Nase Novine, November 08, 1978

              Xu - " ГТлГ; W Г (Г1';.. f"v i"i. 4Г.'Т1Т'.'ТГтГ7'Т,-'гг,Ј'-- д' 1~.Јии-кмМЈ.иДји.....и,'Ц1Л'пмЈУ- 4' )i-(l44frww-
''iwwwk i VJv~Wt~i4W''T,#T''+-t'4-?i-';- . ™-~r--J-- ~-.JiW'
.ј'( 1ннн1нншннш1ншанн1нинвнн1швнн1 л1 м jJk"jV " Г1ЛЛ!
i CMPivmovrv -MJ 1. .41 rt '
~ i 4-- ?
ii
iHr д ааа fгв ffit -- жх s t „. .- - ',
! 'i... ,, ',
,
i
. Prelaze6i ргеко ovog gaza, ona
je postala apatiftna. Vidjela je, da
su tollke nevolje, koje je prate,
nesavladlve; osje6ala je, da joj je
sgaodtovkoak''osudgeondo"buddae!naSsttarad6ae, jpoaj
zivot, kad je tako tezak? Smrt je
viSeputaduSevno i tjelesno spase-nj- e
I jedna blagodat.
D.)k je Umihana te erne mlsli
redala u svojoj duSi, dorat je
ројабапогл snagom jezdio preko
polja prema Odzaku radujudl se
svome domu, koga je bio pozelio.
Umihana se pak toliko bita pomela
da nije spodetka ni opazila da joj je
feredza s dorata spuzala, kad je
naglo izlazio iz rijeke preko lijeve
obale na ravan.
Na toj studeni, u rano jutro, kad
jetemperatura najniza, jahala Umi-hana
preko Nevesinjskog polja Sto
ga svuda snijeg pokrio. Jahala bez
feredze, u tomacima punim vode, u
mokrim dimijama, po rukama i po
lieu, a vjetar je puhao i smrzavao
njeno odijelo.
— Uh, kakva sam? I Sta 6e sa
mnom biti? Koliko 6u joS ovako
trpiti? Ноби Ii ziva do6i? O, o, o!
Majko moja, da me vidiSl Da znaS
moje muke!
Takojejadikovala, plakala i kose
бира1а. U blizini Odzaka stao dorat
vriStiti i hrzati. Pred sobom u ргЖб-n- oj udaljenosti Umihana je opazila
pri malom brdaScu jedno mjestan-ce- ,
nad kojlm se кобНа visoka kula.
Ona je kulu promatrala. Srce joj
ozivjelo... Osje6ala jafii pritisak
krvi u glavi; postaje vru6a, toplija,
nemirnija... Saptala: — To ce biti
"njegova" kula...! A moj dom? Hej,
Boze, budi mi na ruci...!
Ona je plakala, a dorat je sve
brze ISao, Sto se viSe priblizavao
visokoj kuli Ali-be- ga Ljubovi6a.
ISao I vriStio od dragosti... Kao da
je znao, da na sebi nosf svoju
buducu gospodaricui
XXXVII.
Odjek Mustajbogove poruko
Ali-be- g se bio oporavio od
udarca, Sto mu ga mati bila
spremila. Nakon dva dana, kako je
odveden dorat u Mostar, робео
pomalp jesti, ali nijezelio razgovo-r- a
s kime, s majkom pak naro6lto.
NajviSe bi boravio u svojoj sobi ill u
baS6i. Nije traZio kojeg drugog
posla, a u Stalu nije nikako htio
zalaziti. Sve je prepustio slugi
Husejinu i Muratu.
Bio se neSto smirio. Predao se
slu6aju I sudbihi. Ali taj mir bi brzo
poruSen.
Uofii Mitrova dne 5. novembra,
baS kad je bio prvi sumrak u
dvoriStu, zakucao je na vrata onaj
saija Iz Uloga, koga je taj dan
poslao Mustaj-be- g s onom poru-ko- m.
— Od koga je pismo?
— Od Mustaj-beg- a LakiSica, koji
je danas stigao u Ulog sa svatovi-m- a.
1 м.ли)а.тда;(;
— Pa Sta joS ho6e?
— Ne znam. Men! je rekao samo,
da ti to pismo uru6im.
Ali-b- eg je htio, da odmah pismo
podere, all se predomisli. Uzeo je
pismo i po torn seljaku poru6io
jednu usmenu psovku za Mustaj-beg- a,
zalupnuo kapijom I otiSao u
svoju sobu, da ga pri svijedi
pro6ita.
Majka je bila u jednoj sobi
donjeg boja kule (u smo6nici), pa
nije ni би1а da je ko na vrata lupao
niti je, prema tome, znala za
novostl.
Kad je Ali-be- g ргобИао onu
poruku, tolika ga je srdzba uzela,
da je htio pucati s kule na saiju, ali
je bio mrak.
— Bezobraznik jedan! — grmio
Ali-b- eg u svojoj sobi. — Malo mu
je, Sto je Umlhanu oteo I dorata
pridobio, malo mu je, Sto je sve to
bez krvi stekaol Sada joS hoce da
mu budem sluga. I ja I moja majka!
Нобе da ga pocastim — kao svog
krvnika. I njega i njegovu druzinu!
Ushodao se Ali-b- eg po svojoj
sobi, pa premiSijao, Sta da radi,-kad- a
taj nabusiti Mustaj-be- g sutra
izbije s Umihanom pred njegovu
kulu. Sto viSe razmiSljao, sve viSe
sazrijevala misao, da treba dijellti
mejdan.
— Nije druge... Ovo se viSe ne
moze prozderati... Ovakav pasja-luk-!
I Ali-be- g odlu6i, da majci niSta
ne kazuje, jer bi ona opet Sta
protivno preduzela. Treba s Mus-taj-bego- m
dijeliti mejdan! Ako ne
dobije dorata, on 6e iza6i na
vrancu, pa Sto Bog dadne i sre6a
јипабка.
Tako se natovarile nove brige,
Sto no iznenada izbiSe. Malo je tu
no6 spavao, a sutra dan saSao iz
svoje sobe u dvoriSte potpuno
oboruzan kao i onda...
— Sta je to, sine?
— Pa znaS, mati, da je danas
petak, pa se obukao...
— Kakav petak, Ali-bez- e? Danas
je nedjelja... veli mu ona.
— Pa neka je. Upravo u proSlu
nedjelju trebao sam 6 u Mostar.
— Baci ti,,sine, viSe to iz glave!
— Ne mogu, mati...!
Stara Zulejha hanuma je drzala,
da se on onako od sebe, od svoje
volje I cejifa bio obukao, pa nije toj
6injenici ni davala kakvu vaznost.
Ali-be- g se 6itav dan vrzao oko
кибе u svome lijepom odeiu. I Sto
se viSe priblizavala noc, on je bio
sve nestrpljiviji.
— Sto ne ideS u grad (Nevesi-nje)- ?
pitala ga mati. — Kada si se
tako obukao, otidi kojoj djevojcl na
razgovor. — Na to joj on odvrati: —
Ja viSe nikojoj ne idem. A mozda
ce, majko koja men! do6i...
Mati ga gledala, ali nije znala,
kuda Sibaju njegove rijeCi. Nije ni
sanjala, da Uma sa svatovima I s
Mustaj-bego- m k njoj dolazi. Tako
je glasila poruka iz Uloga.
(LJUBAVNI ROMAN IZ 18 VIJEKA)
Nastala je i noc, a Ali-be- g se
jednako vrzao po dvoriStu I oko
vranca u Stall.
— Da ne misliS kuda? — pitala
ga majka.
— Nikud dalje od kule!
— Hajdemo ve6erati?
— Ne mogu, majko, niSta jesti...
PoSto se dobro unobalo I zastu- -
dilo, Ali-be- g ode u svoju sobu,
zaieze svijecu, pa kraj tople pe6i
sjedne kod prozora. Odatle gledaSe
na Siroko Nevesinjsko polje, pro-matra- Se
padanje snijega i osluS-kivaS- e
zviidanje vjetra... U sebl je
mislio, da ce ta me£ava zaprije£iti
svatovima putovanje, da ce oni
morati prenoditi u Ulogu, pa tek
sjutra ill prekosjutra pod na put.
Sto je vrijeme dalje izmicalo i Sto je
no6 bila sve crnja, to je bio i njegov
габип vjerojatniji i opravdanlji. Oko
pola no6i ve6 je legao u duSek,
polozivSi svoje oruzje na se6iji
poviSe glave. Tu neka je pri ruci!
se, ,U duSeku nije mogao zadugo
zaspati. Osobito ga jedna misao
budnim drzala: kako bi bilo da on
sa kule ispali puSku na Mustaj-bega- ?
Prema jednom didiji ne treba
biti plemenit.
XXXVIII
Sreco moja, dobro doSIa!...
Hrzanje i njisku doratovu prva je
zafiula Zulejha hanuma, koja je bila
tek ustala i vatru nalozila. Ona je
odmah pohitala uza stepenice na
drugi kat, da probudi Ali-be- ga i da
mu tu vijest javi: Lupala je na vrata
njegove sobe i vikala:
— Sine, eno hrze dorat pred
kapijom!
— Zar u ovo doba? — pitao
Ali-be- g trapovijesan rastiru6i o6i
rukama.
— Eno ga, eno! CujeS Ii?
Dorat je zaista, po svom obidaju,
davao znak, da mu se kapija otvori.
Ali-be- g brzo ustane iz duSeka.
Prozori se ve6 bijelili. U sobu
dopiralo prvo danje svijetlo. On se
робпе obla6iti i pripasajuci sablju
pride k prozoru, otare s njega
побпи rosu, pa stane gledati na
van. Pred kulom nije vidio nikakvih
svatova. To mu je bllo za veliko
6udo. Nije vidio takoder ni dorata
ni konjanika pred kapijom radi
visokog zida oko dvoriSta. Ali je,
uf
сТПлГТТТГГ ГЈ и? '.( ,4Vfl. гтЉ
г ;. г '?'
ponovno, био hrzanje svoga dora-ta.
ObukavSi se, otvori vrata, u
sobu upade Zulejha hanuma. Vide-- 6
ga potpuno opremljena i oboru-zan- a,
iskolaSi na nj об!:
— Sto je to, sine?
Ali-be- g prode mimo nju, stade u
vratima svoje sobe, pa joj гебе:
— Majko, ovo je sada ovako...
— Kako "ovako"?
— Ti, majko, joS ne znaS za
jednu novost, koja je ргекјибег
stigla meni.
— Koja je to novost, sine? —
pitala ga majka znatizeljno gleda-јиб-!
ga onako pristala u tim lijepim
haljinama.
Ali-be- g joj s nekim drhtavim
glasom odgovori. — Ргекјибег mi
je pisao Mustaj-beg.- ..
— Zar opet "on"? Ijutito upade u
rije£ Zulejha hanuma. — Ja ne
znam, Sta on viSe побе!
— On, majko, рогибије u torn
pismu, da 6e sa svatovima i s
djevojkom do6i k nama u Odzak...
— Je Ii na konak? — opet 6e
ona.
— Da, da, baS na konak, pa
poziva mene, da preda nj izadem
ponize naSe kule, pa da prihvatim
dorata pod djevojkom...
— Ma je Ii on pomahnitao?! —
pitala i snebivala se Zulejha hanu-ma.
Ali-b- eg nastavi:... I joS trazi da
djevojku do6ekaS u dvoriStu!...
— Ноби jah! ironi6no6e Zulejha
hanuma i od neke muke okrene
leda.
—... pa da je ti, majko, odvedeS
u svoju sobu!... Tu Ali-be- g nije ni
dovrSio, a prekipje гиб u Zulejhe
hanume, pa stade grditi I ruziti
"asiju" boziju, koji ne zna za
ljudstvo i Cojstvo i koji u±iva u
тибепји drugih. Pa kada je istresla
svoj gujev, onda upita Ali bega:
— Pa Sta 6eS sad? Eno ih tu!
— Evo idem, da ih do6ekam,
kako treba i kako su zasluzili!
Istegli sablju iz korica i uz
poklik: "Sad бе biti mesa orlu i
gavranu!" potr6i niz stepenice liiti
ne sluSaju6i maj6ine zabrane: —
Ne! Ne!
Zulejha hanuma je bila poSIa za
njim, ali je jedva stigla do sobnih
vrata, kad je obuze sipljavina, u
grudima osjeti 6itav oganj, a noge
stadoSe drhtati. I da se nije prihva-til-a
za dovratnicu, pala bi na ppd.
Medutim je Ali-be- g jbio str6ao na
dvoriSte; sa istgnutom sabljom
pohiti kapijl, snazhol brzo otvori
krila i .... od iznenadenja pribi leda
uz direk od Kapije! Nije vjerovao
svojim o6ima, Sta to gleda!
(Nastavlde se).
1 m.lic.b-41- 04 Phone. off 423-332- 1 I
) Res. 423-181- 7 I
ffl L v] ROOFING SERVICE
( JS pj SHIS'GLHS FLAT ROOFS I
1 ? II I Ш EAl'ESTROUGHING )
55 COSBURN AVE. SUITE 101, TORONTO, ONT. M4K 2E9 I
l_
Httjwim yiew
a
IMVfl ГГКЛ 7 Л 'мГјГЗ' Н I. II V 4 . -- VuW : i ч
f. IIW .?!.- - ?? ,
' -
ti
&