Nase Novine, January 12, 1977

              П !
i-.—-
!... i. i ..It'lWdliiATilAU&'MflWiUUUAMbUVWJittul.MHjiMHt ...i... -- ——-" - ..~ H-Je- UI --,.-..,.-- .-,.--
—..-_ i,i'VW+yiiT"- - 'мадцгмЈмглтнамааготидиммЈ " '""" ft
t
T.V
I
5
,; March,
Confederation
iVP. ft
Crisis of
Letter to the Editor:
The Parti Quebecols victory In
Quebec last November has force-fully
compelled us as Canadians to
the realization that balkanization or
dismemberment of a country Is not
something that happens only to
other countries, but can happen
here in Canada. And the continuing
debate has in the main, revealed
that the French speaking Cana-dians
in Quebec do Indeed have
cultural, economic and political
grievances, and have had them
since Confederation.
The problem was and is there, at
times very critical, but always an
obstacle to Canadian unity. Rene
Levesque has forced us as Canadi-ans
to take a good look at
ourselves — what we were, what
we are, and what we want to or
must be if we are to survive as a
united country.
For both the English speaking
and French workers, the crisis of
Confederation stripped of abstract
emotionalism, is a bread and
butter issue. It is senseless to
argue who would be better off,
Ontario or Quebec, if separation
occurred. Both would suffer incre-ased
hardship and a lower standard
of living. Just one simple econo-mic
fact: 30% of the market for
Ontario manufactured goods is In
Quebec. There would be even more
widespread unemployment In On-tario
if that market was lost to the
U.S. or France. Both nations would
certainly be swallowed up in time
by the United States.
The French speaking Canadians
are a conquered people, but proud
and determined, having preserved
their language, cilture, and their
heritage. A nation by a generally
accepted definition is: "An histori-cally
constituted, stable communi-ty
of people formed on the basis of
a common language, territoty,
economic life and psychological
make-u- p manifested in a common
culture". Quebec has all the
qualities of a nation. Prime Minis-ter
Trudeau has stated as much in
his address to the U.S. Congress.
The desire of the Quebecols for
self-determinat- ion is therefore un-derstandable).
But it need not lead
to separation, and whether it does
or not will largely depend on the
attitudes of the English speaking
Canadians.
Many prominent voices In Cana-da
urge that Quebec be recognized
as a nation. Among them is Prof.
REALTY
SERVICES
ITD.
23, ,1977
Claude Bissel, former president of
the University of Toronto, (Toronto
Star, Feb. 25.). It should be noted
that the concept of a two nation
state was first advanced by the
Communist Party of Canada in Its
program, The Road to Socialism In
Canada. The program states that
the sovereignty of a national state
may be expressed In a free rational
choise of three forms: a separate
state, a confederation of equal
nations or states, or autonomy.
Providing the nation In question
freely chooses, any one of these
forms as a genuine expression of
sovereignty. Separation Is only one
expression of genuine sovereignty,
and by no means always the
expression that is in the best
interests of the working people
Involved.
Separatism would have little or
no appeal in Quebec If English
Kome to
lako ved dug) niz godina radlm za
"NaSe novine" malo sam pisala a
јоб mane ikada ikoga krltikovala.
Dogodllo se neSto u poslednje vre-m- e
5to me je mnogo razodaralo I
razjadilo, na Sto moram da se os-vrne- m.
Prlmetlla sam da se u poslednje
vreme u naSIm novinama, ne znam
iz kojlh razloga, zapostavlja Udru-zenj- e
iena "Majka I dete" u kojem
sam ja aktivna dlanlca, a pored
mene Ima mnogo dlanlca koje dita-j- u
i potpomazu пабе novine.
U broju "NaSih novina" od 16.
marta pojavlo se clanak pod nas-lovo- m:
"NeiskoriSdene mogucnos-tl"- ,
gde pisac dlanka, mozda ne
poznavajudi prilike, postavlja stvari
naopako.
Ja smatram da je potrebno da se
postave stvari na svoje mesto Sto
se tide Udruzenja zena, jer se u
poslednje vreme provodi klevetnld-k- a
kampanja protlv пабед Udruze-nja
od strane pojedinaca i grupa.
Naravno, kao i u svlm druStvlma, I
kod nas ima nedostataka I gresaka
all to Ipak ne opravdava zlonamer-n- e
klevete.
NaSe Udruzenje navrsava drugu
godlnu svog postojanja I aktlvnos-ti- .
Za to kratko vreme ucinjeno je
mnogo, iako ne sve ono Sto smo
zelele. Osnovana je decja Skola za1
- ,
f&reihour
speaking Canadians recognized
the Two Nation historical fact.
The BNA act does not provide
safeguards for the national rights
of French Canada. What Is needed
is a new made In Canada Constitu-tion,
worked out at a constitutional
conference of representatives of
English speaking and French Ca-nada
with equal voting rights for
the representatives of the two
nations, with all the fundemental
matters decided upon by unanimo-us
decision — that is — without
the right of veto given to the
English Canadian majority.
What is more natural, If we are
going to keep our country together,
than a voluntary union of two
equals — a union of our two
founding nations in one united
country?
John Severinsky,
Welland, Ont.
koristi?
obucavanje rrtaterinskih jezika na-Sl- h
naroda. Ako ne znate, redl du
vam da je to zamaSan posao a
uspeh je tu pa se mozete uverlti,
ako vas to zanima. Mi demo nas-tavi- ti
s tim radom I nadamo se da
de u budude uspet] blti JoS vedi.
Dalje, odriale smo tri velldan-stven- e
kulturne priredbe sa velikim
uspehom. Cesto puta moramo da
ogranldlmo пабе aktlvnosti, i ako
su nam potrebne flnansije, jer
nedemo da smetamo drugim druS-tvim- a.
NaSe dlanice rade pozrtvo-van- o,
koja manje koja viSe, jer
osedaju da rade za dobrobit пабед
naroda uopSte. Sve &o smo uradi-le- ,
uradile smo ml same, zene,
bez pomodi гтшбкагаса a bllo je
vrlo malo pomodi I od strane bllo
koje druge jugoslovenske organl-zacij- e.
1976. godlne, za vreme posetet
Desanke Makslmovld, sve su orga-nizaci- je
(male prillku da se sastanu
s njom. Ml smo omogudlle te
sastanke. Da II je I jedna organiza-cij- a
ponudila da nam pomogne da
snosimo troSak? Ne, nijel Dolazlll
su i drug! umetnici Iz Jugoslavije,
koje su dovodlle druge organizaclje
I pojedlncl a niko nam nlje ni ponu-di- o
da I ml udestvujemo u prljemu
tlh umetnlkai. Ml Imamo dedju
Skolu I bllo bl korlsno da su tl
umetnici upoznali i pozdravill naSu
decu.
Mi se ne mesamo u poslove
druglh organizacija. Bllo bl tako-d- er
pravo da se niko ne mesa ni u
пабв poslove. Ja smatram da smo
mi, dlanice Udruzenja, dorasle da
same provodimo naSe aktlvnosti.
Sto se mene lidno tide, ja se pono-el- m
da sam dlanlca tog Udruzenja,
Jer verujem da ono radi u korist
opSteg dobra пабед naroda u
Torontu I celoj Kanadi. Verujem da
I ostale zene, koje su udlanjene I
koje de prlstupltl, osedaju tako
isto.
Ove smo godine imale tu sredu
da dobijemo goste iz Jugoslavije
— Zvonka SplSlda I Branku Vesell-novi- d.
Svl koji ste imall prillku da ih
vldite, dujete I upoznate, verujem
da dete se slozlti samnom da su to
ne samo prvoklasni umetnici ved I
dlvni drugovl I prljateljl, паб! Ijudl,
tako bllski i prijaznl, kao da smo
odrasll zajedno. Ml smo nastojale
da ih ugostimo Sto smo bolje
mogle a htele smo takoder da se
Sto bolje I vISe upoznaju 8 naSIm
Ijudlma u Torontu lokollnl. All, Iz
stanovitlh razloga, najvlse zbog
vremena, to nije bllo mogude,
uprkos najboljoj zeljl. A ono Sto
plsac dlanka "NeiskoriSdene mogu-dnostl- ",
kaze da je moglo biti bolje
I vISe, on nlje upoznat sa pravlm
stanjem stvari. On kaze da je treba-l- o
odrzatl joS prlredaba bez da je
uzeo u obzir dinjenicu da je bilo u
pitanju troSak njihovog boravka
ovde. Na drugu stranu, dinjenica je
I to da su Ijudl, ukljudlv i plsca
dlanka, imall prillku da prlsustvuju
koncertu u nedjelju 6-- og marta a tu
prillku nisu Iskoristlli. Sta bl bilo
da smo priredile I drugu priredbu
sledede nedjelje? Istinu da vam
kazem, menl je bilo neugodno I bila
sam mnogo razodarana Sto na pri- -
Roden sam u Rabrovcu, kod
Smederevske Palanke. Bio sam
ozenjen I profesor gimnazlje. Zlvlo
sam dobro, all duSevno stalno ne-mlra- n.
Svake nodi sam sanjao da
sam u druStvu andela Gospodnjlh,
ajamedu njlma kao Bozjl izaslanik
u crnoj mantlji. To me je kopkalo
po duSi. Shvatlo sam kao da me
svevlSnji Bog zove da stupim u nje-go- vu
sluzbu. Koga bih роз!ибао
ako nedu Boga I — postao sam ka-lud- er.
Mislim da de te se svl slozlti
da je to za mene bila velika zrtva.
Odrekao sam se mnogih lijepih
stvari. A najteze od svega je bilo,
shvatit de te me, Sto mi zvanje za-branj- uje ulazak i u blazeno zensko
druStvo.
Ali, u "svakoj nesredi posloji i
zrno srede", kako to lljepo kaze naS
narod. Tako je i men! Bog uzvratlo
dobrom, za sve ono 6to ja dinim za
njega. A evo kako:
Ubrzo je umro arhimadrlt manas-tir- a
Visokl Dedani. Kao Sto znate,
taj duveni manastir se nalazl kod
Pedl, kraju kojl sada, u Titovoj Ju-goslav- ijl,
zovu Socijallstidka Auto-nom- na
Pokrajlna Kosovo. PoSto
sam, kao &o sam ved naveo, bio
akademskl obrazovan dovjek, usto
vjeran i crkvi I drzavi, unaprijedill
su me u zvanje Igumana i postal! da
preuzmem upravu toga manastira.
A po6to je moj pokojni prethodnik
umro u zvanju Arhimadrita i ja sam,
kao upravltelj togaduvenog manas-tira,
dobio zvanje arhimadrita.
I јоб ne6to: Neposredno prije
moga odlaska u Dedane, tamo je
premjeStena (iz Rakovlce kod Beo-grad- a)
MonaSka Skola. To vam je,
narodski redeno, Skola koja stvara
mlade kaludere. Tako sam, kao up-ravn- ik
manastira, a joS viSe kao blv-- Si
profesor, postavljen I kao direk-to- r
te Skole. Dakle, sve Ide po pla-n- u
bozjem, po mojoj ieljl, a po nje-gov- oj
volji.
No nlje ni to sve. SluSajte dalje:
Ovakvi polozaji, o kojlma sam vam
dosad govorio, povezani su bill, ka-ko
se to. ovdje u Amerlci kale, I sa
blznisom. Naime, Manastir Dedani
je svojevremeno bio Institucija koja
seje smatrala krunskom spahljom,
pa je, kao I svakl drug! spahlja, I
manastir Imao svoje ogromno I ma-nje,
od oko trl hiljade hektara zem-IJISt- a.
Polovina od toga je bllo ob-radiv- o,
a druga polovina je bila pod
Sumom IIJ plantazama pltomih kes-ten- ja
(a znate kako je plodna zem-Ij- a
u'Metohljl).
Kao upravitelja manastira, narav-nastva- r,
I to veliko Imanje je bilo u
mojlm I u boijlm rukama. PoSto
sam ubrzo, za majku I brata, kuplo
u mom rodnom Rabrovcu Jed no do-bro
i veoma lljepo Imanje od trina-e- st
hektara, odmah su se podell
prenositi zlonamjerni glasovl, da
sam to Imanje kupio uz pomod ma-nastirsk- og
bogatstva kojemu sam
na delu. Besmislica jedna. Kao da
takvo malo imanje nlsam mogao
kuplti od moje plate. Jer, Sto je to
trlnaest hektara) Malo vISe od da-naSnJ- eg
zemljiSnog makslmuma u
Titovoj Jugoslaviji. BaS ml Je zao
Sto i tada, kao sada, nlsu postojale
Komisije za ispitlvanje porijekla I- -
redbi 6-o- g marta nlsam vldela ni
moje najbllze drUgove s kojlma
radlm ved dugo godina, a nlje bllo
nlkoga ni od strane druglh organi-zacija.
Dobro, moidajeulaznlnana
brodu "Jadran" bila preskupa,
mogli su Ipak dodi na Koncert, gde
su cene bile nlske I gostl su zeljno
odeklvali vaSu posetu.
ZaSto eada postavljatl te zamer-k- e.
Kome to koristi?
I konadno, u pitanju je svrha
naSeg Udruzenja. Sta ono radi. Da
II je naS rad u korist ill na Stetu
naSeg naroda u Torontu I Kanadi,
III je prede ono sitnldarenje protlv
pojedinlh dlanlca naSeg Udruzenja.
Ja mlslim da je ono prvo vaznije.
Anka Nozinic
Poffodite ko кЖЛJLliL©
movine. One bl raSdistlle situaciju,
a ovako, ostala su samo zlonamjer-n- a
opanjkavanja.
Medutlm, nije to jedlna nemlla
uspomena Sto me tlStl Iz starog
kraja. PoSto svl moji vjernlcl znadu
da sam iskren, iskreno du vam is-prld- ati
joS jedan nemio dogadaj Sto
el na mojoj greSnoj duSI:
Pred sam drug! svjetski rat pono-v- o
sam doblo unapredenje — pos-tao
sam Vlkarni eplskop. Kao tako
visoki crkveni dostojanstvenik, mo.-ra-o
sam da budem strog i prema
sebl I prema druglma u mojoj oko-lini.
Tako sam nastojao da budem
striktno disciplinovan I u pogledu
naSeg "dasnog" posta. Vi znate Sto
je to. Postllo se je sedam nedelja
Ispred Uskrsa, Sest Ispred Bo2ica,
dvije izmedu Velikog I malog Gos-podnj- eg
dana I svaku srljedu I su-bot- u.
A baS u torn pogledu ml se
je, kako kaicf brada Hrvatl, dogo-dl- o
nemlli "peh":
Udenlci MonaSke Skole su, u to-k- u
dltavog posta, svih sedam nede-lja
ispred Uskrsa, moral! da pre2ive
samo na crnom hljebu i vodi. I ml u
upravi, kaluderl i ja, trebali smo da
se s njlma solldariSemo. Medutlm,
nama je to teze bilo izdrzati nego
njlma. PoSto smo kaluderi i ja ima-l- i
posebnu trpezarlju, jednoga da-na,
u toku toga posta, upao je za
vrijeme rudka u naSu blagovaonicu
jedan od udenlka (traiio je jednog
od kaludera). Bio je zaprepaSten I
revoltiran kad je vldio kako mi "ma-stlm- o
bradu", a njima crijeva cvrde
od gladi.
Sveje Ispridao svojim kolegama.
Podela je opSta rasprava oko toga
insidenta. Udenlci su postavljali pl-tan- je:
Ako je Istina ono Sto nam
propovijedaju o "dasnom postu",
zaSto i oni ne poste kao Sto posti-m- o
ml? Situaclja se je toliko zaoS-tril- a,
da su kolektivno stupill u
Strajk I uzto kategoridki zahtijevali
da se mene smijeni s tog polozaja.
Iz toga teSkog vrtloga me je spaslo
Prizrenski vladlka, koji je doSao l-idno
na lieu mjesta. All, polovina u-de- nlka
je bilo protjerano iz Skole.
Sve to ml je, uvjerite se, bllo zai-s- ta
neprljatno. Medutlm, I tu su mi,
kao "vjernom boijem slug!" progle-da- ll
kroz prste. Prvo su me unapri-jedill
u Vikarnog eplskopa, a onda
su me, da bl me otklonili iz sredlne
u kojoj sam kompromltovan, pos-la- ll
na slulbu bozju, ovdje medu
vama — u SJedlnjenim Amerldklm
Driavama.
To je bllo neposredno pred drug I
svjetski rat. Kako sam se ovdje
ponaSao poznato je mojlm dragim
vjernlclma I svlm naSIm Ijudlma Sl-ro- m
Amerlke, pa I dalje. I ovamo
sam doblo unapredenje. Sad sam
Sef raskolnidke Srpsko pravoslavne
crkve. Ne prlznajem Tltov poredak
nltl njegovu vjeru. Ne pokoravam
se vrhovnom poglavaru Srpske pra-voslavne
crkve u rodenoj domovlnl.
Slu2lm onima kojlma sam, doduSe,
otpjevao smrtno opljelo, all koji su
me postavill na ovu svetu dufnost.
Eto — Pogodlte ko sam.
P.S. Na osnovu autentldnog ka-zlva- nja
jednog prijatelja, zabiljezio
L.M.