Nase Novine, January 11, 1978

              tl
4 I
111
u
It
I
fl
.
1
?
J J!
!
5
II . I.
aU4w}2iiA¥S:
№Wj m15-.- V1
ILJ s
: fl fll i
14. H I
4"i .3
I i "t'J.i„' n..irf'.i
',' t№ HusenDoao: ,, 10
" " .
Jfj
BS
'jUi
Hajdar alajbeg prede 6evrmom
svoje беЈо da otare znoj, te uzdah-n- u
duboko kao da zeli iz sebe
ispustiti sayjad i muku. Otpuhnu
nekoliko dimova pa stade istreslva-t-i
duhan na bakrenu tablu.
— Ti pitaS, zeno, jesu li one Sto
dobile? Davno su rekli ljudi: Sejtani
pomaiu zenama. Tako je i ovdje
bilo. Marija Terezija je oduzela
" riekakovu Bukovu ' zemlju Sto je
nekad pripadala Turskoj, a Katari-n- a
(tu se on zakaSlje)... a Katarina,
koja je od nje stoput gora, osvojila
je' sav butum Krim, pa s vojskom
stjerala sultana do Dunava.
— Ih, ih! cijedila kroz zube Fati-m- a
hanuma.
— Sta viSe... nastavljao alajbeg,
— ona je pokvarila i sultanovu
Cesmu. M
— Eh, to je..! To je..! гебе Fati-m- a
hanuma odmahnuvSi objema
rukama u vis kao da veil — da je ta
SJeta najveba I najgora, koja moze
jednog vladara da snade.
Hajdar alajbeg je opazio iz
kretnja svoje zene da ona ne
razumije Sta je Cesma, veb da mlsli
na neSto sasvlm deseto, stoga je
zapita: — A znaS II tl Sta je to
Cesma?
Fatlml hanuml stadoSe obi.
— Bona ne bila: Cesma, tako se
zove jedan liman (zaljev) na jednoj
adi u moru.
— Pa kako be ona pokvarltl
liman?
— Ona je poslala svoje lade s
topovima, pa je iz topova pucano
na turske lade i na kube, Sto su
stajale oko mora; eto tako je
Katarina pokvarila Cesmu.
Premda je bilo kasno doba, u
koje se — ina6e — prije veb
spavalo, Fatima hanuma je stavila
joS jedno pitanje, poSto je vidjela
da se alajbeg raspolozJo za razgo-vo- r.
Bio jenekako.zivljl, об! sjajni-j- e
od suza, koje je dobio u smijehu.
— Je li, domabine? Kad je sultan
u toliku Skripcu, pa gdje mu je
vojska?- - Gdje paSe i veziri?
— Ah, Fato! dobrohotno be
alajbeg — 'kakve paSe I veziri, kad
su murtati (izdajice)! — RekavSI to
pbbe se podizati i- - spremati na
pocinak i s noga' nastavi: — Rusi
su opkolili velikog vezira pa ga
uhvatiii u Simli i zarobili.
— Neka vala kad se smuca pod
Simlama I tudim kucama! upade u
rijeb Fatima hanuma.
On joj opet rastumabl, da je
Simla jedan grad u Bugarluku. Iza
toga pride blize zeni, spustf svoju
ruku na njezina ramena, pa гебе
mekano, njezno: — Hajde, Fato,
,prostiri duSeke da spavamo. Vrljer
me je proSJo... Za vederas neka je
dosta razgovora I vijesti iz Saraje- -
va, a sutra bu ti kazatl joS neSto
novo.:..- - NeSto, Sto ce ti bit! vrlo,
vrlo drago...
(LJUBAVNI ROMAN IZ18 VUEKA)
ИВИНИМДИТ! ,
I IJ. I.L., I... , ...lл—шн
— Kali misad, veil ona.
— Ne6u sad, jer cijelu no6 ne bi
spavala od dragosti.
Tako se zavrSila ova vecer. Oboje
su legli, all je dugo i dugo u nob
Fatima hanuma bila ' budna, pa
neprestano sebe pitala: Sta II ce mi
on to sutra kazati?
Sutradan porano ustala Fatima
hanuma, obukla se, izaSIa na divan
i tu se umila. Zatim se vratila u
sobu svoga muza, koji je spavao,
pa se tu lijepo po6eSljala i dulja-go- m
umlrisala, a onda preko glave
prebacila I svezala stambolsku
Samiju, na kojoj su po krajevima
bile otisnute ruze i lovorovo liS6e.
Kada se Hajdar alajbeg probudlo
i obi otvorio, ve6 je vldio svoju
zenu, kako se vrze oko pell, da
vatru nalozi, jer su jutra postala
hladna. On ustade sa duSeka, u
banjici se umije, pa se zatim
obufie. Dotle je Fatima hanuma
smotala duSeke i jorgane i sklonila
u kraj, dok sluSkinja ne dode da
sobu spremi.
SvrSivSi jutarnjl prvi posao, obo-je
sjednu da kafu piju. Hajdar alaj-beg
je sjedio na istom onom
mjestu, gdje I sino6 I gdje obi6no
sjedaSe, dok mu je zena promljenl-l- a
sinobnje mjesto, te sjela prema
njemu na seciju. Medu njima
postavljena je ona crvena bakrena
mangala sa kafenim ibrlkom i
findzanima Fatima hanuma donije-l- a
mu 6ibuk i duhankesu.
Kroz nekolike minute vec se vid-je- li
dimovl po zraku I 6ulo se srka-nj- e
kafe. Jutarnji 6eif.
— Sta ono ti siho6 men! гебе?
upita Fatima hanuma.
— Sta sam rekao? pita alajbeg
kao da se ne mole sjetitl.
' — Rekao si mi, da ceSjpi jutros
red jednu vrlo vainu I lijepu vijest
iz Sarajeva. . -
— Re6i 6u ti, all je joS rano.
Umjhana joS nlje ustala. Pribekaj
dok i ona dode.
Cim on spomenu Umihanu, neS-to
lecnu Fatima hanumu u srce:
Stade joj krv u lice udarati, disanje
posta ubrzano; ona postade ner-voz- na
i nestrpljiva. ,
— To se, biva, tibe naSe Umiha-n- e,
opet 6e ona:
— Т1бе se I nje i nas --7 nadopuni
alajbeg. : -
Sad postade Fatima hanuma joS
vISe nestrpljiva. Ruka, kojom je
lijevalakafu i findzan, stade drhtati
oko njezinih usana, opazi se kao
prst Siroka blijeda pruga, usta joj
zadrhtaSe, gias je izdade. Jedva
progovori: — Kazlvaj!
— РНбекај! opet be alajbeg.
. — Ja, ne mogu viSe 6ekatl!
Kazivaj..!
— Polako, zeno! --7 govorio
alajbeg i o6ima pratio promjene na
lieu njezinu. 1
— Ivla Sta je s Umom haSom?
gotovo viknu Fatima hanuma. Opa-zio
alajbeg da mu je zena vrlo
nestrpljiva, pa ne htjede viSe oteza-t-i
s odgovorom.
— NaSao sam joj srebu! — гебе
on.
— Sta a a? povlbe ona. Od
iznenadenja ustade na noge i. to
tako da je stajala na seciji , pa joj je
glava dopirala do stropa. Preko
njezina Ilea Sibali mlazovi krvi.
Rukama, koje su se tresle, prihvatl-l- a
se za grudi, nos joj sav pozutio i
pri dnu se uSiljio. Pita, gotovo
kreSti glasom, kakav Hajdar alaj-beg
do sada, kroz trideset godlna
braka, joS nikad nije био:
— Za koga? Za koga?
— Za Mustajbega LakiSiba iz
Mostara.
Kada je , alajbeg govorio ovu
recenicu, gledao je ravno u lice,
svojdj zeni, koja se u polovini
izgubi. Potrese se sebija i ona
lupnu o pod: Fatima hanuma pala
je u nesvijest i lezala 'na zelenoj
haliji. Pala je tako naglo, kao kad
svijeba padne.
Alajbeg skoci sa svog mjesta,
ргИгба k njoj i робе je namjeStati i
buditi, jer je ona i dalje bila bez
svijesti, on uze ibrik vode i mara-m- u,
pa je poce vodom posipati I
mokrim peSkirom otirati. Opet nlje
pomoglo, stoga alajbeg otvori
sobna vrata pa pozva jakim gla-som:
— Umo, brzo amo, ponesi
limun i duljag. Sajo, brzo, sirbe
amo! —
Strca se sva kuba. Vrisak i plab
odjeknu kroz prostorije kule, koje
su do malo prije bile tako tihe.
— Sta mi bi materi, dragi babo?
uzdisala Umihana i plakala, te trla
ruzibno ulje pred majbinim licem.
— Ne znam, kberi... Odjednom
eto pade... govorio i ponavljao viSe
puta alajbeg, radebi i on oko
pomobi bolesnici, koja je imala
zaklopljene obi, икобепо tijelo i
teSko disala.
— Eto, opet be alajbeg, razgo-varam- o
neSto, a ona kao svijeba na
seciju, pa se skotrlja na pod!
Nisam pravo ni vidio, tako je sve to
brzo bilo.
Kroz neko 6etvrt sata povratila se
svijest Fatimi hanumi, all joj je
tijelo bilo tako nemobno, da se nije
mogla prevrnuti s leda na stranu,
niti je mogla rukama i nogama
micati. Kad'je o6i otvorila, svi se
obradovaSe. Njezin pogled bijaSe
tup, i oko joj je polako kretalo po
druZini, dok se nije zadrzalo na
Umihani. Ova je drzala u ruci blstu
maramu i trala materi usta, govo-reb- i:
— Sta je, moja majko, sta ti
bi?
— Budi kod mene! гебе joj mati,
a rijebi su joj bile gotovo nerazum-Ijjv- e,
jer su izgovorene kfoz usta,
koja se nisu mogla otvoriti i
jezikom, koji nije dobio gipkost.
Fatima hanuma se malo po malo
oporavljala. Kroz neko pola sata ili
neSto malo viSe ona je dobila toliko
snage da je mogla govoriti i misliti.
Tada naredi: — Ponesite me u
moju sobu! Htjeli su je prenijeti na
bilimu, all ona nije pristala, no se
pobela pridizati uz pomob prisut-ni- h.
— Povedite me! govoraSe bolnim
glasom I hvataSe se Umihane, koja
se postavila pred nju i rukama
obuhvatila majku ispod ramena,
dok je sluSkinja Saja pridizala
bolesnicu s leda. Tako se Fatima
hanuma teSkom mukom pridigla.
Hajdar alajbeg je otvorio sobna
vrata, kroz koja je izaSIa grupa
celjadi. Mala Zehrija je opet otvori-la
druga vrata, pa u toj sobi polozi-S- e
Fatima hanumu na Sirokoj
mekanoj sebiji, tako da je lezala na
desnoj strani na jastuku. Umihana
je neprestano radila oko svoje
majke. NajviSe bi ona turala hladan
oblog majci u njedra nad srce, dok
je Saja drugim peSkirom, итобе-ni- m
u jabukovo sirbe, trla noge
svoje gospodarice.
Kad -- joj je bilo ргШбпо dobro,
Hajdar alajbeg se povube u svoju
sobu, sjede na svoje mjesto, nabije
svoj dugi jasminov bibuk duhandm
i pri pal i ziSkom. Sav zamiSljen, sa
cestim naborima na celu, on je
teglio'dimove u se, pa ih onda
ispuStao u zrak, koji je mirisao
ruzom i sirbetom. TeSke su ga
misli obuzimale, nije znao rijeSiti
zagonetku, Sto se ispoljila pred
njegovim obima u toj sobi.
— Sta joj bi zaboga? pitao sam
sebe puno puta i nikako nije
mogao nabi odgovora. Humkajubi
kroz nos, nabirubi joS viSe nabo-ran- o
belo i zastavijajubi obi na
raznom posoblju, on je govorio: —. Sta se to dogada u mojoj kubi?
Ovako, dosad, nikad nije bilo..!
Nikad ona nije padala u nesvijest.
Mjesto da se kao majka raduje, Sto
sam kberi naSao dobra, pametna,
ugledna i zgodna momka, jednog
bega i koljenovica, iz jednog
velikog mjesta, eto ona pada u
nesvijest, bim spomenuh Mustaj-bega
LakiSlba iz Mostara.
Tako je on mislio i premiSljao,
puSio i lulu istresivao, belo mrgo-di- o
i otpuhivao bitava dva sata
sjedebi na svojoj Silti i kad god bi
htio lulu istresti malo bi zastao i
promrljao: — Nekakav je Sejtan
doSao u moju kubu, pa hobe da
izvede svoj posao..! Hm... hm..!
XI.
Majcine muke i djevojacki jadi.
Fatima hanuma sve se viSe
oporavljala u svojoj sobi. Sa opo-ravko- m
ona sve viSe promatrala
svoju Umihanu, pobela Je grliti i
kroz suze uzdisati: Moja Umo!
Moja Umo!
Umihana je mislila da to majka
bini za to, Sto je ona dobro pazi i
posluzuje. Kada se Fatima hanuma
dobro oporavila, rekla je Umihani
— Kberi, idi ti sada u mutvak, pa s
brini oko гибка.. Pregledaj tamo, je
li stara nana sve uredila kako treba.
Ima joS sat do rubka. Meni je sada
dobro, i time mozeS ostaviti samu.
— A Sta beS ti, majko, jesti?
— Donesi mi malo borbice i
niSta viSe.
(Nastavit ce se)