Nase Novine, September 23, 1981

              RijeC je o ubicama. A njih ima
svugdje u svijetu otkrivenih ili
neotkrivenlh, ali i takvih koji su
jednom ubijali, i takvih koji to Cine
dok ne sklope oCi. Upravo gujine
oCi.
Radi se o ratnim i mirnodopskim
ubicama.
O tome kako izgleda jedan
zlikovac treba da se malo viSe
pozabave psihoanalitiCari, jer mi
obiCni ljudi svako lice prilikom
susrijeta povrSno posmatramo.
Cujemoiubor njihovih rijeCi (kakav
lijep izraz!), zagledamo im se u
kosu, lice, odjeCu, ali iz neke
nehajnosti, uvijek se ne zagledamo
u toCke iz kojih prosto izvire i
pojavljuje se na dnevnom svjetlu
ona karakteristika koja nas dovodi
do saznanja o njima. A to su oCi.
Kad vidimo oCi svog subesjed-nik- a,
onda nam se i sve ostalo
pocinje polako prikazivati suprotno
od naSeg predaSnjeg dojma. Dakle,
da se dode do spoznaje vanjskih
manifestacija (a tako i unutarnjih),
htjeli mi to ili ne htjeli, radi
upeCatljivijeg saznanja, mi mo-ram- o
svakom lieu gledati pravo u
oCi. OCi upravo treba da budu
centar пабед posmatranja!
Jer, donositi zakljuCke na
osnovu gledanja u bilo koji dio
tijela, odjece i obuCe, moze biti
fatalno. Fatalni mogubiti i ponovni
kontakti. Fatalna moze biti Cin-jeni- ca
kad nas takva lica osvoje
Sarmom, rjeCitoSCu, zmijolikim
kretanjem oko nas, jer mi takb
nikad ne dolazimo do istine Sta se
sve krije ispod odjece, koie,
muzike glasa, ispod Skrame kojom
su obavijena.
Nademo se tako u druStvu sa
slatkorjeCivim gospodinom u
poodmaklim godinama. Magnetski
smo privueeni znaCajem govora,
oblikom njegovih ruku, lica. 06a-ra- ni
njegovom smirenoScu, fra-zam- a,
manirom koji prosto struji iz
svakog njegovog pokreta. Nekom
dobroduSnoSCu, vedrinom duha,
obrazovanjem (zaboga, gdje ga je
samo stekao!), u opce finocom
ispoljavanja ljudskih osobina.
Potom bezrezervno pristupamo
torn gospodinu da ne izgubimo
nriliku poblizeg upoznavanja s
personom, takoreci traienom u
naSem zivotu. Prilikom pozdrava i
rukovanja osjetimo mekocu rijeCi,
dlana i prstiju. MekoCu koja nas
proiima do te mjere da neodoljivo
zaielimo da taj stisak 'ruku bude
Sto duii.
Ali tog Casa mi i ne znamo da
smo upali u klopku. U klopku laine
dobrote, u zamku smiSljenih
Cinova okoreloSCu proietih ubica.
Andeoski sjaj lica, sveSteniCki
odnos, ubjedenje u sustanju
dijaloga — sve su to samo spoljna
strujanja blazenosti koje pokazuju.
Dakle strujanja opcinjenosti povr-Sino- m
te skrame ispod koje ne
mozemo lako uci, jer smo odani
svemu Sto bljeSti, zaslepljuje.
A da se ta opna probije i prodre u
sve vijuge tjelesnog i unutarnjeg
zivota tog istog gospodina, po-treb- no
je samo netremice gledati
ga u oCi. Ako tako uCinimo,
uCiniCemo veliko dobro za nas i
Citavo druStvo. U tome nam nisu
potrebni podaci o proSlosti gospo-dina,
njegova biografija. Do njih se
dolazi upravo gledanjem oCi u oci.
FantastiCno brzo cemo tako doci do
izvora "dobrote" koja nas je malo-prij- e
odvela u bogzna koje saz-vjezd- e.
PrimjetiCemo tako da su oCi
tog gospodina prozraCne kao
staklo, tj. vidjecemo da ima oCi
koje ne sjaju normalnom ljudskom
svjetlosCu. Upravo, one su hladne
do jezivosti. U njima nema ni zara,
ni bistrine. Potom kao da su
zamagljehe. Onda viSe prozraCne
nego mutne, ali i obrnuto. Ako su
zamagljene, teSko je doci do neke
odredene misli. Ako su prozracne,
mi se odjednom poCinjemo su- -
"J" I"
darati sa svom stvarnoSCu koja se
iza njih krije. A ova igra prozrac-nos- ti
i magle se stalno nastavlja.
Kao da ima namjeru da nas
hipnotiSe. Trgnemo se tako i
odjednom nam se uCini da dlanovi i
prsti tog gospodina i nisu tako
topli. Da se izmedu bora na
zglavcima istiCe Ijigava poluhladna
i sve hladnija i hladnija tecnost
koja postaje odvratna do te mjere
da mahinalno trgnemo svoju ruku i
jedva Cekamo da prestane tako
neoCekivan dodir... Ostajemo
nijemi stalno gledajuci gospodinu
u oCi. Ne samo razoCarani u sve do
tada ispoljeno, veC i do te mjere
suzbijeno osjecanjem groze da
jedva Cekamo da prestane grC u
tijelu i duSi, pa da uteknemo od
njega i Citavog druStva. Da se tako
u samoci priberemo i da primfmo
svu stvarnost oko nas onakvu
kakva jeste.
Da, to su bile gujine ofii. I gujina
kretnja. I gujina koza koja se
obnavlja, presvlaci, da ponovo
zablista u svoj svojoj jezivoj Ije-po- ti!
Potom se pitamo, ali i druge u
tome ispitujemo, tko Je bio taj
gospodin kojeg smo razotkrili
gledajuci ga u oCi. Tko je bio taj
gospodin sav obavijen duginim
bojama, koji je postao monstrum u
naSem poimanju objektivne istine.
Monstrum — pretvarac.
Ali to pitanje je i suviSno. Zdrav
razum nas tjera da tog gospodina
posmatramo. Da vidimo sta on
Cini. Kakve su njegove manjere i
kakvi ciljevi. Jo5 nam nitko nije
rekao tko je on. Vidimo ga u
druStvu mladeg svijeta. On se
upravo svugdje javlja razlicltlje
obojen od ostalih, tako da ni-jans- om
prosto odudara od sredine.
Bijela vrana medu vranama naravne
boje... A on je Cas u zustrom
gibanju, Cas bezrazloino zamiS-Ije- n.
Samo ga pogledajmo na
futbalskoj utakmici. Njegovi puleni
su postigli zgoditak. Prostorom se
razlijezu oduSevljeni pokliCi, kao
Sto to i normal no biva, ali gospodin
samo takne dlan o dlan i odsutno
gleda neke samo njemu zamislive
objekte. Vidimo svugdje prosto-duSa- n
smijeh; on se smije, ali
daleko od smijeha. RazvuCe usne,
a to onda MCi na prorez zmijinih
ustiju iz kojih u vazduhu zapalaCka
napola presjeCen jezik. On, gos-podin,
kao da stoji na pola puta.
Ne zna gdje da ide. Da li da se vrati
ili da ide dalje. U vecini sluCajeva
ostavi svoj ugled medu prisutnima
i ode. Jer nije to ono Sto je on
upravo ielio. A mi nismo glupi:
tiSti ga neSto. Neka sila, vremen-sk- a,
povratna. Kao da propadaju u
ambis sve njegove zamisli, jer ako
bi potrajalo njegovo doba, doba
kada se tako strastveno ubijalo,
kada su njegove irtve Cekale u
dugaCkim redovima da budu prek-lan- e,
on bi danas bio general,
generalisimus. Dakle, nije to ono.
Nije to dirljivo gtedanje njegovim
rukama prolivene krvi. Sve oko
njega se izobliCilo i smjera svojim
sopstvenim putem. Sjeti se tako
gospodin svega Sto njegovi kom-panjo- ni
Cine u svijetu i Cini mu se
da nije dovoljno aktivan. Ako su ta
mo u kraj poslali pedesetak nao-sren- ih
ali naivnih mladica da
oslobode veC oslobodenu zemlju,
to je bilo uCinjeno u zlo vrijeme.
Zasto njega nisu pitali za miSlje-nje- ?
Da im on iskustan borac da
instrukcije. Ali da ostane kao i oni
sto su naveli te mladiCe na akciju
— u pozadini. Jer, njemu se jos, i
ako je veC odavno prevalio sedam- -
i desetu, ne gine. Mozda ce joS biti
! koristan, u pravom trenutku. Ali
kako da prikupi desetine hiljada,
stotine hiljada njegovom idejom
1 nadojenih jadnih mladih ljudi? Ovi
ovdje, na nogometnoj utakmici, ne
dolaze u obzir. Smeteni su. Bez
karaktera. Bez ubjedenja i odluC- -
nosti. A kako bi bilo da taj broj
I
stvori u zemlji? Da prosto mobilise
nezadovoljnike i da tako nastupi i
pobijedi? Ne, ne moze ni to, jer ne
moie tamo da fde, jer tko zna Sta
ondaSnji mladiCi misle o njegovom
"oslobodilaCkom pokretu" za
samostalnost, njime zamiSljenu
slobodu. Ne, to zasada otpada.
Dodavola, tamo neSto nije u redu.
Da li je taj njegov narod poludio
kad ide vec odavno zacrtanim
pravcem.
I tako gospodinu dolaze svako-jak- e
misli, A mi ih Citamo posma-traju- ci
ga. Prosto vidimo kuda
odlazi njegov ubilaCki mir i nemir.
U glavi gospodina sa gujinim
oCima roje se razne kombinaclje.
Ne samo one o kojima svako-dnevn- o
Cita u novinama. Gdje su
okupljenl njegovi znani i neznani
kamaradi (Ponekad mu navre zelja
da i on tamo dude, da ne bude sam
ovdje s ovim svijetom koji mu se
divi, ali koji ga ostavlja, polako,
kao suviSan balast u svom iivotu).
Tako se gospodin gasi i ponovno
pali. ZalijeCe se u nevidljivi pro-sto- r,
u vidljivu proSlost. A pored
svega toga ostaje miran. Buran
iznutra, a stalozen izvani. Sta da
Cini? Ubice, takve kakav je on bio,
ne mogu da izvrSe samoubistvo.
Ovdje je doCuo da su Rusi bili ludo
hrabri, da su Amerikanci i drugi
zapadni savjeznici bili veoma
hrabri, da su partizani bili dosto-janstven- o
hrabri, ali i da su on i
njegovi drugovi bili kukaviCki
hrabri.
To ga dira do sr2i. LetimiCno
prelistava stranice svog proteklog
vremena. I opet ga proiima sladak
osjeCaj osvete. Kako se divno
osjeCao kad su djeca vriStala od
strave kada su pred njima sjekli
njihove majke ili obrnuto. Da se
satre sjeme partizansko — komu-nistiCk- o.
SjeCa se svakog dana.
Svih 2rtava. Cini mu se da ih nije
bilo dovoljno, poSto je morao
sramno da utekne, da se ovdje
ubuda kao nepotreban opcoj stvar-nost- i,
stvarnosti samo njemu
znanoj. Sramota! Gdje da krene?
Gdje da se nade u ovo doba koje
niSta ne obeCava. Samo suvu
filozofiju o tome kako bi bilo da je
tako ostalo.
On, gospodin, Cuo je da je ubica.
Ali nije moguCe da je samo on
Cinio "pravdu" svojim noiem. On
ne ieli da bude sam. Zato pokuSava
da bude sa mladima koji ustvari i
ne mogu da znaju o Citavom
CetvorogodiSnjem dogadaju u
kojem je on tako predano uCest-vova- o.
Potrebna su djela! A njih
nema! Poduzmu neku akciju,
probuSe gume na kolima svojim
sunarodnicima koji ne idu s njima.
Zapale, sruse, rane i ubiju, ali to
nije ono Sto on ieli. On zeli, tako
smireno i odano ovim vlastima, da
krene u masovne akcije. Pobudi ga
tako pitanje, da li se u crkvama
dovoljno radi na pregrupisavanju
njemu sliCnih i mladih. Dode do
ubjedenja da je to nedovoljno. Ovaj
svjeStenik, balavac, pridobio je
ljude u crkvu, ali niSta ne Cini u
njegovom smjeru. Glupa vjera! Zar
se preko nje moze viSe i obila-tije- ?
Njihova djela poCinju u crkvi,
a tamo i ostaju.
Ali najviSe ga boli Sto i njega ne
tretiraju kao sve ostale Sto su bili
u ratu s njim. Neke gledaju kao
ratnike, bez obzira Sto su bili na
njegovoj strani, u njegovoj Ceti, u
to vrijeme. Prisustvuju i njihovim
sahranama i odaju im pcCast. Ne
moze da shvati da njegovim kom-panjoni- ma
i sa suprotne strane to
Cine. Ne moze da shvati da je rat
podjelio ljude bez obzira na njihovo
ubjedenje i da ih je vihor tog udesa
nosio tamo i vamo. Ali ne shvaCa
da su se i njegovi kompanjoni i u
najtezim trenutcima odricali
osvete, unistavanja i ubijanja. Ako
je on ubica, zaSto i oni svi nisu? To
ga muCi i dovodi do ludila. Pa, to je
izdaja! ZnaCi, on je sam ostao u
Vi
oCima ljudi takav. Ali, kroz njega
opet prostruja sigurnosni osjeCaj
da mu se niSta ne moze desiti.
Njega vlasti gledaju kao velikog
borca protivu zla. BoljseviCkog zla.
Dobio je divan .posao. TakoreCi da i
niSta ne radi. Tako je dogurao do
penzije. Podigao kuCu. Stavio
hiljade na banku. Izrodio djecu.
Osigurao buduCnost. Dolazi mu da
se rijeSi svega i da ostane miran,
da iskoCi samo u'danom trenutku,
da samo onda po zasluzi zablista.
A mi ga takvog gledamo i ne
mofemo da razumijemo da se joS u
svakoj njegovoj kretnji krije kretnja
zmije. Da u njegovim oCima strSi
njemu dostojna proSlost koja Ce se
ugasiti bezoreola nad glavom, bez
naSeg uCeSCa, bez naSe osvete. Jer
Ce davo sve ponijeti.
Da li smo vidjeli gujine oCi? One
Ce pokatkad iskrsnuti pred nama,
Ali, ne bojmo ih se. To su oCi
gmizavca koji je imao svoj vijek, ali
kojem je proSlo vrijeme kao Sto
svakom od njih i prolazi.
Jer u tim gujinim ocima je
zauvijek ugaSeno svjetlo.
Zato nije ni Cudo, ako u svom
iivotu susretnete gospodina s
tamnim naoCarima. Gospodina koji
je svijestan svoje nemoCi. NemoCi
svojih oCiju koje zeli da skrije pred
ovim novim svijetom.
DUSANPARAN
Autorje sreo gospodina kojeg
opisuje.
(Nastavak
rukovodilac ZPP u SR NjemaCkoj,
koji je na taj polozaj doSao iz SAP
Vojvodine.
Razgovarao sam s mnogo
odgovornih ljudi u predstavniSt-vim- a
po SR NjemaCkoj i kod veCine
naiSao na viSe-man- je isti osjeCaj
kao da je akcija raSCiSCavanja tih
odnosa dio nekakve urote protiv
ovog ili onog predstavniStva, pa
Cak i pojedinaca u njima. To je,
oCito, daleko od bilo kakve druSt-veno-ekonoms- ke
logike, pogotovo
Sto nije nikome cilj da se ukinu
predstavniStva, nego da nestanu
ona suviSna. Ne mogu neka pred-stavniStva
biti egzili za one kojih se
radne organizacije iele rijeSiti.
Istodobno, u Dusseldorfu djeluje
za cojelu SR NjemaCku samo jedno
privredno predstavniStvo moCnog
industrijskog diva Japana. A
Svedska, koja ima Sto prodati
NjemaCkoj, posjeduje tamo samo
tri predstavniStva Sto zastupaju tri
najvaznije privredne grane te
zemlje. Osim drzava istoCnog
bloka i Kine, koja po logici svoje
privrede imaju uglavnom po jedno
ali veliko predstavniStvo u SR
NjemaCkoj, mnogo je i zemalja s
podruCja triiSne privrede koja
takoder imaju samo po jedno
predstavniStvo u najjaCoj industrij-sko- j
zemlji zapadne Evrope. A
Jugoslavia — Cak 148.
Evo kako to izgleda po vrsti
djelatnosti: na robnu razmjenu
otpada 48 privrednih jedinica, na
investicione djelatnosti 69 (uglav-nom
su to detaSirana poduzeCa u
gradevinarstvu, rudarstvu i mon-tazerstv- u),
na bankarstvo 11,
saobraCaj 11, turizam 6, proiz-vodnj- u
1 (velenjsko "Gorenje" ima
svoje poduzeCe u blizini Mun-chena- ),
a na "ostale" otpadaju dva
predstavniStva. Treba naglasiti da
u ovoj brojei nisu obuhvaCene i
filijale onih 11 banaka, kojih ima u
viSe gradova SR NjemaCke, pa ni
razliCiti turistiCki punktovi ili neke
nanje filijale razliCitih drugih pred- -
1Л' I
- I
June 24, 1981, NASE NOVINE --13
PROTEST
PROTIV
ATOMSKOG
0RU2JA
20. juna u Hamburgu,
Zapadna NemaSka, oko
stotinu hiljada demon-stranat- a
izaslo je na ulice da
protestvuje protiv uspostave
raketa sa atomskim glavama
na teritoriji Zapadne Nema6-k- e.
Pored protesta protiv
atomskog naoruzanja,
demonstranti su vidno
isticali na transparentima i
zahteve: "Zapadna NemaCka
mora izaci iz NATO pakta",
"Razoruzanje pa mir", "Mi
smo protiv ratnohuSkaCa —
Schmidta i Apela".
Ova velika demonstracija
organ izovana je posle izjave
kancelara Helmut Schmidta i ministra odbrane Hans-Apel- a "da je Evropi potrebno
moderno naoruzanje i da se
snage NATO pakta trebaju
obezbediti modernim atom-skim
naoruzanjem."
U pozivu na protest protiv
ove dvojice zapadnonemafc- -
STVARNO $A$AV RECORD
kih politidara u6estvovalo je
nekoliko razli6itih grupa koje
su za mir, medu kojima i
neki ogranci Socijaldemo-kratsk-e
omladine, partije
koja je na vlasti, kao i Slobodna demokratska
partija, neke protestantske
crkve i drugi.
sa 9. strane)
stavniStava. Za sve njih treba
plaCati skupe stanove, poslovne
prostorije i relativno visoke plaCe.
Neki ne zarade u godinu dana ni
toliko da pokriju vlastite rashode za
stanarinu i plaCe u jednom mje-sec- u.
Sva predstavniStva u SR Nje-maCkoj
mogu se podijeliti u Cetiri
grupe prema rezultatima koje
postizu u izvozu jugoslavenske
robe na zapadnonjemaCko triiSte.
To su zapravo jugoslavenska
poduzeCa, vlastita ili mjeSovita,
koja rade s ograniCenim jamstvom
(GmbH).
U prvoj su grupi ona koja iz
Jugoslavije godiSnje izvoze robe ili
usluga za viSe od 50 milijuna DM. U
toj su grupi: Combic (u sastavu
Genexa), "Gorenje", Inex, Inter-progre- s,
Centrotextil i Prohand.
U drugoj grupi, s izvozom
izmedu 20 do 50 milijuna DM
nalaze se: Iskra-Electroni- c, Slove-nijale- s,
Metalia, Cefra-Frankfu- rt i
Globtrade (ujedinjena Emona,
Ljubljana, i UPI, Sarajevo).
TreCu grupu, s izvozom izmedu
10 do 20 milijuna DM, Cine pred-stavniStva:
Sever-Agrovojvodi- na,
Invest, Sidex, Borovo-Murote- x,
Kosovo, Chemotrade, Cefra--Munche- n,
Lesco, Stamema, CBB--Berl- in
i Omnico.
U Cetvrtoj su grupi poduzeCa s
izvozom izmedu 600.000 i 8,000.
000 dm; Koexim, Centrocoop, Ge.-neralcommer- ce,
Interco, Telma,
Pliva, Elys, Hempro, Bihex, Bro-doc- k,
Technometall, Rudis, Inte-rok- i,
Verimpex, Ohim, Jugoexport i
Central-commer- z.
PoduzeCa (odnosno predstav-niStva)
iz prve i druge grupe faktiCki
ostvaruju 73,5 posto jugoslaven-sko- g
izvoza u SR NjemaCku. Medu-ti- m,
iako su u te Cetiri grupe najjaCi
izvoznici, polovica njih joS uvijek
viSe uvozi u Jugoslaviju nego Sto
izvozi iz Jugoslavije. Sto reCi za
ostalo?