Nase Novine, March 29, 1978

              ISjjiliESrtWW ,?.s.it.t.i.u.j.iit-i-&J..iJ,-iT...A4iiriu,—£ii.—i. . iiKvj(ii;i:.,;iWiiaiiAW љлилЧидаАН№в1ртРет,в -.-—- „-, ,..,...,-...- , ..-,- .-, ЈЈД. . _ . .,.... . . .
п-ун- — --t—'T" ~™ ™- - --— —-- -: ЗЖ- 7
ШШ, шI
f Ч' М)
h,v.i М 1' !!гЗДШ;№:о 'A(,,,.W..Vl t v ;:.
' ''r0fy)j$U№v$№&ii' '
IK
E353
Ltf February д1 978;
HuseinDogo:
ЖФ 0
ш ® H
Рготабе dorat kroz vrata. Na
njemu Ali-be- g, pred njim Milutin, a
za njima, sa vrata, gledala majka
svoga sina, kako lijepo sjedi u
sedlu kao da je prikovan, gledala i
Boga molila da joj ga pokloni I
usre6i. — I kada umrem, — govori-l- a
Alibegova majka, — dragl Alahu
2elim da me on u mezar spusti, a
njegovi sinovl da mi fatihu ргоибе!
Do£epav$i se putnici Sirine, Sto
se okp Odzaka prostlrala daleko i
Slroko, All-be- g opali kuburu od
veselja I od derta, §to opet ide na
Boriie, gdje ga бека lijepa Umiha-n-a. Sto dorat grabl sa Cetlrl noge,
to Milutin svladava sa dvije. U laga-ni- m opancima' sit, odjeven I horan,
Milutin je pravio тибке korake.
Kao rodeni Neveslnjac I on je spa-da- o
u red onih "srgonja", onih
visokih, ple6atih тгбопја, kojima
ne- - moze ni konj uteci. Golemo
Nevesinjsko Polje, ravno kao dlan,
sa niskom, tankom,.zutom travom
izmicalo pod nogama putnika, koji
su svaki 6as pogledali na daleka
brda i planine, na koje se vedro
nebo oslonllo kao plavi sa6 na
razbijene erne krnjatke staroga
drveta.
-—veiВl аMб ijleutuing.odno. Nema vru6ine
— Neznam, kako je sa KoleSni-co- m.
— Sto, s KoleSnicom?
— Mozebit je nabujala. ZnadeS
da je ргекјибег pala dobra kiSa,
koja je tamo u isto6nim predjelima
bila пагобИо jaka.
— Модибе 'da je I spala, jer
odavna nije prije kiSa padala. Zem-Ij- a
je suha i zedna vode...
U Brata6kom polju, koje je sas-tav- ni
dio Nevesinjskog polja, uda-riS- e
na prvi gaz. Bio je plitak. Pre-Sav- Si
preko KoleSnice, udariSe Plt-пјаб- от
stranom na Javic brdo, pa
se opet spustiSe na drug! gaz.
Prelaze6i preko rijeke All-be- g opa--'
zi, da se Milutin dobro zagrijao,
zato sjaSe sa dorata I гебе: — Mi-luti- ne,
uzjaSi!
' - Sto?
— Sustao si. Mi smo gotovo sat
dovlen doSli,
— NiSta zato. Ja nlsam sustao.
AN sve da sam I sustao, ja ne bih
uzjahao.
— ZaSto?
— Zato Sto sam Ja tvoj sluga,
Nije moje da ja јабет Ljubovida
dorata.
— To je lijepo da poStivaS moj
dom. All ja ne mislim da je pravo
StogovorisVjermi smo svi jednaki,
jedna zemlja, jedan Jezik, jedan
Bog. Razllka je samo ta: neko je
poSten a neko nije, neko bogat a
hekb nije, neko parnetan I zdrav, a
rieko nije.
— Ono JeMako, АИ-bez- e, all si-rom- ah
mora vazda poStivati svoga
dobro6lnitelja.
,;, 11 њјј%№ &,&№.
"Л;Д :j 'i-- hj
.
(LJUBAVNI ROMAN IZ18VIJEKA)
'
'
'-- lil; '
All-be- g nije htlo dalje o torn
govoriti all mu je bilo milo Sto 6uje
od MHutina. Jahao je i dalje, i u
misli sjecao se: kada, je bio Jos'
dijete od 4-- 5 godina da ga je viSe
puta vodio i na rukama nosio jedan
starac... To je bio Todor Zoran,
Mllutlnov otac, koji je ostario u
sluzbi Ali-bego- va oca. Stara Zulej-h- a
hanuma viSe je puta prifiala
Ali-be- gu i Milutlnu Sto god iz proS-lo- g
zlvota i spominjala Todora, koji
bi sa svojfm begom 6esto Јбао u
lov. I pri6ala je joS, da se Todor
ozenio u pedesetoj godini i da ga je
na to nagovorio baS Hasan-be- g,
njen muz. Milutin je roden u baS-kalu- ku
Ljubovi6a, tu je uzrastao, tu
je othranjen I odgojen. A kada je
umro Milutinov otac, Hasan-be- g je
Milutinovoj majci darovao jednu
malu киби i baS6u, pa se tamo pre-selil- a.
Milutin je vazda bio kod
Ljubovica, od njega se nije krila nl
Zulejha hanuma niti iko od njezina
roda. Onasebrinulazanj I njegovu
majku kao za neki svoj rod. Milu-tin,
othranjen u tolikoj paznji,
zavollo je dom Ljubovi6a toliko, da
je svaku zelju ill nalog stare hanu-m- e
I njezina sina smatrao kao neku
svetinju.
Za neko dva sata stigli su u Plu-zi- ne
selo, tu su kod Dulimanove
kule malo otpoiinuli i iz 6atrnje
napojili dorata. Onda .nastavili
putovanje uz potok Surdup i oko
podne izbiSe na VranjkuSu, oda-kle- n
poCinju zloglasne Morine.
Ali-b- eg je htlo, da tu na VranjkuSi
popije s Milutinom kahvu kod
kahvedzije Mehe, koji je na Vranj-k- ui diiao malu kolibu. Ali se,
sada, za6udio, da nema vi§e tu ni
Mehe ni njegove kollbe. On se, jer
je bila jesen, odatlen otselio u selo
Donje KoleSko k svoj I ma, a njego-v- a
koliba nije vide stajala uzgor.
Neko je рогиб!о, Mozda je рогиб!о
Meho, mozda kakav naopaki put-ni- k,
a mozda I medvjed, po§to je s
obje strane Surdupa bila steca
бита. Samo je i sad stajalo kraj
hladna ognjiSta nekoliko vrljika I
jedno golemo korito od kamena, iz
koga bi pili konji vodu. Tako se je
tu napio dorat, kada se Ali-be- g sa
Muharem-bego- m skoro vra6ao sa
Borija u Nevesinje. Sta vi§e, u to je
korito kafedzija Meho bio sasuo tri
oke zobi, koje je dorat slatko pozo-ba- o.
Za to' je dorat, sada, zahrzao
kod korita... ama uzalud.
— Ne ponesosmo sobom zob,
veil Milutin.
— Gonl£emo do Uloga, neka
tamo zoblje, dome6e Ali-be- g I s
konjem udara strmu sa Угапјкибе u
Morine.
Morine su jedan prostran valovit
teren, preko koga vodi glavni put iz
Nevesinja u Ulog. Sada je ovaj put
poboljSan. Kraj puta udareni su
drvenl stupovl za telegraf, pa je
"M.a
улј;' '."Wit''W r'j"V'!Vv'J'-4-';- ' !л'!" J.' 'ul-.- fi ';-!- "'! jj'Vl,
(.. ,;i '
stoga о1акбапо putovanje, osobito
zimi, jer su ti stupovi ujedno puto-kaz- i.
Pa ipak zimi, kada napada
velik snijeg, vrlo je opasno putova-t-i,
ne samo s toga, Sto bi mogli
vukovi. udariti, ve6 i za to, б№ na
Morinama, naro6ito u udolinama,
toliki snijeg napane, da dostigne
visinu telegrafskih zica, i ljudi pre-laz- e
preko zica kao preko kanafe na
podu. Naravno da nije тодибе pre-ko
duboka snijega u obiCnoj obuci.
Moraju na nogama biti krplje ili
skiji.
Kada je zestoka zima i velik sni-jeg,
onda svijet, koji ide Iz Neve-sinja
ili iz Gacka u Ulog, izbjegava
Morine, pa udara zaobilaznlm pu-te- m:
preko KruSevljana I Bjelimi6a
— ili preko Banjca na Fojnicu, pri
cem se izgubl osani do deset dana.
A preko Morina, za lijepa vremena,
prelazi se za tri ili cetiri sata; za
ruzna vremena dvadeset I 6etiri
sata. Oogada se pa snijeg pada po
cetrnaest dana neprestano. U tim
dnevima риби jaki vjetrovi, koji
od.nose sa ljudi kabanice, kapute i
Saiove po deset metara daleko. Isto
tako baca dovjeka I konja pod put.
IskljuCeno je da bi tada mogli ljudi
jaSitl. Ako napadne snijeg samo
konju do trbuha, vec ne mogu )б! ni
ljudi bez krplje ni konji. Koga
putnika s konjem ovako nevrijeme
zate6e, on se svraca u prvu kucu,
tu ostaje, pa makar I kao nepozeljni
gost po deset I vi£e dana, dok ne
mine ta frtutma, a njegov konj
ostane I po mjesec. Ne moze s
njim nikuda dok snijeg ne splasne.
I danas, kada se ротоби tih stupo-v- a
znade pravi put preko Morina,
svake godine zaglave po nekolika
6ovjeka od studeni. To' su tzv.
"pometnici".
U prijaSnja vremena, oslm ovih
pogibija, bila je u Morinama jos
jedna. To je desorijentacija u putu.
Ako covjeka uhvati mag la, on izgu-- bi
pravac, izgubl orijentaciju, pa
onda udara drugim pravcem, pri
бети obifino I zaglavi. Stoga nisu
putnici smjeli, prije, da gdjegod
zasjednu i da se odmore, da ne bi
izgubili pravac. Ako baS moraju
malo sjesti, oni tako posjedaju da
pred licem drze pravac puta, kako
bi poslije mogli nastaviti putova-nje.
Ovako je za vrijeme magle.
Padne li snijeg, onda je јоб gore,
onda 6ovjek ne vidi daleko od sebe,
a put mu zaspe snijeg. Ako pri torn
udarl vijavica, pa stane sipati
snijeg u ofii, tada je gotovo
iskljuceno da covjek prede sretno
Morine.
Cim su габИ u Morine, Milutin se
malo strese. Bio je zagrijan I ozno-je- n,
a sad je poceo puhati ргШбпо
hiadan vjetar. I dorat je bio mokar,
ali se brzo osuSio.
— Meni se 6lnl — veil Ali-be- g,
' da je Gryarij riajyede bn
. J'i--, d- - ;К'ч 'У-аУЛУ- Р-ј
I i ч "' -- V okoMbri-- r
na. , , . - "'. .', .
:
.-'-
..
Obojica promatrahu taj masiv sa
oStrim vrScima i vijugavim bilom.
Gore je bio дб кгб, ali od pola
visine dolje opkolila ga bukova
бита, pa se viSe zutjela no zele-nil- a.
— Pa I meni tako izgleda —
odgovarao Milutin, — ali sam slur
Savao da su Ov6ije torine, 6to su
ovamo nama za ledima, јоб ујбе.
Samo su one od nas puno dalje no
Crvanj.
Ali-be- g se okrene iza se i
pogleda u daljinu, u kojoj se opa-za- o
6itav lanac planina i Vrhova.
Nije poznavao te vrhove I s toga
zapita, gdje su te Ov6ije torine.
— Eno tamo, onaj najzadnji vrh.
Pred tim vrhom --— govorio Milutin i
rukom pokazivao- - — ovamo prema
Crvnju produljile se Beglin doline.
— A РабЈпе livade?
— One su s ovu, isto6nu, stranu.
One su viSe polozite, i na tim liva-da- ma
imadu dva tri vrela. Ta se
zovu PaSine vode. U Ijetu tamo ide
stoka, pa se poji, jer u Morinama
nema vode, iako su ovako rapave i
goleme.
— A koji je ono vrh do PaSinih
livada?
— Ono su Somine, a do njih,
ovako pred nama, leze Crnogrive.
ISli su dalje. Put ide sad preko
dola, sad preko glavi6ica. Tlo kao
da je na mnogo mjesta utonulo.
Sli6no kakvom polju,' ispod koga
su prokopani rovovi, koji se poruli-l- i
i tako zemlju uleknuli. Po torn,
Sirokom prostoru nema nigdje
jednoga stabla, ve6 sve udubine,
izbo6ine, drage i brezuljCici, i svu-d- a
samo trava i trava, negdje rjeda
negdje дибба, ali kratka, tanka I
2uta. Krasna je jesen, ovce su travu
popasle, a vjetar, koga vazda ima u
Morinama, ispuhao iz zemlje I iz
pijeska svaku ylagu.
— Mat! mi je pri6ala — govoraбe
Milutin, — da se po Crvnju najbo-Ij- e
zna, kada ce nastati nevrijeme.
Od njega pode magla strmu pa
onda lazi... lazi do u Morine, odav-le- n
odlazi u Beglin doline i Brda
Vu6ija. Iza te magle za kratko vrije-me
робпи se motati oblaci po nebu
i stanu se sve viSe spuStati... dok
ne poinepadati sitna kiSa. U Mor-inama
rijetko pada jaca ki§a, Pone-ka- d
Ijeti. Iza sitne ki§e udara od-m- ah sitnl snijeg, pa sve veci I krup-nij- i,
u to se pojave i vjetrovi..: pa
tako nastane me6ava. Recimo, lije-po
je i vedro vrijeme kao i sad evo.
Ail ako Crvanj prihvati maglu, onda
za sat vremena moze nastati Citava
me6ava. Tako se na Morinama brzo,
mijenja vriieme.
Putujuii dalje torn valovitom
povrSinom pokaza Milutin, tamo
iza Crnog brda, jednu veliku jamu,
koja je s jedne strane imala okomi-t- u,
golemu liticu I ispod nje dvije
pe6ine dok su druge strane kose i
posute kamenjem razne veli6ine.
To je neko zdrijelo, kroz koje Ide
snjeznavoda, kad u proljece робпе
snijeg kopnjeti.
— U ovoj pe6ini — kaie Milutin
— duboko dolje, kaiu da stanuje
azdaha, koja izlazi napolje samo
onda, kada je.velika mecava. Ona
trazi je II koji 6ovjek poginuo, pa ga
onda nosi u svoj stan. Meso4 mu
pojede, a kosti ostavi, i stoga su
ljudi u pecini nalazili ljudske kosti.
Pri6ao mi je stari Todor Sekerina,
da su joj ljudi vidali trag odatlen pa
sve do Djevoja6kog groba. Tu je
imala lezaj, pa se opet vradala
gotovo istim putem, a gdje god je
pandze ubola u snijeg, tu je ostaja-l- a
duboka rupa do zemlje, §iroka
kao najdeblji kolac.
— A kakva je?
r-- Vele: kao veliki guSter, dug
deset arSina, Sirok kao najdeblji
6ovjek, rep ozgor nareskan.
(Nastavit ce se)
4