Nase Novine, August 31, 1983

              6-- NASE NOVINE, July 6,1983.
jniLII I lIIdIV liriSol "NAVSOELNIMOV2IINVE0"T I VOLIM 1 2ELIM DA I
1 t b99
U subotu 18. lipnja (juna) sam se
nasla na koncertu Krunoslava Sla-bin- ca
- Kibe i njegovih "Becara".
Svi ljudi iz nase domovine, pa бак
ukljuCivsi i one neznalice kao ja,
znaju neSto o Kici, kao pjevadu,
muzidaru i nad sve uspjeSnom
zabavijadu. Krenula sam s mojim
prijateljem koji, uz put, nije пабе
gore list, pomalo se pribojavajudi
sta cetaj 6ovjek tamo raditi i kako li
ce utuci svoje vrijeme, ali to je jedna
od onih nezgoda kad se ljudi
zabavljaju a razliditih su kultura i
govore druge jezike. Moji Li6ani
kazu da se sve dobre cure u selu
udaju i sto god covjek dalje u gori
trazi vile — sve su vile krivlje.
Vjerojatno tu ima istine ali dogodi
se da nam oko sleti na neSto tude, a
ne uvijek na svoje.
Po lijepom sun6anom danu dopu-tova- li
smo do Etobicoke Olimpium.
Skromna, ali ukusna dvorana, sa
vrlo akustifinim svodovima. Dvorana
je bila prepuna, 6ak je izgledalo da
poneki gosti nisu imali sjediSta, Sto
mi se ucinilo kao propust. Ja sam
doSIa ranije, smjestila se kraj neke
ve6 ozbiljne gospe koja je poput
mog Пбпод vlaka kad se penje uz
Kapelu, povla6ila i ispuStala guste
dimove neke smrdljive cigarete.
Znam da svatko ima pravo troSiti
novae, pa ga бак i goriti ako mu to
odgovara, ali mi se Cinilo neukusno
da i ja puSim ostatke "gospinog"
dima. Uljudno sam skrenula paznju
da me njeno puSenje smeta, ali ona
ni da migne.
U samom po6etku su nas zabav-Ija- li
"Toronto Junior Tamburica",
vrlo sposobni i lijepo uvjeZbani
muzifiari. Odsvirali su nam nekoliko
poznatih arija i odigrali nekoliko
kola, azatim su se pojavili "Becari".
Zanimljivo je sluSati Sto se sve moze
izvesti na tako malom instrumentu.
"Bedari" su nas proveli kroz Evropu
s nekoliko poznatih arija kao "Djeca
Pireja", "Ave Marija" i joS neke
druge. Zatim se pojavila mlada i
zaista talentirana pjevafiica, Mirjana
Primorac, s nekoliko zabavnih, a
zatim narodnih pjesama. Kad se je
pojavio KrunoslavSlabinac, u dvora-n- i
je nastao urnebes. U pocetku
mi nije bilo jasno cemu toliko ushi-cenj- e,
ali dok je nastupio i sama
sam pofiela pomalo galamiti.
BaS kao i Mirjana, Ki6o je
otpjevao nekoliko zabavnih pjesa-ma,
a kad je preSao na narodne
pjesmeSlavonije, Dalmacije i Hrvat-sko- g
Zagorja, tad se je cijela
dvorana pretvorila u jedno. Kao i
toliko puta prije toga, bila sam
radosna Sto sam iznikla ispod tako-vo- g
podneblja gdje narod zna kako
biti veseo, sretan, druStven i udariti
brigu na veselje kao da 6e to trajati
vjeCno. Ki6o nas je na kratko spojio
s raskoSnom Slavonijom, Plavim
Jadranom i niskim, trosnim ali nad
sve toplim zagorskim krovovima.
Tako mala zemlja sa toliko radosti,
tuge, nostalgije i ljubavi prema
rodenoj grudi, sve nas je duboko
dirnula.
Ne sje6am se kad sam zadnji put
vidjelatako uspjeSnog i raznovrsnog
zabavljafia, kao sto je Ki6o. S
takovom lakocom je prelazio s
rock-and-roll- -a na ono naSe domade
Da бак je uspio izvesti "Na kraj sela
6adava mehana" u oblicu rock-and-roll- -a,
s kojom je osvojio sva srea.
On je ve6 toliko puta zabavljao naSe
ljude izvan domovine, tako da mu je
poznata naSa zed za domacim
zvukom i on je to zaista majstorski
izveo. Njegove Sale i doskocice
podjednako su smjeSne na dijalekti-m- a,
u engleskom ili njemackom.
Ostalo se dugo u noc, ameni je
bilo tako kratko. Sva sam se bila
pretvorila u uho, u zivac, u ugodaj.
Rastali smo se s nadom da 6emo se
joS puno puta tako divno zabaviti.
Srela sam mnoge ljude koje pozna-je- m
i bila sam neobiCno sretna,
jedino je moja susjeda jos uvijek
patetifino povladila dimove i stvarala
joS viSe oblaka.
Ovim se putem zahvaljujem Hrvat-sk- oj
Bratskoj Zajednici, Odsjeku 961
na dobro pripremljenom programu,
Matici iseljenika Hrvatske iz Zagre-b- a,
svim posjetiocima, a Mirjani
Primorac, Krunoslavu Slabincu —
Ki6i i "Slavonskim Bedarima'' neiz-mjern- o
hvala na trenutku prave
srece.
Pepica Klostranec-Licank- a
U svom stanu u Lennepu doiekala me je
Draga sa svojim suprugom Cedom, nimalo
zbunjena mojoj posetom, iako je znala da
sam dosla da bih pisala o njoj i njenim
rukotvorinama. Dodekala me je onako, kako
smo navikli da docekuje Jugosloven Jugo-sloven- a
kad mu dode u posetu. Jer ovde u
pe6albi vrata su otvorena svima i svaki gost
je rado primljen i lepo ugoScen.
U domu Drage doiekala me je prava
izlozba njenih radova i rukotvorina, koji su
visili na zidovima, vitrinama i stolovima.
Nisam znala gde pre da okrenem glavu, sto
pre da pogledam, sto da dodirnem i бети da
se divim.
Tapiserije smenjuju makrame, na sve
strane cipke i stoljnjaci, ne znaS sto pre
pogledati.Pitam se koliko je tu rada i ljubavi
utkano i izvezeno, isheklano i iStrikano. A
tek njene narodne побпје. VlaSke побпје
koje je Draga sama svojom rukom radila,
cesto puta ih oblaci prilikom raznih proslava
i svecanosti, kako u klubu tako i u svome
domu.
Dok posmatram ruke Drage Martinovic, te
rukeogrubeleod rada u pecalbi, razmiSljam.
Bez i najmanjeg drhtaja, sigurnim i preciz-ni- m
pokretima demonstrira izradu jednog
makramea. Koliko su te ruke vezale i utkale
samo cvorova u svoj rad, da bi za sobom
ostavile jedan predivan i prekrasan rad, koji
6e krasiti neciji zid, kome ce se ljudi diviti na
prvoj izlofbi. Namede se sama misao "zlatne
ruke Draga ima", kaze na§ narod za nekog ko
ume tako ne§to da stvori i da.
Pokazuje nam Draga i druge svoje radove i
prica kako su nastali, kako je doSIa na ideju
da ih uradi: tu su cipke raznih velifiina i
motiva, beli vez, riSelje, toledo, vezene
bluze, aplikacije na raznim stoljnacima i
miljeima. Sve sto je bilo moderno јоб za
Dragi moji drugovi:
Saljem vam tri moja dopisa i uz svaki od
njih se nalazi po jedan cek i to na $30.00,
$60.00 i $40.00.
Cek na $30.00 je za novu pretplatu i fond,
na ime moje unuke Tanje Bulich koja zivi u
Kitcheneru. Imam dvoje unucadi u torn
gradu. Unuk je star petnaest, a unuka osam
godina. Samo ti moji unuci ne znaju govoriti
ni citati hrvatski. Oni jadni nemaju nikoga
tko bi in ucio ili slao u Skolu da uce maternji
jezik. Moja zena Martica je provela u Kanadi
dugo vremena, ali nije naucila niti jedne
rijeci engleski. Molim vas pocnite odmah
slati "NN" mojim unucima. Saljem vam i
sliku moje unuke Tanje, da je, uz njen tekst
na engleskom, objavite, pa je poslije meni
povratite.Ovu pretplatu cu obnavljati do
kraja moga zivota.
Drugi cek na $60.00 je za jednu novu
pretplatu u Jugoslaviji, u koverti. To je moj
veoma dobar prijatelj Ooko Relic, iz Karlovca
koji je puno pomogao meni i mojoj djeci kad
sam do§ao u Kanadu. Tada nisam nikoga u
ovoj zemlji poznavao, niti sam znao i jednu
englesku rijed.Snalazio sam se ротоби
njemackog koji sam govorio, jer sam u
Njemackoj proveo sedam godina. U Kanadi
su mi Nijemci mnogo pomogli.
Moj prijatelj Relic je 80 godina star i on
imaietiri sina. Svi imaju visoko obrazovanje
i 2ive u Karlovcu. Ovu pretplatu pla6am
samo za prvu godinu, a poslije se nadam da
6e nastaviti familija Relic.
Treci cek na $40.00 namjenjujem fondu
"NaSih novina".
Ujedno koristim priliku da izrazim moje
mi§ljenje o iivotu u gradu Belleville, u kome
ja zivim. To je vrlo lijepo mjesto, ima u
njemu jako dobrog i pametnog naroda.
Samo djeci se ne posvecuje paznja kako bi
trebalo. Mnoga djeca ne idu u Skolu,
pogotovu u visoke 5kole, niti ибе neki zanat.
Djeca u Kanadi razbijaju prozore, Sine druge
ispade, lako se kvare. Mislim da djeca u
Jugoslaviji imaju bolji odgoj.
Meni li6no je u ovom gradu veoma dobro.
Zivim u njemu ve6 dvadeset pet godina,
Draga Martinovid
vreme na5ih baka i majki, Sto je opet
moderno. A koliko je tek radova poklonila
svojim kderima i prijateljima ne moze se ni
nabrojati.
Priredila je Draga do sada par izlo2bi, kako
zajednickih tako i samostalnih, priredila ih
je ovde u tudini, prikazujuci ih, a kroz njih
prikazuje zivot i rad nas ребаЊага, pokazu-juc- i
da imamo duSu i sree, da smo ljudi ko'
imamo svoju kulturu i tradiciju. Stranfsu
kraj njenih radova ostali zateceni i jZr,,ade"
ni ne mogavsi odvojiti pogled od '.
A ko je Draga Martinovid? Na§lla Je tek
42 godine, a vec stekla b"ato lvotno
iskustvo, kao retko koja n !a vr§niaklnJa-Rodil- a
se u Negotinskoj k'''m- - pokraJ same
bugarske granice i vec ° Sesnaestogod.s- -
imam dobar stan i dobre susjede, a to je
najvaznije, pored stalnog posla. Ja imam
dobru penziju i јоб radim. Kucu sam imao i
prodao je. Smatram da imam sve sto mi
treba za udoban zivot. Tko ima puno kuca,
taj je veliki siromah.
Ali nije svakome dobro u Kanadi. Kad je
na primjer, moja 2ena Martica zivjela u ovom
gradu, djeca iz susjedstva su je htjela ubiti
sa kamenjem, jer su djeca dosta raspuStena,
ne znaju za red i disciplinu. Znam jednog
пабед covjeka koji ima osmoro djece. Oni bi
trebali da nastave Skolovanje ill da idu na
zanat, ali on nema novaca da izvede na put
svoju djecu, i oni ce biti nespremni za zivot u
Kanadi i mozda ce biti siromasi u bogatoj
zemlji.
Ispricat cu kakve sam probleme imao sa
djecom iz susjedstva dok sam imao svoju
kucu. Najprije da kazem da mi je kuca bila
lijepo opremljena, i sam sam pripravljao
vino koje sam davao svojim susjedima. Ali
to nije bilo uvijek zahvalno, jer su se susjedi
znali napiti, pa su se medusobno svadali,
psovali i tukli, pa je i policija jedanput
intervenirala. A djeca iz susjedstva su mi
ukrala pet bicikla, televizijski aparat, lupali
su prozore, vrata, polomili sto za piknik,
skinuli su cigle sa kuce. Zbog svega toga
sam prodao moju киби i preselio se u
apartman.
Jos i ovo da ka2 em o sebi: U ovom gradu u
kome iivim imam 6etiri imena. Jedni me
zovu Jovo, drugi Joe, tre6i John, a neki me
zovu gospodin Bulich. Pa dodite jedne
nedjelje malo k meni, imam u frizideru
studene pive i drugog pi6a i lijepi novi sto za
piknik. A mozete se i kuglati ili loptati. U
mom malom mjestu je veoma lijepo. Ljepse
nego u velikom gradu Torontu...
Jovo Bulich
Belleville, Ont.
SlRITE POMA2ITE
SVOJU $TAMPU
njakinja ljuljala svoju devojeieu Ruzicu. Muz
Cedo, jedva koji mesec stariji, potrazio je
posao u inostranstvu. Kre6u6i se tragovima
poznanika i prijatelja, пабао se u SR
Nemafikoj, na hladnom severu u Rajnskoj
oblasti i bez znanja jezika, obicaja i zanata,
робео zaradivati fuljevitim rukama marke.
Draga je radila u ku6i, tetoSila Ruiicu i јоб
dve kcerkice, koje je u meduvremenu rodila,
dve slatke bliznakinje, koje su jedna drugoj
" nalikovale kao jaje jajetu. Devojcice su bile
sve jedna drugoj do uha, ali je osecala da,
koliko god je potrebna deci (decu ima ko
Cuvati — baba i deda), ne moze viSe ostati u
selu, dajevu6e neSto mu2u, da mora i sama
zaradivati. Baki je ostavila decu i obrela s? u
SR Nemackoj. Radili su zajedno, kuc'i se,
koliko su znali i umeli. Istodobno, rveziva'i
se sa ostalim пабЈт gradanima kJJ' su radili
i ziveli u Resmcheidu, udestvali u osniva-nj- u
Jugoslovenskog klulv- - sudelujudi u
svim akcijama, postali znati po tome 5Jo
su uvek spremni sv?v0me pomoei. Draga je
potakla i osnivan- - zenskog aktiva u klubu.
Pomalo su -- ooravili na te2ak 2ivot koji su
imali na of,u' себсе su im dolazile pred o6
lepe slik' ' dozivljaji iz zaviiaja, defiica koja
su rasu-izras,- a su- - Najstarija se prva udaje,
j ррл podaruje roditeljima ипибе, a za njom
trcine i bliznakinje. Draga i Ceda postali su
jaka i deda u trideset i osam godina, mladi i
u punoj snazi, ali su se radovali svakom
svom unu6etu kao mala deca. Danas im vi§e
nije teSko i zele uciniti sve da njihovi
najmladi pozive 1ербе detinjstvo no 6to su
oni imali.
Jugoslovenski klub jedodelio Dragi i Cedi
zahvalnicu i diplomu za neumoran rad i
zalaganje.
Lepa TEOFANOVld