog
otpora (Norhwest Resistance). Skup
je organiziralo drustvo Metisa i Indi-janac- a
iz provincije Saskatchewan
pod imenom AMNSIS (Association of
Metis and Non-Statu- s Indians of Sa-skatchewan)
uz ucesce vise stotina
osoba iz cijele Sjeverne Amerike. Po-red
toga odrzan je sastanak omladine
kome su prisustvovali predstavnici
urodenickih organizacija iz 30 zema-lja- ,
koji je osnovao podmladak Svjet-sko- g
vijeca urodenickih zemalja
(World Council of Indigenous Peo-ples
— WCIP).
"Natrag u Batoche" (Back to Batoc-he)
je godisnji sastanak od 1960. i na-sta- o
je kao godisnji skup organizacije
AMNSIS...
Stoggodisnjica i sve glasniji urode-nick- i
zahtjevi stavili su poseban poli-ticki
naglasak sastanku. "Nas narod
je izgubio Batoche bitku, ali mi nismo
prestali da mislimo zasto je ta bitka
vodena", kaze AMNSIS u izjavi objav-ljen- oj prigodom ovog sastanka. "Mi-sa- o da mi mozemo biti ravnopravi u
ovoj zemlji i da imamo zemlju i da
sami sobom upravljamo — da odredu-jem- o
svoju sudbinu."
To je bila glavna tema desetodnev-no- g
sastanka, ukljuciv omladinsku
konferenciju. Govornici su stalno isti-ca- li
kakoje kolonijalizam postupao s
urodenicima u njihovim zemljama.
Delegati iz Latinske Amerike su ista-kl- i
Guatemalu i Brazil kao najgore
primjere — prvu za sistematsko ug-njetava- nje indijanske seljacke ve-cin- e
koja se bori za zemljisnu re-for- mu
i drustveni napredak, drugu za
genocidno unistavanje indijanskog
stanovnistva Amazona.
Delegati iz Grenlanda i sjeverne
Skandinavije (Samiland) su pricali o
ugrozavanju njihove kulture i nacina
zivota. Neki delegati su zastupali
urodenicke narode Pacifika. Francu-sk- a
je kritizirana sto je ucinila da
skoro svi urodenicki otoci postanu za-vis- ni
od nuklearne industrije i sto je
zagadila Pacifik nuklearnim proba-ma- .
Indonezijska ekspanzija u Istocni
Timor i Zapadnu Papua-- u donijela je
"kampanju genocida" urodenicima,
receno je na sastanku.
Kanadani su ukazali na visoku
stopu samoubijstava urodenicke
omladine. Svi su se slozili da od zem-lj- e
i samoupravljanja zavisi buduc-nos- t
svih urodenickih naroda.
Na sastanku je zakljuceno da se
osnuje Medunarodno omladinsko vi-je- ce urodenika (International Indi-genous
Youth Council), koje se sastoji
od predstavnika iz Sjeverne, Srednje
i Juzne Amerike, Pacifika i Samilan-da- ,
a na celu vijeca je Raymond Lali-bert- e
iz mjesta Buffalo Narrows, Sa-skatchewan.
U usvojenoj rezoluciji se
kaze da ce organizacija "zastupati po-litick- e,
ekonomske, drustvene i kul-turn- e potrebe urodenicke omladi-ne".
Druge rezolucije traze da se podu-pr- e
borbu urodenika u Latinskoj
Americi; da "supersile" zamrznu nu-klear- no oruzje i da se pride drukci-je- m koristenju nuklearne energije u
Sjevernoj Americi; izrazena je opozi-cij- a multinacionalnim kompanijama
za naftu i drvo zbog nepostivanja
prava urodenickih naroda.
Bilo je i diskusije o polozaju Mi-ski- to Indijanaca u Nikaragvi. Neki
delegati su zagovarali "protivljenje
desnici i Ijevici" i preporucivali "in- -
dijanski treci put" za njihove narode.
Amerikanac Braoklyn Rivera je zago-vara- o
da se podupre indijansku
grupu Misurasata koja se bori protiv
Nikaraguanske vlade i povezana je su
CIA.
Riveru su kritizirali kanadski aKti-vis- ti
zbog veza s CIA. On je u Batu. ne
bio u prilog "mirnog rjesenja" koje
su prihvatili svi ucesnici ovog skupa.
Kanadski aktivisti su kazali da polo-za- j
Indijanaca u Nikaragvi ugroza-vaj- u
Rivera i druge contra grupe.
Bilo je govora i o jedinstvu raznih
urodenickih grupa i sklonostima ne-ki- h
lidera da se oslanjaju na drzavne
financijske priloge umjesto da mobi-liziraj- u
svoje sljedbenike za borbu.
Ovogodisnji sastanak u Batoche je
zavrsen katolickim tradiccionalmm
vjerskim ceremonijama na grubo-vim- a
devetorice Metisa i Indijaca po-ginul- ih
u borbi prije sto goriin;. Po
stavljena je spomen-ploc- a pogmu-lim- a
u borbi, kao i Gabrielu Dumontu
i ostalim pionirima koji su tu sahra-njen- i.
AMNSIS je kupio zemlju u blizini i
najavio podizanje velikog kulturnog,
sportskog i zbornog centra, "mjesta
koje ce pokazati dinamicnu prirodu
i ocuvanje Metiske nacije".
(Preveo S.MJ
Talasaste zaravni izmedu Vrulje, Mao-c- a,
Mataruga i Borove oko makadamskog
puta koji vodi od Pljevalja prema Bijelom
Polju, po svemu sudeci, kriju u svojoj
utrobi jedno od najvecih nalazista mrkog
uglja u nasoj zemlji. Kako saznajemo, do
sada izvrsene busotine otkrile su nalaziste
koje su geolozi svrstali "u sam vrh najvecih
jugoslovenskih nalazista mrkog uglja..."
Prve buSotine na prostorima otkrivenog
nalazista izvrsene su jos 1952. godine, ali
nestasica sredstava i strah od rizika odgo-dil- a
su istrazivanja za "neka bolja vreme-na- ".
Tadasnje nesaglasje elektroprivrede
Crne Gore, rudnika uglja i republickog
SIZ-- a za geoloska istrazivanja oko donose-nj- a
drustvenog dogovora o daljim istraziva-njim- a,
uspesno je razreSila intervencija Iz-vrsn- og
veca Skupstine Crne Gore, koje je
"delic poreza na promet tecnog goriva"
usmerilo za istrazivanja uglja u republici.
1116 miliona dinara, koliko je rada izdvo-jen- o
za ova istrazivanja, uz svestrano anga-zovan- je
strucnjaka i eksperata Geoloskog
zavoda Crne Gore i Rudarskog instituta iz
Beograda, otkrivena su nalazista mrkog ug-lja
takvih razmera, kakve nisu ocekivali ni
najveci optimisti.
— Nije se ocekivalo ovako veliko nala-ziste,
a ni ovako visok kvalitet pronadenog
uglja — kaze direktor Zavoda za geoloska
istrazivanja Crne Gore inz. Milisav Kale-zi- c.
Velike naslage uglja otkrivene su na
dubinama od 20 do 200 metara. Debljina
glavnog ugljenog sloja iznosi od 10 do 20
metara, a ustanovljeno je vise manjih slo-jev- a.
Kaloricna vrednost pronadenog uglja
krece se od 3.000 do 3.500 kalorija. sto
znaci da ce rezerve mrkog uglja u ovom
nalazistu moci da se koriste ne samo za
rad termoelektrana (na sta se prvobitno ra-cunal- o),
vec i za siroku potrosnju i polu-koksovan- jc.
Istina, do istcka roka do kada
treba da bude zavrsen elaborat o detaljnim
istrazivanjima na ovom prostoru, prcostalo
je nesto vise od godinu dana, ali se vec
razmislja i o otvaranju novog rudnika. Nije
iskljuceno da ce pri otvaranju rudnika biti
podignuta i ciglana, jer se oko slojeva uglja
nalazi i glina veoma visokog kvaliteta.
Lj. DIKANOVIC
"Politika"
Ruza i Marijan Kruzic, zive kao i mnogi
penzioneri — spokojno i nenametljivo.
Marjan je stupio u deveto desetljece zivota
i vrijeme je da se smiri . A prozivio je zaista
mnogo. Gladne 1928. godine, pamti kao
daje bilo jucer, krenuo je s grupom mladih
zemljaka brodom preko oceana u neizvjes-nos- t.
Vec na samom pocetku putovanja
imao je dosta neprilika. Proglasili su ga
politicki nepodobnim i poku§ali sprijeciti
da otputuje.
Nije se slagao sa starojugoslavenskim
rezimom policije i diktature, uvijek se za-lag- ao
za slobodno misljenje i demokraciju
pa je dosao i u sukob s vlascu. Ipak, uspio
se upornim zalaganjem otisnuti od doma-ce- g
kopna i zaploviti brodom u novi svijet.
Ostavio je rodni Hreljin, krsevit kraj iznad
Rijeke, u kojem su od davnina nicali snaz-n- i,
uporni i dusevni ljudi, oprostio se od
najblizih i cvrsto odlucio potraziti tezi, ali
obilniji obrok kruha i slanine.
Putovanje brodom bilo je dugo i tesko.
Ljude su transportirali u nemogucim uvje-tim- a,
ali svi su trpjeli, nadajuci se da ce
uloviti u zemlju gdje imaju vise izgleda
da, radeci i znojeci se, stvore bolje uvjete
za zivot. Vjerovali su svi da ce pomoci
svojima u domovini i mozda sejednogdana
vratiti na vlastiti kamen i ondje izgraditi
intimni kutak pun obilja i obiteljske topline.
Mnogi su sagorijevali za te nade i zelje
i u tome sagorjeli, ne dozivjevsi srece ni
radosti. Ali, vise ih je bilo sto su savili
gnijezdo i udomili se pa sad cine znacajnu
i svuda u svijetu rasprostranjenu koloniju
gradana s ovog naseg jugoslavenskog pod-nebl- ja
koje je od davnine radalo sposobne
i marljive ljude svuda cijenjene i isticane
kao primjer drugima.
Yitalan i lucidan
Takvi su bili Ruza i Marijan i takvi su
ostali do danas. Uvjeravanas u to i vicc-konz- ul
u Torontu Vlado Sitic koji nam je
i omogucio susret s tim na§im iseljenicima,
— Sve i sva sam prosao — pripovijeda
Marijan, vitalan i lucidan i pored znacajnog
tereta godina — dok sam se umirio ovdje
u predgradu Toronta. Radio sam u pocetku
kao drvosjeca, obarao stabla, tesao ih i
obradivao za zeljeznicke pragove. Nije to
bilo kao danas. Jedini alat bila je sjekira i
covjek se izmucio dok je istesao prag.
A zarada?
— Mala, premala, ali valjalo je prezivje-ti- ,
stvoriti kruh. Posla je bilo, ali sve jedan
tezi od drugoga. Svi su nas iskoristavalU
nastojali na nama zaraditi dolare, a nama
su ostavljali mrvice da se skapamo. Ali
izbora nije bilo. Hi si prezivio u tako teskim
uvjetima ili si morao svisnuti i pustiti dusu
na tudem tlu da vise niko drag ne sazna
gdje su ti kosti sahranili u zemlju...
Radio je Marijan i na drugim poslovima
okusao se svuda, a u mirovinu otisao je
kao prodavac u trgovini. Zanimljivo je da
je od 1940. do 1945. godine bio urednik
iseljenickih novina "Novosti" koje su iz-laz'- ile
u Torontu tri puta tjedno. Poticale
su na prijateljstvo izmedu Kanade i Jugo-slavij- e,
upucivale iseljenika na cvrscu vezu
s domovinom, sirile nacionalni ponos i tu-mac- ile
pravu istinu o partizanskoj borbi u
Jugoslaviji u danima kad se svuda susretalo
zlonamjerno pisanje o nasem oslobodilac-ko- m
ratu i revolucionarnim previranjima.
Ziva encikloperija
Marijan je vec pet desetljece clan Hrvat-sk- e
bratske zajednice, a trenutno je pred-sjedn- ik
ogranka u Ontariju. Kazu daje ?.iva
enciklopedija svih podataka o Jugbslavc-nim- a
u Kanadi, da poznaje jako mnogo
nasih ljudi, sve dogadaje vezane za zivot
nasih iseljenika u Torontu i sirem kanad-sko- m
podrucju. Za zasluge sto ih stalno
izrazava prema domovinj Kuzic je odliko-va- n
Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim
vijencem. Bilo je to zaista vrijedno prizna-nj- e
za odanost i zuljevc, za rad i ljubav
prema domovini.
U teskim poratnim godinama organizi-ra- o
je prikupljanje pomoci za ratom opusto-sen- u
zemlju. Bio je tajnik Vijeca kanadskih
juznih Slavena, organizacije koja jc u tri
poratnc godine prikupila dva i po milijuna
dolara pomoci u novcu i Iijekovima za zem-Ijak- e
u rodnom kraju. Bio je i jedan od
Stalne veze s domovinom — Ruza i
Marijan Kruzic
inicijatora da se 4. jula proglasi za Dan
kanadsko-jugoslavensk- og prijateljstva kad
se druze naSi iseljenici i kanadski gradani
i zajednicki izrazavaju privrzenost i vezu
s Jugoslavijom.
Ruza i Marijan Kruzic vec pola stoljeca
cijele zajednicko dobro i zlo. Dali su zivot
i kruh i dvjema kcerkama, koje su stekle
fakultetke diplome. I one su cvrsto vezane
za domovinu, njihovih roditelja i uvijek se
rado susrecu s Jugoslavenima. I to je jos
jedna zasluga ljubavi u kojoj su ih odnjego-va- li
majka Ruza i otac Marijan.
Branko STUPALO
("Vikend")
VLAJKOVIC
POSJETIO KLUB
JUGOSLAVENA
Na izgradnji jedne od najvecih
luka Sredozemlja i mnogih drugih
objekata radi oko 4000 radnika iz
11 nasih kolektiva.
BENGAZI (Tanjug) — Predsjednik
predsjednistva SFRJ Radovan Vlajkovic
posjetio klub Jugoslvena u Bengaziju, gdje
se sreo s radnicima jugoslavenskih kolek-tiva
angazovanih u ostvarivanju planova
razvoja tog dijela Libijske Dzamahirije.
Radovan Vlajkovic je upoznao Jugosla-ven- e
u Bengaziju s razgovorima koje je
proteklih dana imao s vodom libijske revo-lucij- e
pukovnikom Moamerom El Gadafi-jem- .
On je rekao da je u obostranom inte-res- u
da se sto vise unapreduju politicki,
privredni i kulturni odnosi Jugoslavije i Li-bijske
Dzamahirije koji se uspje§no razvi-jaj- u
vec vise od desetljeca i pol.
SadaSnje jugoslovensko-libijsk- e razgo-vor- e
na najvisem nivou Vlajkovic je ocije-ni- o
kao otvorene o svim pitanjima, uklju-cuju- ci
tu i ona najdelikatnija iz medunarod-no- g
polkitickog zivota. On je istakao da
su pogledi Jugoslavije i Libijske Dzamahi-rije
o mnogim pitanjima istovjetni i da iz-vjes- ne
razlike ne mogu ugjecati na daljnji
razvoj prijateljskih odnosa i suradnje.
Predsjednik Predsjednistva SFRJ je za-ti- m
govorio o znacajnom udjelu, koji daju
jugoslavenske radne organizacije u jacanju
prijateljstva dviju nesvrstanih zemalja. Ra-dovan
Vlajkovic je upoznao nase ljude u
Bengaziju i sa sadanjim unutraSnjo-politic-ki- m
trenutkom Jugoslavije. Govoreci o
radu Jugoslavena u prijateljskoj Libijskoj
Dzamahiriji, on je istakao potrebu stoorga-niziranije- g
nastupanja svih nasih kolektiva,
koji tu izvode radove.
Predstavnik radne organizacije "Ivan
Milutinovic" upoznao je Radovana Vlaj-kovi- ca
s izgradnjom luke Bengazi.Oko 96
posto svih radova je vec obavljeno i zavrse-ta- k
se ocekuje do kraja ove godine. Nasi
ljudi su podigli pristaniSte u duzini od 4
kilometra. Bengazi se na taj nacin svrstava
u red najvecih luka Sredozemlja i bit ce
sposoban da primi sve vrste brodova. Poreu
lukobrana i pristanista podignuta su skladi-st- a
i velike hale. Vrijednost radova se pro-cjenju- je
na oko 330 milijuna dolara.
Danas je u Bengaziju angazifano 1 1 ju-goslavenskih
radnih organizacija. Ovdje
zivi i radi oko 4000 naSih ljudi koji su
pored lukc podigli skole, stambene i
upravne zgrade, prometnice, robne kuce i
druge objekte.