000028 |
Previous | 4 of 12 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
to
ШГ ИИИШИН i&
URODNOJKUCI VUKASINA MARKOVICA
Prije par mjeseci, za vrijeme
moga boravka Titogradu, posjetio
sam Narodnom pozoristu, pred-stav- u
ovome nasem velikanu. Ona
je, iako ni izbliza potpuno, donekle
ipak prikazala zivotni revolucio-narn- i
put te nase legendarne licno-st- i.
Posto sam njemu prije toga
dosta znao, odlucio sam da posjetim
gnijezdo odkale je poletio taj orlov-sk- i
ptic. Medutim, nije toliko vazan
moj posjetnjegovoj rodnoj kuci, ko-lik- o
je vazno da citaocima prikazem
njegovu "licnu kartu" zivota.
Rodio se Stijeni Piperskoj 1874.
godine. Kao osamnaestogodisnjak
otiSao je Moskvu, potom Pet-rovgr- ad
(Leningrad) gdje je zavr-si- o
bogosloviju. Medutim, on kao
svrseni bogoslov, otkriva svoj revo-lucionar- ni
duh kao takav, 1900. go-di- ne
ucestvuje radu socijaldemo-kratsko- g
kruzoka, tri godine ka-sni- je
se opredjeljuje za boljsevike.
Uvjerivsi se da je njegovo skolova-nj- e
pogreSno izabrani put, on za-vrsa- va
Medicinski fakultet, postaje
doktor medicinskih nauka, isto-dobn- o
upisuje veterinu.
VukaSin Markovic, 1928. god.
Da bi dokazao svoj vatreni patrio-tiza- m,
Vukasin 1912. godine dolazi
Crnu Goru ucestvuje Balkan-sko- m
ratu. Kad se taj rat zavrsio, on
se vraca svoju drugu domovinu
Rusiju, ali opet ne za dugo. Ubrzo
se vratio rodni kraj ucestvovao
Prvom svjetskom ratu. U njemu
je ргобао kroz Albansku golgotu, ali
njegov nemirni duh ne miruje. Go-dine
1916. vraca se rusiju tamo
vrsi duznost armijskog ljekara na
zapadnom frontu. Kad je buknula
Oktobarska revolucija, Vukasin ak-tivn- o
ucestvuje njoj postaje ko-mes- ar
divizije.
U jos burnoj jos nedovr§enoj re-voluc- iji,
na koju su nasrnule sve ka-pitalisti- cke
zvijeri svijeta da bi je
sruSili, Vukasin postaje prvi ruko-vodila- c
jugoslovenske grupe Soci-jaldemorkats- ke radnicke partije
(bolj§evika) urednik njenog gla-sil- a
"Sovjetska revolucija", av-gus- tu
1918. god. postao je predsjed-ni- k
Odjeljenja Juznih Slovena pri
Komesarijatu Kominterni radi na
Balkanskim pitanjima.
Godine 1921. VukaSin, po direk-tiv-i
Kominterne, napuSta Sovjetski
Savez dolazi Beograd, gdje je od-ma- h
uhapsen protjeran rodno
mjesto. Tamo je za kratko vrijeme
vrsio ljekarsku praksu, ali da bi iz-bjeg- ao
hapsenje, koje je dobro pro-zri- o,
on napuSta svoju profesio-naln- u
djelatnost prelazi ilegal-nos- t,
odakle vodi zivu aktivnost, po-zivaju- ci narod na otpor rezimu.
Iz doba te njegove ileganostl, zad-rza- o
sam ja jedno nezaboravno
sjecanje: Vukasin je poku§ao da se,
upravo mome rodnom selu, sa-sta- ne
Jovanom Tomasevicem,
osnoviacem KP Jugoslavije za Crnu
Goru, koji se tu rodio koji je tada
tu boravio. Na prilazu selu, jed-no- m
grmu, primijetio ga je jedan
moj seljanin, koji je ionako bio
potrazi za njim. Prijavio je to zan-darmerijs- koj stanici, pa je ova od-ma- h
stupila akciju. Medutim Jo-va- n
je to ocekivao primijetio je
dolazak patrole na tridesetak me-tar- a
ispred kapije. Upozorio je Vu-kasin- a,
ovaj je kroz prozor, na dru-g- oj
strani kuce, skocio jedan do-la- c
pobjegao preko Brceoske plan-in- e.
Lutao je jos jedno vrijeme "po su-rname
gorama", ali je napokon
uhvacen zatvoren Cetinjski za-tvo- r.
Medutim, hrabri iskusni Vu-kasin
je otuda pobjegao, ali je,
1925. godine, uz pomoc Partije, emi-grira- o
Sovjetski Savez. Tamo je,
do Staljinove ere ciscenja tridese-ti- h
godina, aktivno sudjelovao po-liticko- m
zivotu. Umro je, neznam
kako, Kujbisevu 1943. godine.
Dr. Mirko Markovic, 1982. god.
Vukasinom je Moskvu otisao
njegov sedamnaestogodi§nji sino-va- c
Mirko, koji se tamo skolovao, za-vrsio
crvenu profesuru doktorirao
ekonomiju. On je dobro poznat na-si- m iseljenicima na Americkom
kontinentu, ali je manje ponzata
njegova, vrlo zasluzna sestra, Vu-kasino- va sinovica "hajducica Sto-ja- ",
koja je, nakon drugog hajduko-vanj- a
sa stricem, nakon ubijanja
nekoliko rezimskih zandara, neko-lik- o
puta hapsena bjezala konac-no- ,
uz pomoc zagrebacke partijske
organizacije, oslobodena iz Zenske
kaznione na Savskoj cesti Za-gre- bu
i, opet uz pomoc Partije, pre-bace- na
Bee, odatle Moskvu.
Tamo je ona zavrsila Komunisticki
univerzitet politi6ki bila vrlo an-gazova- na.
A, kad je osloboden Beo-grad,
1944. godine, Stoja se odmah
vratila domovinu. Tu je, sve do
smrti 1947. godine, radila Partij-sko- j
Skoli. Sa sobom je iz Sovjetskog
Saveza dovela dva sina, koji su, in-teresan-tno
je to, Rusiji ovdje
zadrzali njeno ponosno roditeljsko
prezime.
Neko vrijeme je Vukasin bio, ne
potpuno, ali ipak djelomicno "zabo-ravljen- ".
Medutim, konafcno je nje-govo
ime zasluzno osvijetljeno: Od
prije nekoliko godina Centralna
boinica Crna Gore Titogradu nosi
ime "Dr. VukaSin Markovic",
dvoriStu, na glavnom ulazu ispred
bolnice stoji nejgova markantna bi-st- a.
Konacno, da zavrSim duhu na-slo- va
ovog dopisa. Vukasinov sino-va- c,
osamdesetogodi§nji Jole, koji
je nosialc "Partizanske spomenice
1941", njegova simpati£na supru--
ga, bili su prema meni veoma gosto-ljubiv- i.
Primijetio sam da im je
stvarno bilo drago-st- o sam ih posje-tio.
Inace, seoska kuca ovog orlov-sko- g
gnijezda, dobro je ocuvana
savremeno namjestena. Zidovi su
dekorisani porodicnim slikama,
ukljucujuci Vukainovu sliku sa
Lenjinom, kao fotografiju njihova
treceg brata, poznatog knjizevnika
Radula Stijenskog, koji je umro
Moskvi, gdje je bio emigrirao za vri-jeme
rezolucije LB., ali je pred
smrti zazeleio da ga se sahrani
Piperima. njegovim mrtvim tije-lo- m
je dosla velika grupa sovjetskih
knjizevnika, sageneralnim sekreta-ro- m Udruzenja knjizevnika Sovjet-skog
Saveza na celu.
Luka MARKOVIC
Jugoslavia
IZ
Poklon Federacije zena Skotske
Mladenovcu, spomen skotskih
zena lekara sestara koje su
ovde boravile 1915. godine
Poslednjeg dana prosle godine iz
Edinburga je Mladenovac prispela
posiljka stotinu ruza, poklon zena
Skotske. Ruze ce na prolece biti za-sade- ne
spomen-park- u na mestu gde
je 1915. godine podignuta Spomen-ce-sm- a
cast skotskih zenskih boinica
osnivaca boinica dr Elsi Inglis. Ruze
su upucene znakzahvalnosti Mlade-novcanim- a,
koji su pokazali paznju
prema uspomeni na hrabre Sko-tlandan- ke,
koje su teskim danima
1915. godine delili sudbinu nasim
narodom, lececi bolesnike.
Spomen-cesm-a Mladenovcu ob-novlje- na je proslog leta, svecano-stimaj- e
prisustvovala delegacija
zena Skotske. U Vrnjackoj Banji po-dignuta
je fontana spomen britan-ski- m lekarima sestrama koje su ra-di- le
1915. godine Vrnjalkoj Banji.
Obnovljeno je groblje lekara se-stara
Kragujevcu iz sastava britan-ski- h
medicinskih misija, koje su um-rl- e
za vreme epidemije pegavca 1915.
godine. U Novom Sadu Drustvo le-kara
Vojvodine neguje uspomenu na
dr. Katarin McFeil, koja je posle rata
podigla decju bolnicu Sremskoj Ka-meni- ci.
Ruze iz Edinburga nas tako na oso-b- it
nacin podsecaju na davna zbiva-nj- a, kada su pre sedamdeset godina
Srbiju dolazili lekari sestre iz sa-veznic- kih zemalja da bi pomogle
srpskom narodu.
Posle slavnih pobeda srpske vojske
na Ceru Kolubari, koje su imale ve-li- ki
odjek saveznickim zemljama,
pocelo je sakupljanje pomoci
srpskom narodu. Lekari sestre pred-njaci- li
su organizovanju pruzanju
pomoci. U toku 1914. 1915. godine
Srbiju je doslo vise od dve hiljade le-kara
sestara sastavu saveznickih
medicinskih misija.
Zene Skotske pruzile su tada naj-vec- u
pomoc. Bile su organizovane
takozvane skotske zenske bolnice.
Ove bolnice su se nalazile Valjevu,
Kragujevcu, Lazarevcu Mladenovcu,
isturena previjalista ambulante
nalazili su se vise mesta.
Ove hrabre zene, lekari sestre, po-del- ili
su tih dana svoju sudbinu sa
sudbinom srpskog naroda. Tako je
bilo jesen 1915. godine, kada je
pred najezdom neprijatelja, Srbija
ostala sasvim sama, prepustena svo-j- oj sudbini. Za sve to vreme osoblje
boinica zena Skotske bilo je sa
srpskom vojsokm narodom, povla-ce- ci
se preko Albanije.
Ostalo osoblje boinica koje se nije
povuklo preko Albanije, bilo je za-roblje- no
KruSevcu, ali su nastavili
da rade, kao zarobljenici lececi bole- -
NE POSTOJE LIBIJSKE
BAZE U SVICARSKOJ
ZENEVA, januar (Tanjug) Svi-cars- ko drzavno tuzilastvo je deman-tiral- o tvrdnju zapadnonjemackog
lista "Die Welt" da Svicarskoj po-sto- je "libijske logisticke baze".
Ocjenjujuci je kao "najobicniju
fantaziju", tuzilastvo saopcava da
"nema nikakve indicije koja bi bila
osnova za takvu izjavu".
Tuzilastvo takoder ukazuje na to
da se tvrdnja da je jedan od terori-sta- ,
koji su izvrsili atentaj; na bec-ko- m aerodromu, dosao iz Svicarske
takoder ne zasniva na cinjenicama,
nego na izjavi tog terorista.
Svicarska konferencija dalje na-sto- ji provjeriti tu informaciju, ali
zasada nije dosla ni do kakvih re-zulta- ta.
UZE EDINBURGA
--..%V
Spomen-cesm- a Mladenovcu
sne ranjene.
Posle povlacenja preko Albanije
dolaska srpske vojske na Solunski
front, medicinske misije zena Skot-ske
ponovo su sa srpskim vojnicima.
Prihvatale su ranjenike lecile obo-lel- e
od malarije, koja je desetkovala
saveznicke vojnike. Bile su sa
srpskim vojnicima prilikom proboja
Solunskog fronta pratile pobedno-sn- e jurise srpskih vojnika. Opisivale
su tadasnje srpske vojnike kao naj-vec- e junake koje nisu mogle da prate
njihovim jurisima iako su to bile
motorizovane ekipe.
Zbog svega toga ruze iz Edinburga,
koje ce ukrasiti Spomen-par- k Mla-denovcu,
po svoj prilici druga spo-men-obelez- ja, predstavljace simbol
prijateljstva naseg naroda naroda
Velike Britanije, bivsih saveznika
oba svetska rata.
Dr Zarko Vukovic
Beogad
POLITIKA DRZAVNOG
TERORIZMA
LUANDA Angolska novinska
agencija ANGOP optuzila je redak-cijsko- m komentaru SAD da provodi
"politiku drzavnog terorizma", pri
cemu se Angola Nikaragva istidu kao
"najocitiji primjeri" americkog upli-tanj- a
unutraSnje stvari suverenih
zemalja".
U istom komentaru, objavljenom
vrijeme kada je pomocnik americkog
drzavnog sekretara za africke poslove
Chester Crocker upravo zavr§avao
posjet Luandi, optuzuje se Washin-gton
da financiranjem "bandita koji
izvr§avaju barbarske akcije" zapravo
primjenjuju "politiku drzavnog tero-rizma".
(APS)
-- ',
Л
.rf I 1 -- P-vi .VvJ_I& - t 5 Jf ;?i a. к y L-
-
. I
IS Г 1, r , M I
u
- u
o
i
o i
u
u a u
i
iu
a
a
i
u i u
u u
u i
u
u i
u i
i
i
a u
i u
i u
i u
,
i
u
s
i
u
u
u
i
a
u
i
i
i u
i
i
u
u
u
S u
i
i
a
i
i i
u
u a u
i
i
u
u
i u i
u
a u
u
i
i
i
i
u
u
S
u
— i —
u
u
u i
u
u
s
u
a
i
u
i
u
i i
u
u
u i
i
u
i
u i
i u
i u
u
u
i
a i
u
i
i u
i
u
—
u
i
! --t w.' :i -- v!Ur .'. w O
.v Г'?у
S t.
V
u
i
i
i
i
u
i
u
a i
i
i
u
—
u
i
u
u
Object Description
| Rating | |
| Title | Nase Novine, March 20, 1986 |
| Language | sr; hr |
| Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
| Date | 1986-01-23 |
| Type | application/pdf |
| Format | text |
| Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
| Identifier | nanod2000281 |
Description
| Title | 000028 |
| OCR text | to ШГ ИИИШИН i& URODNOJKUCI VUKASINA MARKOVICA Prije par mjeseci, za vrijeme moga boravka Titogradu, posjetio sam Narodnom pozoristu, pred-stav- u ovome nasem velikanu. Ona je, iako ni izbliza potpuno, donekle ipak prikazala zivotni revolucio-narn- i put te nase legendarne licno-st- i. Posto sam njemu prije toga dosta znao, odlucio sam da posjetim gnijezdo odkale je poletio taj orlov-sk- i ptic. Medutim, nije toliko vazan moj posjetnjegovoj rodnoj kuci, ko-lik- o je vazno da citaocima prikazem njegovu "licnu kartu" zivota. Rodio se Stijeni Piperskoj 1874. godine. Kao osamnaestogodisnjak otiSao je Moskvu, potom Pet-rovgr- ad (Leningrad) gdje je zavr-si- o bogosloviju. Medutim, on kao svrseni bogoslov, otkriva svoj revo-lucionar- ni duh kao takav, 1900. go-di- ne ucestvuje radu socijaldemo-kratsko- g kruzoka, tri godine ka-sni- je se opredjeljuje za boljsevike. Uvjerivsi se da je njegovo skolova-nj- e pogreSno izabrani put, on za-vrsa- va Medicinski fakultet, postaje doktor medicinskih nauka, isto-dobn- o upisuje veterinu. VukaSin Markovic, 1928. god. Da bi dokazao svoj vatreni patrio-tiza- m, Vukasin 1912. godine dolazi Crnu Goru ucestvuje Balkan-sko- m ratu. Kad se taj rat zavrsio, on se vraca svoju drugu domovinu Rusiju, ali opet ne za dugo. Ubrzo se vratio rodni kraj ucestvovao Prvom svjetskom ratu. U njemu je ргобао kroz Albansku golgotu, ali njegov nemirni duh ne miruje. Go-dine 1916. vraca se rusiju tamo vrsi duznost armijskog ljekara na zapadnom frontu. Kad je buknula Oktobarska revolucija, Vukasin ak-tivn- o ucestvuje njoj postaje ko-mes- ar divizije. U jos burnoj jos nedovr§enoj re-voluc- iji, na koju su nasrnule sve ka-pitalisti- cke zvijeri svijeta da bi je sruSili, Vukasin postaje prvi ruko-vodila- c jugoslovenske grupe Soci-jaldemorkats- ke radnicke partije (bolj§evika) urednik njenog gla-sil- a "Sovjetska revolucija", av-gus- tu 1918. god. postao je predsjed-ni- k Odjeljenja Juznih Slovena pri Komesarijatu Kominterni radi na Balkanskim pitanjima. Godine 1921. VukaSin, po direk-tiv-i Kominterne, napuSta Sovjetski Savez dolazi Beograd, gdje je od-ma- h uhapsen protjeran rodno mjesto. Tamo je za kratko vrijeme vrsio ljekarsku praksu, ali da bi iz-bjeg- ao hapsenje, koje je dobro pro-zri- o, on napuSta svoju profesio-naln- u djelatnost prelazi ilegal-nos- t, odakle vodi zivu aktivnost, po-zivaju- ci narod na otpor rezimu. Iz doba te njegove ileganostl, zad-rza- o sam ja jedno nezaboravno sjecanje: Vukasin je poku§ao da se, upravo mome rodnom selu, sa-sta- ne Jovanom Tomasevicem, osnoviacem KP Jugoslavije za Crnu Goru, koji se tu rodio koji je tada tu boravio. Na prilazu selu, jed-no- m grmu, primijetio ga je jedan moj seljanin, koji je ionako bio potrazi za njim. Prijavio je to zan-darmerijs- koj stanici, pa je ova od-ma- h stupila akciju. Medutim Jo-va- n je to ocekivao primijetio je dolazak patrole na tridesetak me-tar- a ispred kapije. Upozorio je Vu-kasin- a, ovaj je kroz prozor, na dru-g- oj strani kuce, skocio jedan do-la- c pobjegao preko Brceoske plan-in- e. Lutao je jos jedno vrijeme "po su-rname gorama", ali je napokon uhvacen zatvoren Cetinjski za-tvo- r. Medutim, hrabri iskusni Vu-kasin je otuda pobjegao, ali je, 1925. godine, uz pomoc Partije, emi-grira- o Sovjetski Savez. Tamo je, do Staljinove ere ciscenja tridese-ti- h godina, aktivno sudjelovao po-liticko- m zivotu. Umro je, neznam kako, Kujbisevu 1943. godine. Dr. Mirko Markovic, 1982. god. Vukasinom je Moskvu otisao njegov sedamnaestogodi§nji sino-va- c Mirko, koji se tamo skolovao, za-vrsio crvenu profesuru doktorirao ekonomiju. On je dobro poznat na-si- m iseljenicima na Americkom kontinentu, ali je manje ponzata njegova, vrlo zasluzna sestra, Vu-kasino- va sinovica "hajducica Sto-ja- ", koja je, nakon drugog hajduko-vanj- a sa stricem, nakon ubijanja nekoliko rezimskih zandara, neko-lik- o puta hapsena bjezala konac-no- , uz pomoc zagrebacke partijske organizacije, oslobodena iz Zenske kaznione na Savskoj cesti Za-gre- bu i, opet uz pomoc Partije, pre-bace- na Bee, odatle Moskvu. Tamo je ona zavrsila Komunisticki univerzitet politi6ki bila vrlo an-gazova- na. A, kad je osloboden Beo-grad, 1944. godine, Stoja se odmah vratila domovinu. Tu je, sve do smrti 1947. godine, radila Partij-sko- j Skoli. Sa sobom je iz Sovjetskog Saveza dovela dva sina, koji su, in-teresan-tno je to, Rusiji ovdje zadrzali njeno ponosno roditeljsko prezime. Neko vrijeme je Vukasin bio, ne potpuno, ali ipak djelomicno "zabo-ravljen- ". Medutim, konafcno je nje-govo ime zasluzno osvijetljeno: Od prije nekoliko godina Centralna boinica Crna Gore Titogradu nosi ime "Dr. VukaSin Markovic", dvoriStu, na glavnom ulazu ispred bolnice stoji nejgova markantna bi-st- a. Konacno, da zavrSim duhu na-slo- va ovog dopisa. Vukasinov sino-va- c, osamdesetogodi§nji Jole, koji je nosialc "Partizanske spomenice 1941", njegova simpati£na supru-- ga, bili su prema meni veoma gosto-ljubiv- i. Primijetio sam da im je stvarno bilo drago-st- o sam ih posje-tio. Inace, seoska kuca ovog orlov-sko- g gnijezda, dobro je ocuvana savremeno namjestena. Zidovi su dekorisani porodicnim slikama, ukljucujuci Vukainovu sliku sa Lenjinom, kao fotografiju njihova treceg brata, poznatog knjizevnika Radula Stijenskog, koji je umro Moskvi, gdje je bio emigrirao za vri-jeme rezolucije LB., ali je pred smrti zazeleio da ga se sahrani Piperima. njegovim mrtvim tije-lo- m je dosla velika grupa sovjetskih knjizevnika, sageneralnim sekreta-ro- m Udruzenja knjizevnika Sovjet-skog Saveza na celu. Luka MARKOVIC Jugoslavia IZ Poklon Federacije zena Skotske Mladenovcu, spomen skotskih zena lekara sestara koje su ovde boravile 1915. godine Poslednjeg dana prosle godine iz Edinburga je Mladenovac prispela posiljka stotinu ruza, poklon zena Skotske. Ruze ce na prolece biti za-sade- ne spomen-park- u na mestu gde je 1915. godine podignuta Spomen-ce-sm- a cast skotskih zenskih boinica osnivaca boinica dr Elsi Inglis. Ruze su upucene znakzahvalnosti Mlade-novcanim- a, koji su pokazali paznju prema uspomeni na hrabre Sko-tlandan- ke, koje su teskim danima 1915. godine delili sudbinu nasim narodom, lececi bolesnike. Spomen-cesm-a Mladenovcu ob-novlje- na je proslog leta, svecano-stimaj- e prisustvovala delegacija zena Skotske. U Vrnjackoj Banji po-dignuta je fontana spomen britan-ski- m lekarima sestrama koje su ra-di- le 1915. godine Vrnjalkoj Banji. Obnovljeno je groblje lekara se-stara Kragujevcu iz sastava britan-ski- h medicinskih misija, koje su um-rl- e za vreme epidemije pegavca 1915. godine. U Novom Sadu Drustvo le-kara Vojvodine neguje uspomenu na dr. Katarin McFeil, koja je posle rata podigla decju bolnicu Sremskoj Ka-meni- ci. Ruze iz Edinburga nas tako na oso-b- it nacin podsecaju na davna zbiva-nj- a, kada su pre sedamdeset godina Srbiju dolazili lekari sestre iz sa-veznic- kih zemalja da bi pomogle srpskom narodu. Posle slavnih pobeda srpske vojske na Ceru Kolubari, koje su imale ve-li- ki odjek saveznickim zemljama, pocelo je sakupljanje pomoci srpskom narodu. Lekari sestre pred-njaci- li su organizovanju pruzanju pomoci. U toku 1914. 1915. godine Srbiju je doslo vise od dve hiljade le-kara sestara sastavu saveznickih medicinskih misija. Zene Skotske pruzile su tada naj-vec- u pomoc. Bile su organizovane takozvane skotske zenske bolnice. Ove bolnice su se nalazile Valjevu, Kragujevcu, Lazarevcu Mladenovcu, isturena previjalista ambulante nalazili su se vise mesta. Ove hrabre zene, lekari sestre, po-del- ili su tih dana svoju sudbinu sa sudbinom srpskog naroda. Tako je bilo jesen 1915. godine, kada je pred najezdom neprijatelja, Srbija ostala sasvim sama, prepustena svo-j- oj sudbini. Za sve to vreme osoblje boinica zena Skotske bilo je sa srpskom vojsokm narodom, povla-ce- ci se preko Albanije. Ostalo osoblje boinica koje se nije povuklo preko Albanije, bilo je za-roblje- no KruSevcu, ali su nastavili da rade, kao zarobljenici lececi bole- - NE POSTOJE LIBIJSKE BAZE U SVICARSKOJ ZENEVA, januar (Tanjug) Svi-cars- ko drzavno tuzilastvo je deman-tiral- o tvrdnju zapadnonjemackog lista "Die Welt" da Svicarskoj po-sto- je "libijske logisticke baze". Ocjenjujuci je kao "najobicniju fantaziju", tuzilastvo saopcava da "nema nikakve indicije koja bi bila osnova za takvu izjavu". Tuzilastvo takoder ukazuje na to da se tvrdnja da je jedan od terori-sta- , koji su izvrsili atentaj; na bec-ko- m aerodromu, dosao iz Svicarske takoder ne zasniva na cinjenicama, nego na izjavi tog terorista. Svicarska konferencija dalje na-sto- ji provjeriti tu informaciju, ali zasada nije dosla ni do kakvih re-zulta- ta. UZE EDINBURGA --..%V Spomen-cesm- a Mladenovcu sne ranjene. Posle povlacenja preko Albanije dolaska srpske vojske na Solunski front, medicinske misije zena Skot-ske ponovo su sa srpskim vojnicima. Prihvatale su ranjenike lecile obo-lel- e od malarije, koja je desetkovala saveznicke vojnike. Bile su sa srpskim vojnicima prilikom proboja Solunskog fronta pratile pobedno-sn- e jurise srpskih vojnika. Opisivale su tadasnje srpske vojnike kao naj-vec- e junake koje nisu mogle da prate njihovim jurisima iako su to bile motorizovane ekipe. Zbog svega toga ruze iz Edinburga, koje ce ukrasiti Spomen-par- k Mla-denovcu, po svoj prilici druga spo-men-obelez- ja, predstavljace simbol prijateljstva naseg naroda naroda Velike Britanije, bivsih saveznika oba svetska rata. Dr Zarko Vukovic Beogad POLITIKA DRZAVNOG TERORIZMA LUANDA Angolska novinska agencija ANGOP optuzila je redak-cijsko- m komentaru SAD da provodi "politiku drzavnog terorizma", pri cemu se Angola Nikaragva istidu kao "najocitiji primjeri" americkog upli-tanj- a unutraSnje stvari suverenih zemalja". U istom komentaru, objavljenom vrijeme kada je pomocnik americkog drzavnog sekretara za africke poslove Chester Crocker upravo zavr§avao posjet Luandi, optuzuje se Washin-gton da financiranjem "bandita koji izvr§avaju barbarske akcije" zapravo primjenjuju "politiku drzavnog tero-rizma". (APS) -- ', Л .rf I 1 -- P-vi .VvJ_I& - t 5 Jf ;?i a. к y L- - . I IS Г 1, r , M I u - u o i o i u u a u i iu a a i u i u u u u i u u i u i i i a u i u i u i u , i u s i u u u i a u i i i u i i u u u S u i i a i i i u u a u i i u u i u i u a u u i i i i u u S u — i — u u u i u u s u a i u i u i i u u u i i u i u i i u i u u u i a i u i i u i u — u i ! --t w.' :i -- v!Ur .'. w O .v Г'?у S t. V u i i i i u i u a i i i u — u i u u |
Tags
Comments
Post a Comment for 000028
