000501 |
Previous | 13 of 32 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
"К-Г- ГЖ т Јн,. 11, ~5 з --9 „jf,"
и
POVRATAK SA ZADRSKOM
Mesta oceva gastarbajtera zauzeli su sinovi. Na zalost, sve cesce
su slucajevi da deca uzimaju strano drzavljanstvo, izmedju osta-lo- g da se i posle povratka glavnine porodice u Jugoslaviju osi- - gura most prema inostranstvu.
Prava uvertira za cuveni negotinski va-sa- r, najveci i najraskalasniji u zemlji, bilo
je slavlje koje je nedelju dana ranije pri-redi- o
poznati mladi hirurg Boza Petrovic
u obliznjem selu Dusanovac, a povodom
krstenja sina Bojana. Nekoliko stotina
zvanica dan i noc je slavilo pod velikim
satrom u dvoristu doktorovog tasta Ljube
Sobotica. Gosti su bili prilicno izbirljivi,
stojeiodgovaralo sastavu:lekari,direkto-ri- ,
funkcioneri i — gastarbajteri. Popijeno
je nekoliko desetina flasa viskija sa crnom
etiketom i francuskog konjaka, a citavo
slavlje kostalo je oko 800.000 novih dinara.
Doduse, toliko je dete dobilo na poklon u
gotovom, ali i da nije, ponosnog dedu
Ljubu i babu Ljubinku toliki trosak ne bi
nimalo uzbudio. Poznanici tvrde da oni u
bankama cuvaju ustedevinu vecu od tri
miliona silinga. To je, uz novi stan u Ljub-ljan- i,
i veliku supermodernu kucu koja se
gradi na ocevini, rezultat njihovog petnae-stogodisnje- g
rada u Becu.
— Cu se vratim kuci za godinu-dve- , kaze
Ljuba Sobota. — Dosta sam zaradio.
O parama u banci, naravno, nece mnogo
da govori, ali je jasno da ce one ostati u
Austriji.
U isto vreme, u Becu, seljanke iz Dusa-novc- a
i drugih sela Negotinske krajine,
prihvataju da rade ceo dan kao sluskinje
beckih gospoda za 100 silinga na dan, plus
hrana i spavanje. Jedva stotinak silinga
dnevno vise uspeju da dobiju fizicki rad-ni- ci ili nadnicari u poljoprivredi koji po-sa- o
traze na crno, jer legalnog zaposljava-nj- a
u Austriji vise nema. Sreli smo penzio-nisano- g
pravnika koji u Becu radi kao pro-dava- c
za tezgom, za pet hiljada silinga me-secn- o.
Nemci i kriza
U Burghauzenu, zivopisnoj i prastaroj
palanci na austrijsko-nemack- oj granici,
ima ordinaciju doktor Natasa Prekrasnov,
ali je na njenoj firmi moralo velikim slo-vim- a
da se napise "dr med. Univerziteta
Sarajevo", tek da bi se znalo poreklo titu-l- e.
Doktorka Prekrasnov i jos nekoliko hi-ljada
nasih stomatologa i lekara za dlaku
su izbegli otpustanje i prisilni povratak
kuci, a opstanku je uveliko doprinelo i pri-znavan- je titule. Dva puta nedeljno ordina-ciju
doktorke Prekrasnov ureduje "puc-frau- "
koja je u stvari, "frau Burgermaj-ster"- ,
zena gradonacelnika Burghauzena!
Gospoda smatra da joj 50 maraka hono-rar- a
i te kako popravlja kucni budzet. A
posla inace u Nemackoj bas nema za bira-nj- e.
U Frankfurtu Martin Tadic drzi radnju
za prodaju elektricnih aparata.
— Nemac cim cuje rec kriza, prestaje da
kupuje skupu robu. Nasi bi se ljudi zacu-di- li
kad bi videli koliki procenat ne-mack- ih porodicai jos uvek ima samo crno-be- li televizor. Ja sam morao ovog leta da
otpustim dva radnika, a pitanje je sta ce
biti dalje. Znam ih najmanje tridesetkoji
sada po Frankfurtu jure prijatelje trazeci
deset maraka na zajam, jer vec godinama
nemaju posao. Mozda bih mogao i da se
vratim u Jugoslaviju, ali kako da to ucinim
kad se tamo stalno nesto menja, kad ne
znam sta ce biti sutra? Za sve sto covek
hoce da radi, trazi se desetina kompliko-vani- h
uverenja i dozvola, a stalno ti zavi-ruj- u
u dzep i pokusavaju da izvuku marke.
Dok bih ja usao u tajne i proniknuo u sve
lopovluke — ode moja ustedevina. Niko
ovde nece da se potrudi i pruzi nam pravu
pomoc. Trideset godina pred konzulatom
u Frankfurtu su redovi, svade i neprijatne
scene. Gledaju samo da nam uzmu 50 ili
100 maraka za produzenje pasosa i nista
ih se vise ne tice.
U Miinchenu Boris Bakic uclanio se naj-za- d
u red videnijih trgovaca u cuvenom
kvartu oko zeleznicke stanice. U Svanta-lerstrass- e
79 otvorio je veliku prodavnicu
automobilskih delova, kao zamenu za do-sadasn- ju radnju 3x3 metra. Zamalo da u
trenutku poslovnog trijumfa ostane krat-ki- h rukava. U Beogradu su mu iz auloino-bil- a ukrali pasos, a Nemci su mu objasnili
da sa novim pasosem mora da prode i kroz
novi postupak oko dobijanja boravka i
radne dozvole. A radne dozvole se vise ne
izdaju.
Majstori za mucke
— To je potpuno tacno, kaze dr Ljubisa
Jeflic, pravnik iz Augsburga. — Nc postoji
nikakav zvanican vid pritiska na nase
ljude niti organizovano otpustanje, ali je
cinjenica da u poslednje vreme Nemci
izuzetno insistiraju na postovanju propi-sa- ,
pa se radna dozvola gubi za sitnicu, ili
se ne dobija njen produzetak. Neki ljudi
produzavaju svoje dozvole i na mesec-dv- a
dana. Mora se, medutim, naglasiti da vla-s- ti
te mere preduzimaju iskljucivo prema
onima koji su mnogo puta menjali firmu,
cesto isli na bolovanje, ili pravili nekakve
probleme. Najteze je sa ljudima koji iz-gu- be
posao a stariji su od 40 godina: vise
ga nece u Nemackoj dobiti. Tako sada ima
masa nasih ljudi, rekao bih cak do 30 od-st- o,
koji ne rade, nego primaju pomoc za
nezaposlene, socijalnu pomoc ili zive na
racun zene ili nekogdrugogclana porodi-ce.
Svaka pomoc od drzave je ogranicena,
za nezaposlenost, na primer, najvise do
godinu dana. Ali, nas covek je poznat po
tome sto ume da mucka, pa mnogi jeda-nae- st
meseci izvrdavaju sve ponude biroa
za zaposljavanje, a onda u poslednjem tre-nutku
prihvate kakav bilo posao, koji ce
takode kroz nekoliko meseci uz neki izgo-vo- r
napustiti. Zanimljivo je da su ovim ra-bota- ma
poceli da uce i domacine Nemce.
U dlaku toliko, 30 odsto, racuna se da u
Australiji ima nasih ljudi, koji ne rade,
nego zive od socijalne pomoci. I tamo su
ovim rabotama poceli da uce domoroee.
Ovih nekoliko slika mogu naravno samo
delimicno da predstave zivot nasih ljudi
na takozvanom privremenom radu u ino-stranstvu,
razloge i zelju, da se vrate kuci.
Precizne podatke, po nasim dobrim obica-jim- a,
niko nema. Prema popisu stanovni-stv- a
iz 1981. ukupno su se na radu u ino-stranstvu
nalazila 874.964 lica, od cega
625.000 zaposlenih, a 250.000 clanova poro-dice.
Prema proceni Saveznog biroa za po-slo- ve
zaposljavanja, medutim, u evrop-ski- m
zemljama bilo je pocetkom 1985. go-di- ne
1,013.590 Jugoslovena na privreme-nom
radu i boravku, od cega je 601.340 za-poslenih.
U Birou naglasavaju da je to
ipak samp procena. Jos gore je sa nasim
ljudima u prekomorskim zemljama.
Prema podacima Saveznog zavoda za sta-tistik- u
u Australiji, na primer, ima svega
27.709 Jugoslovena na radu, Australijanci
pominju podatak od oko 170.000, a nasi ise-ljeni- ci
listom tvrde da ih ima najmanje
250.000.
Ipak su vazni
Moglo bi se pomisliti da sve ovo ujedno
i znaci kako Jugoslaviju njeni ljudi "na
privremenom radu u inostranstvu", sto je
izraz najcesce shvacen kao cist eufemi-zam- ,
ne interesuju preterano. Neki put iz-gle- da
i nama u zemlji, a ne samo nasim
radnicima po svetu, da domovinu intere-suju
njihove devize i nista vise.
— Jugoslavia je pokazala izuzetnu mo-raln- u
i politicku brigu prema radnicima
u inostranstvu i pitanju njihovog povratka
— tvrdi Milos Cerovac, pomocnik direk-tor- a
Saveznog biroa za poslove zaposljava-nja.
— To je ocena opsteprihvacena u
Evropi, i medu zemljama koje daju radnu
snagu i kod onih koji takvu radnu snagu
zaposljavaju. Neukusno je sad uporedi-vat- i
ono sto cinimo mi i druge zemlje emi-gracij- e, ali je sigurno da smo mi po brizi
za radnike u inostranstvu daleko ispred
ostalih. Treba naglasiti da je i odnos u
zemlji prema povratnicima u poslednje
vreme znatno izmenjen na bolje i da su
oni sada rado videni, kaze Cerovac.
Povratak kuci poceo je u trenutku kad
jc prestao veliki egzodus: 1974, kad je bio
zacelak krize svetske privrede i nagli pre-stana- k
"gladi" za radnom snagom u indu-strijski- m
zemljama. Izmedu 1975. i 1984.
u zemlju se vralilo oko 600 hiljada nasih
radnika, ne racunajuci clanove njihovih
porodica. Od toga se 480 hiljada ili 80 od-sto
se zaposlilo u drustvenom sektoru pri-vrede.
To je, po Milo§u Cerovcu, najbolji
dokaz da druStvo organizovano i rado pri-hvat- a
povratnike.
Ali, podatak da se ukupan broj nasih
ljudi u inostranstvu nije smanjio i pored
600 hiljada povratnika, iako legalnog za-poSljava- nja
u Zapadnoj Evropi vi£e nema,
ukazuje na jednu novu neprijalnost. Iz-medu
1971. i 1981. broj clanova porodica
nasih radnika u inostranstvu povecao se
za 172 odsto. Zahvaljujuci tome, i ukupan
broj radnika sa jugoslovenskim pasosima
u inostranstvu smanjio se za svega 7 odsto:
mesta oceva zauzeli su sinovi. To, u stvari
i jeste razlog za brigu.
V
,1
,1
t
1
I
,1
-
,1
,1
,1
t1
У
,1
V
V
,1
I1
'
(
y
,1
,1
,1
,1
У
I
I
,1
V
У
,1
V
A
A y
A
(y
I
I
I
,(
A
A
A
A
,(
A
,1
A
A
A
A
A
И
A
y
'
Ocevi i deca
Zaista izgleda na prvi pogled nelogicno
da Evropa u trenutku kad ima 12,5 miliona
nezaposlenih pokazuje izrazito intereso-vanj- e
za asimilaciju druge generacije na-sih
gastarbajtera. To vazi koliko za Sved-sk- u
koja je svoje ranije otvorene asimila-torsk- e
namere sada zamenila fleksibilni-jo- m
politikom, toliko i za Austriju i Nemac-ku- ,
koje su uvek stavljale do znanja stran-cim- a
da su samo privremeno tu, i da jed-no- g
dana moraju ici kuci.
— Razlog je vrlo jednostavan. U zem-ljama
visokog standarda i dalje postoje
prljavi, teski i neprijatni poslovi, koje nji-ho- vi
grdani nece niposto da rade, pa su
deca nasih radnika na privremenom radu
zanimljiva, jer su unapred videna da na-sled- e
takva radna mesta od svojih oceva
— veli Milos Cerovac.
Zato je poslednjih godina primeceno po-veca- no
interesovanje nasih gradana za
prihvatanje drzavljanstva zemalja doma-cina- .
Njima se prikriveno ili sasvim otvo-ren- o
stavlja do znanja da ce promenom
boje pasosa osigurati radno mesto i osta-nak- .
Cesti su slucajevi da neko od clanova
porodice, a najcesce deca, uzimaju strano
drzavljanstvo i zbog zelje da se i posle po-vratka
glavnine porodice u Jugoslaviju
zadrzi siguran most sa inostranstvom. To
nije samo za "zlu ne trebalo" situacije,
nego i iz cisto prakticnih razloga. Savezna
uprava carina ne raspolaze podatkom ko-'lik- o
je stotina hiljada nasih gradana isko-ristil- o
pravo uvoza posle zvanicnog po
I'MvyiPyv'yyyv
vratka u zemlju, ali je Cinjenica da mnogi
to pravo koriste i vise puta, tako Sto se
vrate, pa onda, ponovo odu u inostranstvo
kod dece, gde posle nekoliko godina opet
steknu pravo na povratak i uvoz bez cari-n- e.
Sve je to jos jednostavnije kod povrat-nika
iz prekomorskih zemalja. Interesova-nje
za zivot u zemlji narocito je veliko
medu Jugoslovenima u Australiji. Tamo
je svako ko je bio prosecno vredan i pro-mucur- an
za petnaestak godina uspeo da
dode do kuce i da u meduvremenuotplati
najveci deo kredita. Cak i ako nema nika-kv- u
drugu ustedevinu, sto hiljada dolara,
koliko prosecno vredi kuca u Australiji,
veliki je kapital danasu Jugoslaviji.dovo-lja- n
da se zivi od rente. A jednom dobijeno
australijsko drzavljanstvo nikad se ne gu-bi.
Racuna se da ce povratnika sa zadrSkom
u sledecim godinama biti sve vise. Veliki
broj nasih radnika u inostranstvu ispu-nic- e
minimum od 15 godina za dobijanje
inostrane penzije. A tada zivot u zemlji sa
svetskom penzijom, bez obzira koliko ona
bila postaje primamljiv.
Bez obzira na sve neprijatnosti koje
objektivno donosi zivot u tudini prvoj, pa
i drugoj generaciji, gastarbajteri nemaju
mnogo razloga za brigu: zeli ih i domovina
— koliko zbog moraine obaveze, toliko
zbog deviza i znanja koja su u svetu stekli
— a nerado ih se lisavaju i zemlje koje su
im pruzile gostoprimstvo.
Dusan SEKULIC
"NIN"
Utorak, 12. novembra 1985. god.
4. ЈШ L £r Jf
Imate pravo glasati u predstojecim opcinskim izborima
u Torontu ako:
ste kanadski drzavljanin ili britanski podanik, ukoliko
imate ili cete navrSiti 18 godina zivota do 12. novembra
i ukoliko
— ste bili nastanjeni u Torontu izmedu 3.
septembra i 23. oktobra 1985, ili
— Vi ili Vas supruznik niste nastanjeni u Torontu,
ali iznajmljujete stambeni prostor ili ste vlasnici
zemljista u Torontu.
Ukoliko je Vase ime na spisku glasaca pogreskom
odnosno ne zadovoljavate gore navedenim uvjetima,
nemate pravo glasa.
Ukoliko imate pravo glasa a Vase ime se ne nalazi na
spisku glasaca mozete glasati ako zatrazite glasacko
odobrenje od City Clerka u gradskoj vijecnici ili ako
date svecanu izjavu kod naldezne osobe na mjestu
glasanja na dan glasanja. Morate dokazati identitet.
Ukoliko ste postali kanadski drzavljanin 24. oktobra ili
kasnije, a ispunjavate ostale glasacke uvjete, takoder
mozete traziti glasacko odobrenje ili dati izjavu ako
imate dokaz o drzavljanstvu.
Protiv zakona je:
— glasati ako na to nemate pravo.
— glasati vise puta nego je dozvoljeno.
— glasati u okrugu gdje nemate pravo.
Ako ste osudeni za bilo koji od gorenavedenih
prijestupa, kazna je u iznosu od $2,000 ili do sest
mjeseci zatvora.
Amandman Zakona o opcinskim izborima.
Roy V. Henderson
City Clerk and
Returning Offficer
,i
,
,i
i1
Object Description
| Rating | |
| Title | Nase Novine, December 05, 1985 |
| Language | sr; hr |
| Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
| Date | 1985-10-31 |
| Type | application/pdf |
| Format | text |
| Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
| Identifier | nanod2000271 |
Description
| Title | 000501 |
| OCR text | "К-Г- ГЖ т Јн,. 11, ~5 з --9 „jf," и POVRATAK SA ZADRSKOM Mesta oceva gastarbajtera zauzeli su sinovi. Na zalost, sve cesce su slucajevi da deca uzimaju strano drzavljanstvo, izmedju osta-lo- g da se i posle povratka glavnine porodice u Jugoslaviju osi- - gura most prema inostranstvu. Prava uvertira za cuveni negotinski va-sa- r, najveci i najraskalasniji u zemlji, bilo je slavlje koje je nedelju dana ranije pri-redi- o poznati mladi hirurg Boza Petrovic u obliznjem selu Dusanovac, a povodom krstenja sina Bojana. Nekoliko stotina zvanica dan i noc je slavilo pod velikim satrom u dvoristu doktorovog tasta Ljube Sobotica. Gosti su bili prilicno izbirljivi, stojeiodgovaralo sastavu:lekari,direkto-ri- , funkcioneri i — gastarbajteri. Popijeno je nekoliko desetina flasa viskija sa crnom etiketom i francuskog konjaka, a citavo slavlje kostalo je oko 800.000 novih dinara. Doduse, toliko je dete dobilo na poklon u gotovom, ali i da nije, ponosnog dedu Ljubu i babu Ljubinku toliki trosak ne bi nimalo uzbudio. Poznanici tvrde da oni u bankama cuvaju ustedevinu vecu od tri miliona silinga. To je, uz novi stan u Ljub-ljan- i, i veliku supermodernu kucu koja se gradi na ocevini, rezultat njihovog petnae-stogodisnje- g rada u Becu. — Cu se vratim kuci za godinu-dve- , kaze Ljuba Sobota. — Dosta sam zaradio. O parama u banci, naravno, nece mnogo da govori, ali je jasno da ce one ostati u Austriji. U isto vreme, u Becu, seljanke iz Dusa-novc- a i drugih sela Negotinske krajine, prihvataju da rade ceo dan kao sluskinje beckih gospoda za 100 silinga na dan, plus hrana i spavanje. Jedva stotinak silinga dnevno vise uspeju da dobiju fizicki rad-ni- ci ili nadnicari u poljoprivredi koji po-sa- o traze na crno, jer legalnog zaposljava-nj- a u Austriji vise nema. Sreli smo penzio-nisano- g pravnika koji u Becu radi kao pro-dava- c za tezgom, za pet hiljada silinga me-secn- o. Nemci i kriza U Burghauzenu, zivopisnoj i prastaroj palanci na austrijsko-nemack- oj granici, ima ordinaciju doktor Natasa Prekrasnov, ali je na njenoj firmi moralo velikim slo-vim- a da se napise "dr med. Univerziteta Sarajevo", tek da bi se znalo poreklo titu-l- e. Doktorka Prekrasnov i jos nekoliko hi-ljada nasih stomatologa i lekara za dlaku su izbegli otpustanje i prisilni povratak kuci, a opstanku je uveliko doprinelo i pri-znavan- je titule. Dva puta nedeljno ordina-ciju doktorke Prekrasnov ureduje "puc-frau- " koja je u stvari, "frau Burgermaj-ster"- , zena gradonacelnika Burghauzena! Gospoda smatra da joj 50 maraka hono-rar- a i te kako popravlja kucni budzet. A posla inace u Nemackoj bas nema za bira-nj- e. U Frankfurtu Martin Tadic drzi radnju za prodaju elektricnih aparata. — Nemac cim cuje rec kriza, prestaje da kupuje skupu robu. Nasi bi se ljudi zacu-di- li kad bi videli koliki procenat ne-mack- ih porodicai jos uvek ima samo crno-be- li televizor. Ja sam morao ovog leta da otpustim dva radnika, a pitanje je sta ce biti dalje. Znam ih najmanje tridesetkoji sada po Frankfurtu jure prijatelje trazeci deset maraka na zajam, jer vec godinama nemaju posao. Mozda bih mogao i da se vratim u Jugoslaviju, ali kako da to ucinim kad se tamo stalno nesto menja, kad ne znam sta ce biti sutra? Za sve sto covek hoce da radi, trazi se desetina kompliko-vani- h uverenja i dozvola, a stalno ti zavi-ruj- u u dzep i pokusavaju da izvuku marke. Dok bih ja usao u tajne i proniknuo u sve lopovluke — ode moja ustedevina. Niko ovde nece da se potrudi i pruzi nam pravu pomoc. Trideset godina pred konzulatom u Frankfurtu su redovi, svade i neprijatne scene. Gledaju samo da nam uzmu 50 ili 100 maraka za produzenje pasosa i nista ih se vise ne tice. U Miinchenu Boris Bakic uclanio se naj-za- d u red videnijih trgovaca u cuvenom kvartu oko zeleznicke stanice. U Svanta-lerstrass- e 79 otvorio je veliku prodavnicu automobilskih delova, kao zamenu za do-sadasn- ju radnju 3x3 metra. Zamalo da u trenutku poslovnog trijumfa ostane krat-ki- h rukava. U Beogradu su mu iz auloino-bil- a ukrali pasos, a Nemci su mu objasnili da sa novim pasosem mora da prode i kroz novi postupak oko dobijanja boravka i radne dozvole. A radne dozvole se vise ne izdaju. Majstori za mucke — To je potpuno tacno, kaze dr Ljubisa Jeflic, pravnik iz Augsburga. — Nc postoji nikakav zvanican vid pritiska na nase ljude niti organizovano otpustanje, ali je cinjenica da u poslednje vreme Nemci izuzetno insistiraju na postovanju propi-sa- , pa se radna dozvola gubi za sitnicu, ili se ne dobija njen produzetak. Neki ljudi produzavaju svoje dozvole i na mesec-dv- a dana. Mora se, medutim, naglasiti da vla-s- ti te mere preduzimaju iskljucivo prema onima koji su mnogo puta menjali firmu, cesto isli na bolovanje, ili pravili nekakve probleme. Najteze je sa ljudima koji iz-gu- be posao a stariji su od 40 godina: vise ga nece u Nemackoj dobiti. Tako sada ima masa nasih ljudi, rekao bih cak do 30 od-st- o, koji ne rade, nego primaju pomoc za nezaposlene, socijalnu pomoc ili zive na racun zene ili nekogdrugogclana porodi-ce. Svaka pomoc od drzave je ogranicena, za nezaposlenost, na primer, najvise do godinu dana. Ali, nas covek je poznat po tome sto ume da mucka, pa mnogi jeda-nae- st meseci izvrdavaju sve ponude biroa za zaposljavanje, a onda u poslednjem tre-nutku prihvate kakav bilo posao, koji ce takode kroz nekoliko meseci uz neki izgo-vo- r napustiti. Zanimljivo je da su ovim ra-bota- ma poceli da uce i domacine Nemce. U dlaku toliko, 30 odsto, racuna se da u Australiji ima nasih ljudi, koji ne rade, nego zive od socijalne pomoci. I tamo su ovim rabotama poceli da uce domoroee. Ovih nekoliko slika mogu naravno samo delimicno da predstave zivot nasih ljudi na takozvanom privremenom radu u ino-stranstvu, razloge i zelju, da se vrate kuci. Precizne podatke, po nasim dobrim obica-jim- a, niko nema. Prema popisu stanovni-stv- a iz 1981. ukupno su se na radu u ino-stranstvu nalazila 874.964 lica, od cega 625.000 zaposlenih, a 250.000 clanova poro-dice. Prema proceni Saveznog biroa za po-slo- ve zaposljavanja, medutim, u evrop-ski- m zemljama bilo je pocetkom 1985. go-di- ne 1,013.590 Jugoslovena na privreme-nom radu i boravku, od cega je 601.340 za-poslenih. U Birou naglasavaju da je to ipak samp procena. Jos gore je sa nasim ljudima u prekomorskim zemljama. Prema podacima Saveznog zavoda za sta-tistik- u u Australiji, na primer, ima svega 27.709 Jugoslovena na radu, Australijanci pominju podatak od oko 170.000, a nasi ise-ljeni- ci listom tvrde da ih ima najmanje 250.000. Ipak su vazni Moglo bi se pomisliti da sve ovo ujedno i znaci kako Jugoslaviju njeni ljudi "na privremenom radu u inostranstvu", sto je izraz najcesce shvacen kao cist eufemi-zam- , ne interesuju preterano. Neki put iz-gle- da i nama u zemlji, a ne samo nasim radnicima po svetu, da domovinu intere-suju njihove devize i nista vise. — Jugoslavia je pokazala izuzetnu mo-raln- u i politicku brigu prema radnicima u inostranstvu i pitanju njihovog povratka — tvrdi Milos Cerovac, pomocnik direk-tor- a Saveznog biroa za poslove zaposljava-nja. — To je ocena opsteprihvacena u Evropi, i medu zemljama koje daju radnu snagu i kod onih koji takvu radnu snagu zaposljavaju. Neukusno je sad uporedi-vat- i ono sto cinimo mi i druge zemlje emi-gracij- e, ali je sigurno da smo mi po brizi za radnike u inostranstvu daleko ispred ostalih. Treba naglasiti da je i odnos u zemlji prema povratnicima u poslednje vreme znatno izmenjen na bolje i da su oni sada rado videni, kaze Cerovac. Povratak kuci poceo je u trenutku kad jc prestao veliki egzodus: 1974, kad je bio zacelak krize svetske privrede i nagli pre-stana- k "gladi" za radnom snagom u indu-strijski- m zemljama. Izmedu 1975. i 1984. u zemlju se vralilo oko 600 hiljada nasih radnika, ne racunajuci clanove njihovih porodica. Od toga se 480 hiljada ili 80 od-sto se zaposlilo u drustvenom sektoru pri-vrede. To je, po Milo§u Cerovcu, najbolji dokaz da druStvo organizovano i rado pri-hvat- a povratnike. Ali, podatak da se ukupan broj nasih ljudi u inostranstvu nije smanjio i pored 600 hiljada povratnika, iako legalnog za-poSljava- nja u Zapadnoj Evropi vi£e nema, ukazuje na jednu novu neprijalnost. Iz-medu 1971. i 1981. broj clanova porodica nasih radnika u inostranstvu povecao se za 172 odsto. Zahvaljujuci tome, i ukupan broj radnika sa jugoslovenskim pasosima u inostranstvu smanjio se za svega 7 odsto: mesta oceva zauzeli su sinovi. To, u stvari i jeste razlog za brigu. V ,1 ,1 t 1 I ,1 - ,1 ,1 ,1 t1 У ,1 V V ,1 I1 ' ( y ,1 ,1 ,1 ,1 У I I ,1 V У ,1 V A A y A (y I I I ,( A A A A ,( A ,1 A A A A A И A y ' Ocevi i deca Zaista izgleda na prvi pogled nelogicno da Evropa u trenutku kad ima 12,5 miliona nezaposlenih pokazuje izrazito intereso-vanj- e za asimilaciju druge generacije na-sih gastarbajtera. To vazi koliko za Sved-sk- u koja je svoje ranije otvorene asimila-torsk- e namere sada zamenila fleksibilni-jo- m politikom, toliko i za Austriju i Nemac-ku- , koje su uvek stavljale do znanja stran-cim- a da su samo privremeno tu, i da jed-no- g dana moraju ici kuci. — Razlog je vrlo jednostavan. U zem-ljama visokog standarda i dalje postoje prljavi, teski i neprijatni poslovi, koje nji-ho- vi grdani nece niposto da rade, pa su deca nasih radnika na privremenom radu zanimljiva, jer su unapred videna da na-sled- e takva radna mesta od svojih oceva — veli Milos Cerovac. Zato je poslednjih godina primeceno po-veca- no interesovanje nasih gradana za prihvatanje drzavljanstva zemalja doma-cina- . Njima se prikriveno ili sasvim otvo-ren- o stavlja do znanja da ce promenom boje pasosa osigurati radno mesto i osta-nak- . Cesti su slucajevi da neko od clanova porodice, a najcesce deca, uzimaju strano drzavljanstvo i zbog zelje da se i posle po-vratka glavnine porodice u Jugoslaviju zadrzi siguran most sa inostranstvom. To nije samo za "zlu ne trebalo" situacije, nego i iz cisto prakticnih razloga. Savezna uprava carina ne raspolaze podatkom ko-'lik- o je stotina hiljada nasih gradana isko-ristil- o pravo uvoza posle zvanicnog po I'MvyiPyv'yyyv vratka u zemlju, ali je Cinjenica da mnogi to pravo koriste i vise puta, tako Sto se vrate, pa onda, ponovo odu u inostranstvo kod dece, gde posle nekoliko godina opet steknu pravo na povratak i uvoz bez cari-n- e. Sve je to jos jednostavnije kod povrat-nika iz prekomorskih zemalja. Interesova-nje za zivot u zemlji narocito je veliko medu Jugoslovenima u Australiji. Tamo je svako ko je bio prosecno vredan i pro-mucur- an za petnaestak godina uspeo da dode do kuce i da u meduvremenuotplati najveci deo kredita. Cak i ako nema nika-kv- u drugu ustedevinu, sto hiljada dolara, koliko prosecno vredi kuca u Australiji, veliki je kapital danasu Jugoslaviji.dovo-lja- n da se zivi od rente. A jednom dobijeno australijsko drzavljanstvo nikad se ne gu-bi. Racuna se da ce povratnika sa zadrSkom u sledecim godinama biti sve vise. Veliki broj nasih radnika u inostranstvu ispu-nic- e minimum od 15 godina za dobijanje inostrane penzije. A tada zivot u zemlji sa svetskom penzijom, bez obzira koliko ona bila postaje primamljiv. Bez obzira na sve neprijatnosti koje objektivno donosi zivot u tudini prvoj, pa i drugoj generaciji, gastarbajteri nemaju mnogo razloga za brigu: zeli ih i domovina — koliko zbog moraine obaveze, toliko zbog deviza i znanja koja su u svetu stekli — a nerado ih se lisavaju i zemlje koje su im pruzile gostoprimstvo. Dusan SEKULIC "NIN" Utorak, 12. novembra 1985. god. 4. ЈШ L £r Jf Imate pravo glasati u predstojecim opcinskim izborima u Torontu ako: ste kanadski drzavljanin ili britanski podanik, ukoliko imate ili cete navrSiti 18 godina zivota do 12. novembra i ukoliko — ste bili nastanjeni u Torontu izmedu 3. septembra i 23. oktobra 1985, ili — Vi ili Vas supruznik niste nastanjeni u Torontu, ali iznajmljujete stambeni prostor ili ste vlasnici zemljista u Torontu. Ukoliko je Vase ime na spisku glasaca pogreskom odnosno ne zadovoljavate gore navedenim uvjetima, nemate pravo glasa. Ukoliko imate pravo glasa a Vase ime se ne nalazi na spisku glasaca mozete glasati ako zatrazite glasacko odobrenje od City Clerka u gradskoj vijecnici ili ako date svecanu izjavu kod naldezne osobe na mjestu glasanja na dan glasanja. Morate dokazati identitet. Ukoliko ste postali kanadski drzavljanin 24. oktobra ili kasnije, a ispunjavate ostale glasacke uvjete, takoder mozete traziti glasacko odobrenje ili dati izjavu ako imate dokaz o drzavljanstvu. Protiv zakona je: — glasati ako na to nemate pravo. — glasati vise puta nego je dozvoljeno. — glasati u okrugu gdje nemate pravo. Ako ste osudeni za bilo koji od gorenavedenih prijestupa, kazna je u iznosu od $2,000 ili do sest mjeseci zatvora. Amandman Zakona o opcinskim izborima. Roy V. Henderson City Clerk and Returning Offficer ,i , ,i i1 |
Tags
Comments
Post a Comment for 000501
