Nase Novine, May 06, 1981

              '" јГ" $t
"
,--. A. "' rfi
6— NaSanovineV February 4,41981 Jfc,
Jt-4- 1 If, v ; 'ft 44 " , '{, i
it j nr!
ч9
— -- ——™™
I Г' f'M 1-,'-
C
KATARINA MIKALACKI -- " J 1 W+ . #' SJECANJE na
Palo mi je u duznost da
obavjestim sve prijatelja,
znance i бКаосе naseg lista,
da .smo smr6u izgubili iz
nase sredine mnogopoSti-van- u
drugaricu Katarinu Mi-kalaC- ki.
Bila je stara osam-des- et
pet godina i umrla je
od nama nepoznate bolesti,
od koje je patila ve6 dulje
vrijeme. Zivjela je sa svojom
6erkom Dolores i zetom Pe-tro- m
Kokanovic.
Pokojna Katarina (na en-glesk- om
Catherine) bila je
aktivna u radni6kom po-kret- u.
Mnogo je Citala i
interesovala se za radnifiku
stvar.
Pokojna Katarina je bila
udata najpre za pok. Tomu
Stepica, u kom braku se
rodila бегка Elvira. Godine
1981, odselili su se u Buk-ne-r,
III., gdeje pokojni Toma
radio u rudniku. Tamo su
zivjeli dvije godine. pa su se
ponovo vratili u naSu sre-din- u,
u Milwaukee, Wi. Ba S
je pao sneg kad su oni doSli
ovamo, pajeTomakoji inaCe
nije imao odredenu profe-sij- u,
ni zanat, fiistio snijeg,
da bi neSto zaradio. Po cijeli
dan vlaznih nogu, jer nije
imao nepromo6ive Cizme,
razbolio se od upale plu6a i
za osam dana umro.
Pokojna Katarina je tada
sa malom 6erkicom ostala
na stanu kod njene sestre i
ubrzo se udala za sada
takode pokojnog Andriju To-mi6- a.
U torn braku rodio se
sinfiid Edward koji zivi neg-dj- e
u drzavi Michigan. U
svakom slufiaju, taj brak je
zavrSen razvodom, poSto je
Tomi6 bio grub 6ovjek. Pok.
Katarina se teSko probijala
kroz zivot sama, sa dvoje
djece. Cerka Elvira je umrla
kad joj je bilo dvanaest
godina.
взввас
Anton Kostelac:
Njen zivot se razvedrio
kada je upoznala pok. Krstu
Mikala6kog. On je do§ao u
Milwaukee kao pomoCni ure-dn- ik
"Narodnog glasnika" i
odrzao govor na skupstini
koja se tada odrzavala. Ka-tarina
je uvijek prisustvovala
skupStinama, pa i toga puta.
Stupila je u razgovor sa
Krstom o skupStini i o
radniikom pokretu иорбе i
izmedu njih se sklopilo du-bo- ko
prijateljstvo. Sklopili
su brak, zivjeli su jedno za
drugo. Krsto je nauCio bri-ja6- ki
zanat i lijepo su ma-terijal- no
stajali. Rodila im se
6erkica Dolores, koju su
skolovali i postalaje uCitelji-c- a.
Krsto je umro od raka u
grlu, dosta mlad.
Katarina Mikala6ki je umr-la
na 24. decembra 1980.
godine. Pokopanaje uz pok.
Krsta na Higland Memorial
Park.
Pok. Katarina je iza sebe
ostavila sina Edwarda i sna-h- u
Charlotte, 6erku Dolores,
udatu Kokanovic, zeta Petra
Kokanovica, dvoje unucadi
Judia i Jamesa, jedno pra-unufi- eu
Michiganu i mnogo-brojn- u
rodbinu u Jugoslaviji.
Neka je vjedna slava pok.
Katarina, a njenoj djeci,
unufiadi i praunudadi, iz-javljuj- emo
iskreno saufieSce.
U spomen pok. Katarine
Mikala6ki, daruju za fond
"NaSih novina" slijedeci dru-gov- i:
John i Etel Harsich $5.00
Ema Kasun 5.00
SofijaSchroedl 5.00
MarySostarich 5.00
Ema Petroff 5.00
EdnaHinich 5.00
Anton F. Srok i Nina 5.00
Ukupno $35.00
Anton Srok
Milwaukee, Wis.
Lezali su umorni do iznemoglosti, prljavi i
podrapani, pod olujama okrnjenim stablom
Sto je raslo na malom uzviSenju pokraj
zeljeznifike pruge.
Prvi, stariji fiovjek, okrvavljena cela, uma-Sce- ne
kose i desetak dana stare brade bio je
bolestan i hroptao je u polusnu, gundajuci
ponekad nerazgovjetno. Drugi, desetak go-dina
mladi, lezao je porebarke, licem
okrenutim prema drugu i 6as pogledavao u
nj, 6as u plavetni svod Sto se mjestimiCno
iskrio i sedefasto prelijevao.
Oko njih se Sirila prerija, nesaglediva,
neumoljivo jednolika: beskrajno zlatno more
sto je treperilo na Ijetnoj zegi — psenifino
polje koje je ubijalo svojom Ijepotom i
izazivalo neizrecive osjecaje. Polje je pres-jeca- la
pruga koja se vrlo brzo, spajajuci se u
biserasti blijesak, gubila pri pogledu.
Mladi 6ovjek bi ponekad pogledao niz
prugu, zagrizao donju usnu i uzdahnuo.
Onda bi u sebi opsovao i zamislio se. Eto,
prije nekoliko sati jezdili su torn prugom,
kriomice na teretnjaku, na krajnji zapad, kad
je njegov drug odjednom pao s vagona a on
sko6io za njim. Ugruvali su se bogovski pri
padu, razbili koljena i laktove, a onaj stariji je
rasjekao i 6elo. Kad se osyijestio i prikupio
snaaj.flqsjoje druga nekolikjo. Jcilometarao.
Sa velikim bolom, tuzna
srca, javljamo svoj rodbini,
poznanicima i prijateljima da
je naS dragi suprug i otac
Nikola Vuksanovi6 (Tre-binja- c)
iznenada preminuo
dana 26tog januara 1981 u
svojoj 57moj godini zivota.
Ostavio nas je da vefino u
secanju 6uvamo njegov sve-ta- o
lik.
Ponosni smo Sto smo ga
imali...
Njegovi: supruga Svetlana
i kcerka Jelena.
Pokojni Nikola Vuksano-vi- c,
profesor u penziji, bio je
Clan kanadskih veterana. Ro-de- n
je 16tog decembra 1923
godine u Trebinju-Herce-govin- a.
U spomen
Triva
Ka6anskog
Dana 13. januara bilo je
dvadeset pet godina od kada
je preminuo moj dragi su-prug
Triva. U spomen i
sedanje na njega, saljem
vam бек na $25.00.
Neka je ve6na slava mom
nezaboravljenom suprugu
Trivi.
Rakila Kadanski
Detroit
в в в priCa
natrag, sve do tog stabla, i sad je razmiSljab
kako 6e i da li ce moci dalje.
MrSteci se i nabirudi celo od bola, mladi
fiovjek opipa oguljeno koljeno kroz rupu na
hlacama, najezi se, htjede pljunuti, ali usta
su mu bila suha, izgorjela od zedi, pa samo
napudi ispucale i potamnjele usne.
"I ne Cudi meviSe",re6e u sebi. "Ve6 tri
dana nismo jeli, a od jucer ni kapi vode
popili... A on joS umire... od suSice... U
ovom polju..." On se brecnu i ogleda, zatim
se pridize, na rukama se privuCe do
suputnika i upita:
— Kako ti je, Dane?
Ali stariji Covjek se nije ni oglasio, pa ga
on prodrma, na sto se ovaj samo nemodno
protegne, promrmlja neSto i nastavi teSko i
neumjereno disati.
— Stukao si se, jakako — гебе nag las
mladi Covjek. — UmireS, a ja, budala, pitam
kako ti je... E-e- -e brajko i nesreco... —
nadoveza, pomnije zagledajudi u Danine
upale obraze, u обпе duplje, u sjenu od
6ovjekakoji je grcao i hroptao u polusvljesti.
Podizao je, polako, njegove omrSavjele,
koScate ruke, promatrao tamne, nabrekle
zile, opipavao bilo u zamiSljeno klimao
glavom.
U meduvremenu je napeto razmiSljao,
2elim re6i nekoliko rije6i o mom
drugu i prijatelju Nikoli koji je
preminuo 12. decembra 1980 u San
Pedro, Calif. Vijest o njegovoj
smrti potresla je mnoge nas koji
smo ga poznavali. Osobno sam se
upoznao s Nikolom u Chicagu
malo prije nego je sa suprugom
otselio u Detroit, Mich. Na§e
najblize poznanstvo i uze pr-ijateljstvo
po6elo je pofietkom Dru-go- g
svetskog rata kada je organi-zir- a
Americki Sveslavenski Kon-gre- s,
kasnije Ujedinjeni odbor Ju-zn- ih
Slavena, AmeriCki odbor za
pomod od rata postradalom narodu
u Jugoslaviji, Hrvatsko narodno
vijede i Amerifiki odbor za rekon-strukci- ju
u Jugoslaviji, kojem je
Nikola bio jedan od osnivaca.
U svim spomenutim odborima
Nikola Daniels je uzimao aktivnog
ибебса i stalno poduplrao spo-menu- te
odbore i ustanove moralno
i materijalno. Harry Justiz, Nikola,
i mnogi drugi kojim je bilo moguce
da dolaze na sjednice i konferen-cij- e
na5li bi se zajedno u ranim
gradovima po dva i tri puta mje-seCn- o.
Za Nikolu niSta nije bilo
teSko premda je bio dosta zaposlen
kod svoje radionice, kao i mnogi
drugi koji su dali svoje vrijeme
spomenutim organizacijama.
U svojim mladim godinama Ni-kola
je bio prisiljen da napusti
svoje rodno mjesto u Dalmaciji i da
pode u svijet da trazi posao.
Ukrcao se na brod i zaplovio
morima. Za podetnika pomorstvo
tog doba bilo je ropstvo; bio je
prisiljen da radi po 14 sati na dan.
Putovanja toga doba trajala su
mjesecima, spavanje je bilo naj-man- je
u Sestoro i to u vrlo uskim
kabinama bez ventilacije i u zimi
bez grijanja, hrane za posadu bila
je malo i bila je najslabijeg
kvaliteta.
Nikola je копабпо uspio da izide
na kopno i odlu6io je da ostane
ovdje, ali je brzo ргопабао da ni u
Americi nije onako kako se nekad
zami§lja. Pofietak je bio tezak ali se
ipak snaSao. Nakon nekog vremena
stigao je u Chicago i stalno
nastanio i postao amerifiki gra-dani- n.
Nikoli nije uzelo dugo da
shvati klasnu borbu. On se pridru-zi- o
onima koji su se borili za bolju
buducnost.
Nikola je u toku vremena izucio
dobar zanat (Tool and Die Maker) i
kad je poCetkom Drugog svjetskog
rata preSao u Detroit njemu nije
bilo teSko naci posao jer u to
vrijeme visoko kvalif ikovani radnici
bili su potrebni industriji. Nakon
kratkog vremena sa jednim svojim
kolegom otvorio je svoju vlastitu
maginsku radnju. U tome je bio vrlo
uspjeSan, ali on je ostao i nadalje
kod svojih uvjerenja.
U septembru mjesecu 1935 god.
stupio je u bra6ni zivot sa Agne-so- m
rodenom Grbac u Chicagu, i u
slogi prozivili sve ove godine.
Djece nisu imali, ali Agnesina
obitelj imala je lijepi broj rodbine i
djece koji su Nikolu tako visoko
cijenili. On je bio veoma druStven
covjek i prijateljski raspolozen sa
svakim.
. Par dana poslije Nikolove ope-raci- je
imali smo priliku telefonski
razgovarati sa Agnesom i tada smo
saznali da je Nikola zaista teSko
bolestan. Izgledi su bili da ce ici na
bolje, ali nastupile su komplikacije
i uslijedila je smrt.
Pokop je obavljen 17. decembra,
1980 u Green Hills Memorial Park u
San Pedro, Calif, u prisustvu od
preko 300 clanova HBZ, rodbine i
prijatelja. Rev. Alfred Henriksen o
Unitarijanske crkve obavio je ob-red- e.
Sogorica Jane (Grbac) March je
recitirala na groblju; Ivan Velja6ic,
predsjednik odsjeka 177 HBZ odr-zao
je nadgrobno slovo i kao stari
prijatelj oprostio se sa pokoj-niko- m.
U ime Amerifiko jugo-slavensk- og
kluba u San Pedro s
pokojnikom se je oprostio Carl
Mladinich.
Clanovi Amerifikog jugoslaven-sko- g
kluba i 6etiri necaka Nikole
sacinjavali su pofiasnu strazu.
Nikola iza sebe ostavlja ozalo-ббеп- и
suprugu Agnes, Sogorice,
Surjake, пебаке i njihove djecu. U
starome kraju u svom selu, na
Jadranu u Dalmaciji, brata Antu i
sinovca 2eljka u Zagrebu.
Za svoje zasluge i doprinose za
dobrobit radnog naroda i opce
stvari prijatelji ce se uvijek sjedati
Nikole. U ime svoje i svih onih u
New Yorku koji su imali 6ast
poznavati Nikolu izrazavam iskreno
sau6e56e suprugi, i naSoj pri-jatelji- ci,
Agnes, svim 6lanovima
obitelj Grbac te bratu Anti i sinovcu
Zejku. LeoBacich
Astoria, N.Y.
skupljao unutamju snagu, mrStio se i tiho
psovao. Prisjetio se je da su ranije prosli
pokraj jedne farme, koja se nazirala malo
podalje od pruge. Sad je mozgao o tome
kako da se dovuku do nje. "Njega moram
spasiti, ponijeti", govorio je u sebi dok je
ofiajavaood nemoci, iznemoglosti, od gladi i
umora. Mora barem pokuSati, mislio je, pa se
odjednom naze nad bolesnikom, робе ga
podizati joS onako kle6e6i. I kad ga je,
napokon, prebacio preko ramena i uspravio
se, iz ofiiju su mu od bola i napora brizgale
suze.
— Neka, vala, neka — gundao je prkosno,
bore6i se da zadrzi ravnotezu. — Neka,
nedelju mu! — zabrundajos" glasnije, zagrize
usnu i pazljivo krenu po nasipu pruge.
Pred njim se pruzala beskrajna kanadska
ravnica, prerija: bujna, lijepa i ubita6na, a on
je napredovao s noge na nogu, posrtao i
stenjao kupajuCi se u znoju. Ponekad bi
sasvim zaviljaSio, skrenuo s puta, vrtio se u
krugu pa, uhvativSi pravac, iSao dalje. I
onako razdrljen, neobrijan, lica unakazena od
muke i napora, N6io je na odbjegla ludaka...
No iSao je naprijed, i kad je ve6 bio na izmaku
snage, odjednom raspozna pred sobom
neSto kao oblak pazastane, zvjeraju6i uokolo
i polako se sa svojim teretom svali u zito
pokraj pruge.
— Ki§a 6e... kiSa бе... — govorio je
bacakajuCi se po zemlji, sve brze gubeCi
svijest. , _ , (Nastavit ce se)
1 1
_'.Гж i'J' ..' I t oi