Nase Novine, June 07, 1978

              u,,.
By Philip S. Foner
Professor of History, Lincoln University,
- Pennsylvania
As American as apple pie, May Day was
started in the United States during the fierce
struggleforthe8-hourworkday.Now,asU.- S.
trade unionists revive the struggle for a shor-ter
work. week there is renewed interest in
labor's traditional holiday. The following two
part. article by the noted labor historian,
Philip S. Foner, Profossor of History at Lin-coln
University (Pa.) was prepared for the
1978 United Labor and People's May Day
committee.
m'l
Not enough people in the United States
know that May Day, the day on which world
labor demonstrates annually, originated in
this country. Yet the idea of May Day as the
international day of working class solidarity,
was born in the United States.
May Day is linked inextrably with the
battle for the eight-ho- ur work day. The
. eight-ho- ur work day was a major slogan of
the posf-Civ- il War American labor
movement.-Th- e struggle for the eight-hou- r
wor day began in the 1860s and produced
some results. Six states adopted eight-hou- r
work laws by 1867. A number of city councils
enacted ordinances extending the eight-hou- r
work day to their public employees. In June,
1868, Congress enacted the first eight-ho- ur
work4aw in American history, granting the
eight-ho- ur work day to government
employees.
These laws, however, were ineffectual.
The state laws did not provide any means of
enforcement, and the federal law was subject
fsoecsuurcehthve'a'erigiert-dho.uin-rterprewtaotirokndsaythfaotriat ldl id not t,
workeYs who were supposed to be covered. ,
Wages of federal workers were reduced as '
the shorter work day was put into effect, and
the government took the position that the
eight-ho- ur work law did not affect
contractors on government jobs. State
measures also were emasculated by the
insertion of nullifying clauses. The Illinois
law, for example, was to be effective only
where there was "no special contract to the
contrary". After the passage of these laws
employers informed (heir workers that only
those who signed contracts agreeing to work
longer hours could retain their jobs. Finally,
with the onset of the 1873 panic, even the
eight-ho- ur work day gained by workers
through strikes was swept away.
Late in the depression years, however,
the eight-hou- r' movement revived. This time
the Labor Standard, published in Paterson,
New Jersey, by J. P. McDonnell, who had
been associated with Karl Marx and the
First. International in Europe, spearheaded
the drive. On July 21, 1878, the Labor
Standard published the song "Eight Hours",
which quickly became the official song of
the reyived eight-hou- r movement. It went in
part:
We mean to make things over, we are tired
of toil for naught; _ hWoiuthr bfoarretheonuoguhgth; to- live upon, and never an
We want to feel the sunshine, and we want
to smell the flowers;
We are sure'that God has will'd it, and we
mean to have eight hours.
We're summoning our forces from the
shipyard, shop and mill.
c- - Chorus.
Eight bourse for work, eight hours for rest,
eight hours for what we will!
Eight hours for work, eight hours for res't,
eight hours for what we will!
r
In the early 1880's emphasis in the
struggle forthe eight-hou- r work day was
still on legislative action. But it soon became
' obvious that if labor was to secure the
shorter working day it would have Jo achieve
it by its own power, by its ability to stop
work ahplants whose employers refused to
grant the eight-hou- r, work day. At its 1884
convention, the Federation of Organized
Trades and Labor Unions of the United
States and Canada (organized in 1881 and
changing its name in 1886 to American
Federation oLLaborfjadopted an historic
resolution which asserted that "eight hours
shall constitute a legal day's labor from and
after May 1, 1886, and that we recommend
to labor organizations throughout this
district that they so direct their laws as to
conform to thisjesolution". The following
year the Federation repeated that an eight-ho- ur
system was to go into effect on May
1, 1886.
In the months prior to May 7, 1886,
thousands of workers, skilled and unskilled
men and women, Black and white, native
and immigrant, organized and unorganized,
members of the Knights of Labor and of the
Federation, were drawn into the struggle for
the shorter working day. "There is an eight-ho- ur
agitation everywhere", John Swinton's
Paper, a leading labor weekly, reported in
mid-Apr- il, 1886: By that time almost a
quarter of a million industrial workers were
involved in the movement, and so powerful
was the upsurge that about 30,000 workers
had already been granted a nine or eight-ho- ur
work day. '
On May First, 1886, over 20,000 workers
gathered in New York's Union Square to hear
leading trade unionists and those friendly to
labor advance the demand for the eight-ho- ur work day. Thousands of other workers in the
city had turned out for the eight-hou- r work
dayУ.1п' Chicago alonep400, 000 workers went
outrand more than 45,000 were granted
a shorter working day without striking. A
Chicago paper reported that "no smoke
curled, up from the tall chimneys of the
factories and mills and things had assumed
a Sabbath-lik- e appearance".
Chicago was the main center of the
agitation fon'a shorter day, and it was in this
city that the event took place that Is always
, associated with, the origin of May Day. On
the night of May 4, 1886, a bomb was thrown
into „a group of police who had began to
disperse a small crowd of workingmen at a
protest meeting in Haymarket Square on
Chicago's West Side. One policeman was
killed instantly, and several others died later
of their wounds. The police opened fire,
and before the Haymarket massacre ended,
several workers were killed and hundreds
wounded. . Hysteria swept the city and the nation.
Eight anarchists, leaders of the movement
for the eight-hou- r work day, were Indicted,
although there was no evidence linking them
with the bomb-throwin- g. They were tried and
convicted on the basis of their opinions.
Four were hanged on November 11, 1887 —
Albert R. Parsons, August Spies, George
Engel, and Adolph Fischer. A fifth, Louis
Lingg, was probably killed, by police while
in his celj,- - The others were sentenced to
Imprisonment.
The, Haymarket Affair and the general
employers counter-offensiv- e following May
1, 1886, halted but did not end the struggle
for the eight-ho- ur work day. At its 1888
convention, the A.F. of L. decided that all
efforts of organized labor should be directed,
toward implementation of the eight-hou- r
work day on May 1, 1890.
The setting aside of May First as the day
for the struggle for the eight-ho- ur work day
was picked up by the labor movement in
Europe and other countries, and by 1890, the first of May was being celebrated as labor's day In many countries in addition
to the United States. But it originated in this
country, and is one of American labor's
proudest contributions to the world labor
movement. .
i 1Ш
m№
Ш
I
1
WM
iA "'
H1"ff'
---v
Ш
j+r
m
""!?Y ,£.
mlim
rm
m
ш
ffiWZ
шт
' ft "SL 1. .
iMmi
yv
&№
tfXtf'&tS'&'X
W4(
Wjf£
'пкл.г:': +;СЛ'М
Џ
mbwS%h,,,
Vt
%.£% С ml W J. fc ' : ;етшг№ '-- a. Aywa
Vj
'Јтаи
im
$-А-Л 'ilh ЧJ%лЛiiЈtГ1а)Љ1 A
m%uШm ?4
"y јЉ
K i l Hi,.
rf-- Ч -- "
v
Р&И££М1£жзд
,и
h
Ш&
l.sf.
r
President Grant's proclamation reaffirming 8 hour day with no cut In pay for federal workers.
1
I
II
Pravo na rad je pravo na iivot. Onaj tko pronadeis vol fad, prona§ao je
sebe I smisao svojega iivota. Rad podstfde misli i oplemenjuje, jer stvara-nj- e je zadovoljstvo; on nikad nije nutda, kao Sto se desto ieli re6i (to je
proizi$lo Iz klasnlh shva6anja I odnosa prema radu) ve6 najvitalnlja potreba
I duha I tijela. Volter (Voltaire) kaie da nas osoacfa triju velikih zala:
dosade, poroka-- l oskudice, a Tolstoj da je oslobadanf&sama sebe od rada
— zlodin.
Povijest dovjedanstva zapravo i nije drugo do{povfjest rada. Covjek
sebi nije nikad dozvollo mogudnost trajnije pasivnqstl, jer jedoza njega
ve6a muka i nezadovoljstvo od najmukotrpnijeg rada. Dani ispunjeni
radom su Jedlnl pravi dani kad 6ovjek zaista livi punlnom sv'ojeg bl6a,- - kad
potpuno otkriva ispoznaje sebe. Geteje rekao: "Uvijek sam dosta mlad da
neSto uradim".
Pjesnici su tu istinu uvijek duboko osjedali.v.Zato su кгот cijelu
povijest knjiievnosti uvijek bill skloniji opjevavanju iivota ispunjenog
radom, rego iivota udokoliti. Primjeri bi se mogli nabrajati od prvlh zaplsa
na babilonsklm glinenim plodicama, pa do na$ih suvremenika, $to
prlllkom nije тодибе.
Namjera nam je da u ovom izboru predstavimo nekoliko
pjesnika naSih naroda kojl su svoje djelo posvetili redu.
t Pjesnici naSth naroda su, kao malp kojl u svqjim opjevclma tako
6esto posezall za tematlkom rada. Ta sedlhjenica trebajumaditi; uvjetovala
jujeprlje svega kontlnuirana socijalna ugnfetenost i obespravljenost naSih
naroda, a zatim, na§i su pjesnici mahom potjecali porodlca I sredina koje
su se izdriavale mukotrpnlm radom, Hi su pak sami bill radnlci.
Pjesma covjeka bez
posla
Miroslav KRLEZA:
Ogromna pitanja teku oko mene danas, ko mutnc
jesenje vode, ko maglcna blntna jutra.
l j,i so ra.sluccm danas po ullcama svim
I tako ko poplava teCcm, protjefiem i pjevam
o sef[ danas, ko voda sto teCe slijcpa u Jtoritu
blatnom, ogromna, opasna, tamna.
Kroz gradove tedem, kroz daljine, i nosim scbc u scbi
i, valjam krvave slutnjc,
snove ko stare neboskloho prazne, trulc
pokojne lazi,
ko dvopapkaj £vacem vrijeme na svom vlastltom
grobu
i tefcem tako po zakonu svoje krvl po praznim
njedrima svojim, kao pod maglcnim ncbom,
ponirem, rujem, tonem, promifiem, valjam se,
pjevam: smolavo, gusto, crno, ko usircna krv.
Utjcfcu u mene snage iz starih ranjavlh
i tako topte, pitanja danas, ko poplave, striiva i tmiria;
nabrekli stlhovi Sume, krvavo Sume, ko pijani kucaj
blla, glavpbolna zvonjavnmozga i pasji preblti jauk.
Prolazim tako pod odsjajima blijedlm pllnskih
svjetiljaka
i ulicp тгабпе punim ko kovfiege pogrebne prazne
kretnjama svpjim, -- dlsanjom .svojim I' sjonorr . svog
febrilnog lika,
i tako svjetlucam" jadno fosforpm pogleda nijcmog,
'ko ranjena riba u tmini mraCnoga dana,
a sve je mutno ko staklo sklopljenog okna i svg je
, , prazno ko ullca mrtvoga grada,
I sve Je tvrdo ko tuda'zabfta vrata 1 crno ko cetlri
posljednje daske.
%--' i I. Wp
J?".', 'Y
7V
,'
rad
tele
ovom
samo
iz
krpe,
rana,
Pies ma i iub'or. To 6e bltl svliet bez konca!
Gle, posljanl IznikoSe. Samonlkll dospijeSe,
Na suncu klasje zvoni. tjljeb u titraju zvijezde.
U hvalospjevu zemljl misli postaju krv,
a krv postaje radost i zanos I stvarnost,
i svaki osmijeh zadet u cvijetu, u maju,
u beskraju I nedogledu otlcanja,
sjeme je iivot I vjedno naSe i&dekivanje
u vjednom kretanju svijeta...
Gledamo u prevazldene klice sunca
i raduje nas jedno dugo sazrijevanje,
all I jedno drugo predugo nestrpljenje;
na oStricama svitanja tu je s nama.
Radamo se bez predrasuda dudni,
hodamo svijetlim stazama u mraku,
kao opdinjenl zalaskom bljede,
ispitani svlm pitanjima vjere I tajni,
izgladani odgovorom savjesti,
kao uzdignutl biserjem vlastitog truda,
a dolazimo ovdje da se zanimamo dutanjem,
radujemo Imanjem I ponosimo gnu$anjem.
Pjesma I iubor. To 6e bltl svijet bez konca.
Gle, posijani iznlkoSe. Samonikli dospijeSe,
tako da je sav svijet u svijetlu maja.,1
Daniel Pixiades
VIN.TETA: D. STOJANOVICA - S1FA
Кобо КАСШ
BEKACl DUVANA
Na hladnom kantaru tu6em ga mere,
a moze li da se izmeri lako
nas duvan — naSa-muka- , nas slani znojl
Od l&mne zore u jutrima letnjim
do kasno doba u ve£eri zlmske
onpohlBprujjpf jaimyu Јдддц јхц$а , . ,„,
i zqoj, i kRv i snagu nam,celu, ,,
i zutu go§6u u grudi nam nosi.
t
U jutrima rosnlm, u zorama svezim ч
pognuti, umorni, po poijima rpdnlm
oSamudcni mi ga beremo.
List pc list kidaj, list po list nizi,
list po list prevrci, pritlskuj,
list po list.nezno I tu2no sreduj,
i dugu od niza kapljica znoja
i nadu s kletvama 1 zelenim jadom . s tvrdim pogledom u o6ima mutnim
po r.eznom Ибби zlatno2utom
Korku pridu o(kletom Sivotu
i nanizl bezglasnu, a tako jasnu.
Oton ZUPANClC
PJESMA KOVACA
Mi. £to nas kovafia ima, kovat ce'mo svi,
kovat demo svoja srca, kovat znaCaj svoj,
kako nam zvuCe duSe, sluSat demo mi —
ZaSto?
Foci cekidem s2 mpzda oglasi nam poj
srca, £to je skovano od bronce,
pjevat ce nam, zvati kao zvonce
da skupimo se oko njega radosp.L
Syl: — crni rudari iz Idrije i Trbovlja,
s topionica Gorenjske, iz Kaple i Borovlja;
od Nabreztne bijeli kamenari,
devinski opaljeni ribari,
napola-gol- i nosa5i iz trScanske luke — fceta, kao da' je kiparu pobjegla netom ispod dlijeta —
vi, zgrbljeni tkafii od razboja, strojari
smradni, zavitl u vonj oStre tvari,
i vi, fito meljete.kruh, mlinari, -- - zidari iz Ren6e, genviSki stolarip Solkanci,
'drvari iz §ume i vi, §to treset vozite. Izanei,
selja&e. ti £to oreS i slozno s volom radiS,
Stajerski rudaru, ti §to nas vinom sladiS,
I ti. olovom trovani, ugaslog oka slagaru
i ti. sto mirnou vir gleda§, savinjski splavarju,.
Vipavce brbljivi, zami§ljem bri§ki'k'oionu,
svi vi Sto poznajete na okovima sponu,
vi Sto brifcno sagnuti naprijed gledate'more,'
brodari, ladu u nove usmjerite zore . . .
DobriSa CESARIC
ш ШШж
VINJETA : A. JEREMICA CIBETA
Onoga dana dogradismo krov,
Visok i pristao.
Pala je ki§a i polila krov:
On je blistao.
Oprasmo ruke. Sjedosmo ruCat.
A pri objedu
Pogledasmo 6esto na blistav krov —
Na naSu pobjedu.
ч
—
I1
1
fl
B
JB
STROFEZARADNIKE
(Zemljacima na poslu negde u tudini)
Imam drugove, imaju najcrnjl posao. m
To su bogovl, pobunjena bra6a;
Zemaljska krv Slknula vlsoko, 1
Crna nas ptica §
Preseca. в
U gradove, u neiscrpne vatre, 1
Sllva se radno vreme. fj
Prvl put ti kaiem, ljubavi, n
Crna nas ptlca
' , Preseca. -- B
Dragan Kolundflja §
(Iz zblrke Ostavljeno svetlo, Nollt, Beograd 1977)
Govore6i na nedavnom banketu
American Enterprise lnstitute-a- ,
biv§i predsjednik Gerald R. Ford je
rekao: "Mi smo u opasnosti stva-ran- ja
jedne sasma nove klase u
Americi ... siromaha srednje klase,
osoba koje su prisiljene uzeti
druge poslove, zapasti duboko u
dugovinu ili Skrtariti na svakom
dolaru". n
O ovoj primjedbi bivSeg pred-sjedni- ka
bilo je komentara u gra-dansk- oj
§tampi, ali kao Sto je
uvijek slucaj kad se govori o sred-nj- oj
klasi, umjesto bistrenja poj-mo- va
imamo zamagljivanje.
Raspravljaju6i o primjedbi biv-
Seg predsjednika, jedan od komen-tator- a
je priznao da "kadagod se u
Sjedinjenim Drzavama govori o
srednjoj klasi, tu se, naravno,
naide na problem definicije". To je
neizbjezivo, jer se k torn pitanju
prilazi s pogreSne to6ke glediSta.
Komentator veli da prosjefcna
ameridka obitelj ima prihod ili
dohodak od neSto preko $15.000
godiSnje. Medutim, tu je jako
mnogo osoba koje zaraduju dva, pa
6ak i tri puta toliko, a imaju poteS-ko6- a
da povezu kraj s krajem u
siudaju teSke boiesti, rastude sta-nari- ne
ili poreza na imanje, i
teSkog tereta viSe'g Skolbvanja
djece, veli taj novinar.
Po njegovom tuma6enju, miliju-- ni
obitelji s dohodkom od $20.000
do $40.000 mogle bi se smatrati po
definiciji gosp. Forda kao.siromasi
srednje klase, koji su prisiljeni
uzeti drugi po~sao,;zapasti duboko
o u augovinu бкгшгш па svaKom,
dolaru, da bi mogli povezati kraj s
krajem.
Ovakovo tuma6enje vodi samo u
cor-soka- k. Proturje6nosti su o6i-gled- ne,
a ne moze se drugo ni
o6ekivati kad se klasni polozaj
pokuSava odrediti po fjtohotku. Do
ovakove ka§e neminovno dolazi
kad se u istu torbu trpa tvornifckog
radnika, rudara, elektri6ara, plum-ber- a,
zidara itd., zajedno s profe-sionalci- ma
poput advokata, Iije6ni- -
ka, apotekara, profesora, znanstve-nik- a
itd.
Akoprem ima visoko kvalificira-ni- h
radnika koji zaraduju priblizno
koliko i nekoji profesionalci nize
kategorije, to nikako ne zna6i da
oni spadaju u istu klasu. Katkada
se desi da neki poslodavac, s jed- - a nog ili drugog razloga u vodenju
B svoga poduze6a, zaradi manje
nego nekoji radnici koje uposluje.
To ipak ne zna6i da oni spadaju u -
ta istu klasu.
Klasne oznake
Klasna pripadnost moze se odre-diti
jedino po odnosima pojedinaca
prema sredstvima proizvodnje i
raspodjele. Oni koji posjeduju ta
sredstva — tvomice, rudnike, ze-Ijezn- ice
i ostala prijevozna sred-stva,
koji kontroliraju banke, velike
trgovine, agrikulturu i ostala priv-red-na
poduzeda, i za-- proizvodnju
razne robe uposluju radnike nadni-баг- е,
sa6injavaju klasu koju su
sociolozi ozna6ili kapitalisti6kom,
to jest klasom koja raspolaze s
kapjtalom i iskoriscuje ga za stica-nj- e
profita.
Klasa koja ne posjeduje sredstva
proizvodnje i raspodjele, ve6 jedino
radnu snagu — umnu i fizifiku — i
koja je za svoj zivotni opstanak
prisiljena prodavati tu snagu onima
koji ma je potrebna da bi svoje tvor-nic- e,
rudnike i ostala sredstva
mogli iskoristiti za proizvodnju
%
robe i sticanje profita, poznata je u
socioloziji kao radni6ka. Da su
interesi ovih dviju klasa oprefini i
nepomirljivi, to je o6igledno u sva-kidaSnj- em zivotu. Kao izraziti prim-je- r
moze posluziti гибпа borba koja
se proslih nekoliko mjeseci vodila
izmedu rudara i vlasnika ugljokopa
u Sjedinjenim Drzavama. To je ono
Sto sociologija smatra kao klasnu
borbu.
Gdje je onda srednja klasa i tko
ju sa6injava? Samo po sebi je
razumljivo da to mora biti ona
klasa koja zauzimlje polozaj izme-du
radnifike i kapitalisti6ke, jer
kako bi inace mogla biti огпабепа
kao s'rednja? Tu klasu sa6injavaju u
glavnom profesionalci raznih kate-gori- ja
— Iije6nici, apotekari, advo-katjsuc- i,
profesori, znanstvenici,
inzenjeri, mali trgovci, mali podu-zetnic- i,
vi§i drzavni cinovnici itd.
To je dakle onaj drustveni sloj koji
nije primoran da za svoj zivotni
opstanak prodaje kapitalistima
svoju radnu snagu, akoprem danas
veliki broj znanstvenika, inzenjera i
tehnicara ne mogu vise biti neovis-n- i
od klase koja posjeduje ili kon-troli- ra sredstva proizvodnje i ras-podjele.
Brojcana snaga
Prema sluzbenoj statistici fede- rate vlade, uposlena radna snaga
Sjedinjenih Drzava broji oko 90
milijuna ljudi. Prema izvjeStaju
unijskog (sindikalnog) pokreta tu
je joS kojih desetak milijuna bes-posleni- h.
Umirovljenjh radnika ima
preko 20 milijuna. Ne габипајиб'1
milijune drugih na drzavnoj potpori
(welfare), tu je najmanje 120 mili-juna
pripadnika radnidke klase.
zene sa6injavaju oko 40 posto
radne snage zemlje. Moramo do6i
do zakljudka da pripadnika radnic-k- e
klase zajedno sa zenama i
djecom ima oko 200 milijuna. Kad
setaj broj odbije od ukupnog broja
pu6anstva od kojih 230 milijuna,
onda je jasno da radni6ka klasa
sacinjava veliku vedinu pu6anstva i
da bi prema tome trebala imati
odlucujudu пјеб u upravljanju zem-Ijo- m.
Od kojih tridesetak milijuna
pucanstva koje sa6injava srednja i
kapitalisticka klasa, na potonju
otpada najmanji dio. lako posjedu- -'
je sredstva proizvodnje i raspodje-le,
kapitalisticka klasa (financijeri i
industrijalisti) osjeda svoju malo-brojno- st
i shva6a potrebu savezni-k- a
da bi mogla uspjeSno vladati.
Budu6i pripadnici srednje klase
u usporedbi s radnidkom, ne pred-stavlja- ju
odlu6uju6i faktor medu
ukupnim brojem pudanstya, o6ito
je da su vladaju6i krugovi smatrali
nuznim pridobiti podrSku tako-zva- ne radni6ke aristokracije. Da bi
taj sloj kvalificiranijih radnika mog-li
pridobiti, bilo je nuzno priznati
im stanovite privilegije. Nije bilo
dovoljno odvojiti ih od ostalih
radnika samo visom nadnicom ili
р1абот. Trebalo ih je obmanuti i
uvjeriti kako oni zapravo spadaju u
neSto viSu klasu od radnidke, jer
prosje6no viSe zaraduju.
Obmanjivanje se nastavlja, a
mora se priznati da i uspjeva.
Nekoji pojedinci lako nasjedaju.
Da bi sa6uvali svoju ргетоб, via-- ''
dajudi krugovi — posjednici sred-stav- a
proizvodnje i raspodjele,
sluze se starim pravilom svih izrab-Ijiva6- a:
"Podijeli pa vladajV
"
—