Nase Novine, October 03, 1985

              №
чР
W'f ;ч;4учу$' !,fT ч-- лsv - '
bombaskog procesa
HL иИмНКиг1и ЖИу1ИтјаажШСШ.ж?Кс дјВгЖлК5 ИС,вЧЈИг--п.'!-,£- 4
DOBRi PRDATEUI: Tito i Pero Kurtid u Igalu 1978. godine
iza prvoga ugla. A unutra pi§e da sam osu-de- n
na pet godina zatoSenistva! 9 Tada ste to tek saznali?
— Da. Ja kazem: Hoces vrazju mater!
Poderem kuvertu i vratim se u Zagreb.
Ulove me nakon nekog vremena i vezu
Iancima. Pa, sa mnom u Dalmaciju. U
Karlovcu dobro prodem, sef detektiva
Skrgatic naredi da mi skinu lance jer sam
bio prijatelj njegova sina, dade mi veSeru,
ali onaj u Josipdolu htjede me prebiti. Ve-il,
zamalo izgubio sluzbu radi mene.
Opravdavam se kako znam i umijem, stal-n- o
ponavljam da sam se izgubio u Pla-sko- m
i nisam uspio pronaci policiju. Stig-ne- m,
napokon, u PlaSki. Nas izgonae, a
bilo nas je dosta, i mu§kih i zenskih, smje-st- e
u opcinsku zgradu. U sredini hodnik,
u njemu §etka zandar. Ipak, ja u jedan sat
iza ponoci pobjegnem i odem natrag u Za-greb.
Gazda shvati u kakvom sam sosu i
posalje me automobilom mjesec i po dana
po Slavoniji da vozim trgova£kog putnika.
Kad sam se vratio, ifujem da su gazdu za-tvor- ili
na tri dana zato Sto me je zaposlio.
Njegova zena, koja je umrla prije dvije go-din- e,
i§la je na policiju i izjavila: Ja sam
Petru dala posao, to je bio nas najpoSteniji
radnik, najbolji radnik kojega smo imali.
Sto da krade po ulici ili umire od gladi.
Uhapsite mene, a ne moga muza. Tako su
njega pustili, i ja vidim nema mi spasa.
Nema izlaza. Kazem Brozu: Slusaj Joza,
ja moram ici, situacija je takva i' takva. . . Dobro, kaze on i ode sa mnom u moj
stan u Vinogradskoj ulici. Buduci da se po-sli- je
prve deportacije vise nisam smio vra-ti- ti
na Pantovcak, stanovao sam ilegalno
kod Andrije Bozi2kovica u Vinogradskoj
46, u stanu kasnije poznatom iz bomba-- .
skog procesa.
Posudenih 2000 dinara
Na taj na6in je Tito doznao za taj
T It
— Da. Kad smo dosli u Vinogradsku,
pita me: Bi li Bozi2kovic ovaj stan iznaj-mi- o
Partiji? Kazem: Dae. Ujedno ja sam
tada posudio Brozu 2000 dinara, predao
mu moju stednu knjizicu na kojoj je pod
zaporkom bila ulozena tolika svota. mi-me,
trebalo je hitno iz carinarnice uzeti
stampariju i platiti takse i lezarinu, kako
ne bi kroz tri dana bila prodana na drazbi.
Tih 2000 dinara, to je bilo nekih pet rad-niclc- ih
mjese6nih placa. Ja njemu urucim
knjizicu, jer sam se bojao ici u banlci poSto
me policija trazila na sve strane. On otisao
i digao novae, kaze: Nije bilo problemaU
Kako sam poslije doznao, dmgovi su izvu-k- li
stampariju i donijeli je u Vinogradsku, '
i ta je stamparija tamo radila. Ali vlasnica
kuce, neka gospoda Vaclavelc, prijavila je
policiji da se ondje nocu sastaju lopovi. Ti
malogradanski element! misle da je o kao
u kinematografima: lopovi se sastaju nocu „
i lupaju! A to je bila lupa Stamparije. I Tito
ili je nasiutio ili ga je na to naveo instinkt
revolucionara, on je Stampariju nakon tri
mjeseca preselio na Remetinecku cestu
dva dana prije hapsenja. Inace, da je poli-cija
nasla stampariju, on bi bio osuden na
20 godina. I na sudenju se govorilo samo
o ljudima koji su ondje zalazili, o stampa-ri- ji
ni rijeci.
Kad ste odlazili, gdje ste se oprostili
s Titom?
— Ja mislim na Glavnom kolodvoru.
On mi je dao materijat za Partiju u Splitu,
i to je bio moj posljednji partijski zadatak.
Taj materijal sam ja unistio, jer su me
uhapsili vec u Kninu, u vlaku. Oduzeli mi
dokumente i kazali da se ne smijem iskr-ca- ti
do Splita. Otsao sam u zahod i iskidao
sve papire, a nisam trebao, jer nisu otvarali
kofer.
U Partiji ste dotad bili samo 7 mje-sec- i?
— Samo sedam mjeseci. Mislim da sam
ukupno bio na sastancima celije jedno pet
11 „ ,i .,
ili §est puta. Najviie smo na njima rasprav-lja- li
o zeljeznikoj radionici, jer su bili 61a-no- vi
Partije iz te radionice. Sastanci su tra-ja- li
najviSe sat vremena, svi su u6estvovali
u diskusiji. Nije bilo dugaclcih govora, nije
se to ni moglo. Partija je radila ilegalno.
Nekad subotom, kad je sve bilo zatvoreno,
sastajali bi se u samom sindikatu, ali i po
privatnim stanovima. Koliko nas je bilo?
Desetak. Svesami radnici.
Rastanak
Jeste li placali Clanarinu?
— Da. Bila je to neka mala, simbolicna
svota, ne sjecam se viSe koliko. Vise sam
placao u sindikatu nego u Partiji. Moram
neSto napomenuti: rijetko je kad netko iz-ost- ao
i nije bilo zakasnjavanja. To je bilo
strogo. Ako nisi mogao do6i, duian si bio
obavijestiti i to zaobilazno preko nekoga,
kao npr.: Kazi Marku da se necemo mo6i
vidjeri, jer sam.zauzet!
Kako ste napustili zemlju?
— Sredio sam s jednim prSutom i neSto
malo novaca i u Makarskoj dobio pasoS.
Kako nisam mogao birati brodove, ukrcao
sam se na Atlantu, najgori Kozulicev
brod, i do Buenos Airesa sam putovao to2-n- o
mjesec dana. Cim sam prispio u Argen-tin- u,
doznao sam da me je prijavio kraljev-s- ki
ambasador da sam prebjegao, jer su
me u Jugoslaviji trazili zbog bombaskog
procesa. I onda je pocela moja kalvarija. . .
Da bude nevolja veca, ja sam iz Argentine
poslao novaca za Borbu, najvise nekih
deset dolara, i drzavni odvjetnik na bom-basko- m
procesu navodi: Brozu salje od-bje- gli
komunist u Argentinu, Pero Kurtic,
novaca. Kako na ceku nije pisao zbog 6e-g- a
saljem novae, njima je to ispalo da upu-cuje- m
financijsku pomod Sto god.
U Igalu ste se s Titom prisjetili tih
— Razgovarali smo dva sata i 40 minu-t-a.
To je bio naS jedini susret Nije bilo vise
ni zgode, ni vremena. Tito mi je ispricao
kako ga je jedan zagrebaki taksist poslije
moga odlaska podsjetio na mene. Imao je
uz sebe piStolj i vozio se taksijem sa Zvi-jez- de
u vinogradsku. U Did blizu Gundu-licev- e
nabasali su na policijsku barikadu.
Tito je bio spreman da puca, ako ustreba,
ali sve je rijesio taksist koji je na moj nacm
doviknuo policajcima: Oprostite, vozim
stranca, zuri na Julni koloovor — onda se
Zapadni kolodvor zvao Juzni kolodvor —
pobjeci 6e mu vlak. Molim vas, dozvolite
da prodemo! I nisu ih zadrzavali. U Vino-gradskoj
je taj taksist kratko rekao: Pusti,
druze, nasi smo! Tito je odliJno pamtio
' i najmanje7sitnice iz tin dana.
Kakve ste dojmove ponijeli iz nedav-_no- g
posjeta Ur%vaju i Argentini?
— Kad sam odlazio, joS se nekako mo-glo
zivjeti, sada nikako. Sve zalostno, mr- -
- tvo. Kako god nama bilo, na§ je standard
i takav kakav jest daleko iznad- - njihova.
Moji stari dmgovi nemaju nikakve sanse
da se vrate u Jugoslaviju, te§ko im je. Bio
sam uiiiaSem idubu, drzao nekoliko preda-van- ja
Svake nedjelje sam govorio preko
radija i ostavio za sobom tri emisije, od
kojih je posljednja bila emitirana 30. lip-nj-a.
S druge strane, ni ustaSko-macekovsk- im
udruzenjima ne cvjetaju ru-z- e.
U prostorije Hrvatske katolicke zajed-nic- e
u Montcvideu u posljednjih Sest mje-seci
nitko ziv nije prekoracio prag. Ni nji-h- ov
predsjednik. Izgubili su svaku nadu i
da im s vremena. na vrijeme ne stize po-m-oc
iz Argentine, netragom bi potonu-l- i.
Suosjecam s onima koji bi ovamo. Mo-ze- te
zamisliti kako je izgledao rastanak, i
s njima i s ostalima. Godine i daljina!
Aleksandar Vojinovic
v-
-
'.
V